Nastavi uzdignute glave
I kad su mi koljena klecala
Na najstrmijem usponu Kalvarije,
A pogled čeznutljivo ciljao prema vrhu,
Tražeći odgovor hoću li se dići,
I na vrijeme na zadnju postaju stići?
Iako slomljen i ponižen,
Nastavio bih uzdignute glave,
Ni tad se nisam u sebe zatvorio.
Stoički sam podnosio udarce
I odlučno se protiv nedaća borio.
Da sam bilo kad i bilo gdje
Zatvorio vrata svog srca i duše,
Nestao bih poput zrna pijeska,
Kojeg olujni vjetar zavitla i otpuše.
