Plenković posvadio i potkupio i oporbu i medije
- Mostovci Nikola Grmoja i Zvonimir Troskot sazvali su konferenciju za medije na kojoj su podastrli podatke protiv Andreja Plenkovića kako je sa svojim suradnicima oteo kompaniju Agrokor od Ivice Todorića, nakon toga ga opljačkao te predao Rusima, a od onoga što je ostalo promijenio mu ime u Fortenova kako bi zamaglio i zameo trag. To što su učinili Grmoja i Troskot, za svaku je pohvalu i trebala bi ih podržati cjelokupna oporba. Međutim, nije tako. Velimir Bujanec je protiv mostovaca što znači da je Plenković uspio ono što nikada dosad nitko od vladajućih nije uspio; posvadio je i potkupio i oporbu i medije iz čega proizlazi da nam se svima skupa crno piše. Nikola Grmoja i Zvonimir Troskot tvrde da imaju spoznaje o kaznenim djelima koje je počinio Fabris Peruško te na taj način oštetio Fortenovu u korist Pavla Vujnovca i omogućio mu preuzimanje Todorićeve kompanije. Oglasio se i Ivica Todorić i ponovio da je Plenković ciljano uništio Agrokor, a da su nakon toga silne milijarde završile u privatnim džepovima njegovih prijatelja i sponzora. »Saborski zastupnici političke stranke Most danas su iznijeli određene dokumente, dokaze koji nesumnjivo ukazuju na nova nezakonita pogodovanja i pljačku dodatnih 66 milijuna eura (500 milijuna kuna!) iz kompanije Agrokor. Fabris Peruško je samo nastavio modus operandi svog prethodnika iz grupe Borg Ante Ramljaka koji je i započeo veliku većinu kriminalnih procesa pljačke i isisavanja milijardi eura iz kompanije Agrokor. Zaista je danas samo pitanje koji je od Plenkovićevih povjerenika u Agrokoru opljačkao i protuzakonito pogodovao svojim ortacima više, no neosporna je činjenica da je glavna regionalna kompanija Agrokor ciljano, planski uništena i oštećena za više milijardi eura koji su pretočeni u privatne džepove Plenkovićevih prijatelja i sponzora«, izjavio je Todorić. Na redu je DORH koji šuti. A znamo i zašto šuti. Zato jer sve konce u državi, pa tako i u sudstvu, drži AP.
N1 TV jedina televizija koju Plenković nije kupio!
- Na Vladinoj konferenciji za medije Andreju Plenkoviću nije najbolje sjelo podsjećanje novinarke N1 televizije Ivane Tomić na izjavu bivšega državnog odvjetnika Krunislava Olujića na njezinoj televiziji, koji je rekao da bi predsjednik Zoran Milanović mogao poništiti izbor glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića ako mu se učini da nešto u proceduri nije dobro napravljeno. Tada je, u maniri diktatora, počeo vrijeđati novinarku, i osobno, i profesionalno. Kako bi umanjio značaj Olujićeve izjave spočitnuo je novinarki da njezina televizija radi „polulegalno“, jer „nema koncesiju“. Još je dodao: “Ja ne znam kako ste vi tu. Jeste li dobili koncesiju?” Nakon toga svađao se i s drugim novinarima na konferenciji, jer mu je zasmetalo pitanje i konstatacija kako izgleda da je, zbog izbora, njegova Vlada u „hladnom pogonu“! A iz N1 TV poručio mu je urednik Domagoj Novokmet kako nije u pravu oko optuživanja njegove televizije da radi „polulegalno“, jer „N1 kabelska televizija ona koja u Hrvatskoj i drugdje posluje u skladu sa svim zakonima“. Što nakon ovoga reći? Da je to otvoreno gušenje medijskih sloboda i da je ovakvo ponašanje predsjednika bilo koje vlade na konferenciji za medije jako jadno i još jedna potvrda da se je naš predsjednik Vlade osilio do te granice da se može očekivati da uskoro u Vladi stoji iza stakla i govori portirima tko od novinara može, a tko ne može nazočiti konferencijama.
»U normalnoj državi postoje izbori i sve se riješi, kod nas udbaška djeca uče nas demokraciji!«
- I zato je dobro – zbog higijene – pogledati nekoliko komentara čitatelja portala Telegram (https://www.telegram.hr/politika-kriminal/plenkovic-u-maniri-vucica-na-presici-napao-n1-vi-nemate-koncesiju-polulegalno-ste-u-hrvatskoj/): »U normalnoj državi postoje izbori i sve se riješi, kod nas udbaška djeca uče nas demokraciji« (Jure Babić); »Počelo je! Uskoro možemo očekivati da Veliki vođa osobno potegne utičnicu, kako ti nepodobni novinari ne bi mogli emitirati svoju propagandu. Ima dosta TV-kuća uz HTV koji Velikom vođi svakodnevno pjevaju ode koje gode njegovom profinjenom uhu. Bravo, to je još jedan dokaz da se popravljaju dobrosusjedski odnosi sa Vučkovom državom« (Stevo Brajković); »Čovjek bi pomislio da AP zna što obuhvaćaju i čemu služe koncesije i kanali TV signala ali … ne zna. Ovo mi izgleda kao nastavak dosadašnjeg uništavanja demokracije u Hrvatskoj od strane AP-a. Nije dobro kada je netko dugo na vlasti« (Želimir Cvitanović): »Treba vremena da se političari školovani u tradiciji Josipa Broza, naviknu na istraživačku žurnalistiku« (Hana1) i portala Index (https://www.index.hr/vijesti/clanak/plenkovic-napao-n1-vi-ste-u-hrvatskoj-polulegalno/2527682.aspx): »Udbaški gojenac oće televiziju koja ga veliča i slavi, ko precjednika Tita!« (Santa Kukumar); »Ako političar mrzi neke novinare, onda znaš da ti novinari rade svoj posao kako treba« (Rođo Moj); »Sa novinarkom raspravlja o koncesiji tv kuće?!?! Polulegalno pojam koji su uveli da bi moglo biti legalno kada njima odgovara i obratno« (ton ton) i »Prvi znak gubljenja živaca plamenog jazavca« (Upravitelj Stroja).
Kada će Srbija vratiti okupirane rukavce na Daunavu!?
- Na srbovanju 6. siječnja ove godine na pravoslavni Badnjak usred Zagreba srpski etnobiznismen Milorad Pupovac je ponovio velikosrpske laži da Srbi nisu agresori na Hrvatsku, BiH i Sloveniju rekavši kako “nije u redu kolektivizirati krivnju”. Pupovac je to rekao i drugo od njega nismo ni očekivali. Ali, podržao ga je aktualni predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković nastavivši priču o suradnji i izgradnji mira s agresorskom Srbijom što je bilo mučno čuti ili gledati u izravnom prijenosu. Umjesto da Plenković iskoristi ovaj srpski i svetosavski primitivni dernek za poruku službenom Beogradu da je vrijeme da dvije suverene države napokon započnu pregovore o povratu okupiranih devet rukavaca na lijevoj obali Dunava i Šarengradske ade, koje su okupirali 1991., i cijeloga istočnoga Srijema, koji su okupirali 1946. godine, Plenković podržava sitnoga kokošara čija su braća tijekom agresije na Hrvatsku i kasnije pune četiri godine do Oluje sudjelovali u agresiji na Hrvatsku kao pobunjenički vojnici propaloga velikosrpskog projekta. A podržao je Plenković Pupovca i kod tučnjave u Vukovaru tamošnjih nogometnih navijača. Nije čekao sudski pravorijek na koji se uvijek poziva kada su u pitanju njegovi suradnici do rukava umočeni u korupciju i kriminal, nego je u ovom slučaju očuvanja njegove sramne srpsko-hrvatske koalicije djelovao promptno. Bez razmišljanja i čekanja. Još jedna potvrda izdajničke Plenkovićeve politike.
S Tomaševićem dobili smo – smeće!
- Poznato je da je u Zagrebu na vlast Tomislava Tomaševića i njegovu partiju Možemo, inače inačicu zlokobne ljevičarske, globalizacijske i masonske španjolske stranke Podemos (hrv. možemo), dovela globalizacijska Soroseva, Schwabova i Gatesova ekipa. Oni su ga godinama financirali da blati i ruši Milana Bandića i njegovu polukriminalnu također ljevičarsku ekipu koja je u svoje vrijeme također imala potporu djece i unuka partizana i komunista koji su 1945. protjerali i pobili prave Zagrepčane, purgere, i okupirali nekad gospodski grad ispod Medvednice. I tako su Zagrepčani nakon jednoga zla dobili još gore zlo. Soros, Schwab i Gates su se nakon „obavljena posla“ povukli, a nama je ostalo zlo. U vrijeme Bandića smeće se odvozilo dvaput, a u samom središtu grada i triput tjedno, dok se danas smeće ne odvozi cijeli mjesec. Srećom što je zahladilo. Izmišljotina s bio-otpadom – koji je lažan kao što su lažne sve nama dobro znane globalizacijske trice i kučine, poput korone, svinjske gripe, ptičje gripe…) – potpun je promašaj i već se dva mjeseca smeće uglavnom ne odvozi. Plaća li se odvoz smeća koji se ne odvozi? Da. Plaća. I to puno više nego u vrijeme Bandića.
Radi li Tomašević i dalje s Pripuzom?
- Osim ovih problema koji Zagrepčani svakodnevno imaju s odvozom smeća i skupljim plaćanjima, puno se veći kriminal odvija izvan domašaja običnih smrtnika. Krajnje nesposobni i netelevizični Tomašević ako ne zna raditi, organizirati posao, zna zaraditi na kriminalnim poslovima i tu je pretekao i samoga prethodnika Bandića. O tomu se već dugo govori, a sada je njegov drug iz Partije Davor Bernardić to potkrijepio i s brojkama. Naime, Tomašević je svoju kampanju usredotočio na priči da će prekinuti svaki poslovni odnos sa Zoranom Pripuzom, koji je, po uzoru na talijansku mafiju, svoje kriminalne poslove legalizirao i postao je „kralj smeća“. Jedini u Hrvatskoj koji ima i može smeće odvoziti i skladištiti. I kada je Tomašević došao na vlast uvidio je da mora s Pripuzom. I onda je počeo tražiti načine da ne koristi Pripuzove usluge. Obećavao je i lagao, ali smeće se je još više gomilalo. Bernardić je podastro podatke da je krajem 2021. Tomašević potpisao okvirni sporazum sa, između ostalima, i s Pripuzovim tvrtkama, o zbrinjavanju biootpada po cijeni od 198,42 eura po toni. Nakon što je na Jakuševcu bio jako ozlijeđen radnik Čistoće Mario Topolovec, Tomašević na mrežnim stranicama Holdinga, u petak, 8. 12. 2023., objavljuje poziv za dostavom informativnih ponuda za preuzimanje i obradu biootpada. Natječaj je trajao do 12. 12. 2023., dakle, svega 4 dana, uključujući 2 dana vikenda, dakle 1,5 radni dan!, piše Bernardić (https://www.facebook.com/bernardicdavor/posts/915336649981169?ref=embed_post). “Posao od 5 milijuna eura dobiva zajednica ponuditelja Saumbermaher i 3KF po cijeni od 373 eura po toni, duplo skuplje nego što je to radio Pripuz. Dakle samo jedna tvrtka koja se javila na poziv koji je trajao 4 dana s vikendom, realno 1,5 radni dan, bez natječaja, pod izlikom hitnosti”, poentira Bernardić, što je najobičnije pogodovanje, odnosno kriminal ili, kako drug Bernardić blaže kaže – „korupcija“, „deal“! Podjela plijena! I sada dolazi ono glavno: od prijašnjih 198,42 eura po toni smeća prema ugovoru s Pripuzom, sada je cijena povećana na enormnih 373 eura po toni. I, što je još zabavnije, ako ne i utuživije, ponovno je Pripuz u igri, jer njegove tvrtke dobivaju dio tzv. biotpada na obradu. To je – prema logici – Bernardića navelo da zaključi i postavi logično pitanje „izvršavaju li Pripuzove tvrtke tu uslugu po cijeni kakva je bila u okvirnom ugovoru iz 2021. godine od 198 eur/t ili mu zajednica ponuditelja plaća preuzimanje biootpada na obradu po cijeni od 373 eur po toni?“ Dobro zaključuje Bernardić, s obzirom da Tomašević zbrinjava biootpad po dvostruko većoj cijeni nego kad ga je odlagao kod Pripuza, i pita: „Radi li Tomašević i dalje s Pripuzom ali po duplo većoj cijeni ili stvara novog Pripuza?“ Na čitateljima je da sami zaključe.
Stav ima stav!
- Sarajevski bošnjački portal Stav nije kao ostali bošnjački portali. Stav ima svoj stav. U početku dok se je pojavio javljali su se meni neki njihovi pristalice i suradnici i prijetili mi. U međuvremenu stanje se promijenilo i Stav se odredio na koji će način tretirati odnos prema Hrvatima u BiH i hrvatskoj državi. Prije svega kroz odnos prema muslimanima tijekom Drugoga svjetskog rata kada su, gotovo svi, bili za Nezavisnu Državu Hrvatsku i protiv okupatorskih Srba i tada od Nijemaca i Bugara okupirane Srbije. Za razliku od većine drugih bošnjačkih medija, koji su zabludili i otišli u vjerske islamske isključive vode, Stav objavljuje poprilično istinite članke u kojima otvoreno iznosi podatke kakva je bila situacija kod hercegbosanskih muslimana tijekom Drugoga svjetskog rata. Ovdje ne ćemo ustrajavati na sintagmi službene politike ondašnje hrvatske države, NDH, o tomu da su muslimani iz BiH zaista bili “cvijet hrvatskoga naroda”, jer su to bili i u praksi i u stvarnom misaonom životu, ali za svaku je pohvalu to što iz godine u godinu piše Stav i na čemu ustrajava, što je potvrda da je to njihova službena, urednička politika. Tu možemo uvrstiti i članak od 2. siječnja ove godine pod naslovom »Partizani i četnici imali su sporazum o čišćenju muslimanskih i hrvatskih sela«. U tom članku piše: »Pašaga Mandžić, narodni heroj i prvoborac, bio je među najutjecajnijim osobama u sjeveroistočnoj Bosni od završetka Drugog svjetskog rata do isključenja iz Saveza komunista 1975. godine. Objavljujemo pismo u kojem je 1973. godine pozivao da se “otvoreno progovori o revoluciji” jer je dotadašnje pisanje o tome umnogome bilo “nekritičko i netočno”. Mandžić je smatrao da je potrebno iznijeti istinu o formiranju “četničko-partizanskog štaba”, smatrajući da je time napravljena osnovna greška, uzrok svih “pojava deformacija” i svega što se ondje događalo 1941. i u prvoj polovini 1942. godine. U pismu navodi zločine četnika i učešće partizana u tim zločinima u prvim danima 1942. godine, između ostalog, i zločine u Olovu počinjene 1. januara te godine« (stav.ba/vijest/partizani-i-cetnici-imali-su-sporazum-o-ciscenju-muslimanskih-i-hrvatskih-sela/22767?fbclid=IwAR1L0nZe1o9Ja7jHPmSAio9cusCxvs54NXcM68vi3xcmdj7RY4Q9go8ENP0).
Hrabri Pašaga Mandžić
- Uz ovaj kratak tekst ide objašnjenje koje je objavljeno “u printanom izdanju Stava, 2017. godine” u kojem je partizan Pašaga Mandžić poslije rata, 17. svibnja 1973., poslao pismu »”Dunav” Studio filmu« iz Beograda u vezi laži u TV seriji “Zapisi”. P. Mandžić se najprije ogradio da su mu dali malo vremena za pripremu kako bi im najbolje izrekao svoje “mišljenje o specifičnostima revolucije po pojedinim krajevima”, pa direktoru “Dunava” piše: »Zato sada mogu da u ovom roku dam samo neke napomene i mišljenja o specifičnostima revolucije u istočnoj Bosni 1941. – 1942. godine i krajnje je vrijeme da se sve ovo razjasni i da otvoreno kažemo i ukažemo i na velike greške napravljene u provođenju linije i zadataka koje je stavio Centralni komitet KPJ i drug Tito pred komuniste istočne Bosne. Bez tog pristupa nema pravog prikaza situacije koju očekuju, a koju očekuju sadašnje generacije.« Najprije je podsjetio da je još »Peti kongres KPJ 1948. godine dao ocjenu rukovodstva u istočnoj Bosni za taj period, i to: “Da je rukovodstvo u istočnoj Bosni imalo kolebljiv i oportunistički stav prema četnicima”«. Onda je spomenuo one »drugove kad su prešli Drinu«, misleći na četnike, koji »formiraše “četničko-partizanski štab” pa time napraviše osnovnu grešku, uzrok svih pojava deformacija i sve što se desilo i dešavalo 1941. i prve polovine 1942. godine… A četnici, u tom zajedničkom štabu, Dražini oficiri i tko zna sve čiji agenti svršiše svoj posao. I pored ostaloga, Draža je proturao kroz taj štab desetine svojih oficira sa proputnicama tog štaba, i to ne samo u četničke nego i u partizanske odrede koji pripremiše i razbiše ustanak u istočnoj Bosni.« U nastavku Mandžić piše o »pokolju Hrvata i Muslimana u dolini Krivaje« od strane »“četničke cerske brigade” i njenog komandanta Račića«, te kako je u Olovu 1. siječnja 1942. na vlaku od Vozuće »nekoliko grupa zajedno vezanih Hrvata i Muslimana koje sprovodi jedna desetina četnika«, da »po zadatku komandanta Račića čiste teren i sela oko Krivaje i da sprovode grupu “zarobljenih” Hrvata i Muslimana, jer imaju naređenje komandanta Račića da između rijeke Bosne i Drine ne ostane ni jedno živo “tursko uho” i da oni taj zadatak izvršavaju«, da »drugovi na Ozrenu 14. januara 1942. godine stvoriše sa Račićem sporazum o čišćenju muslimanskih i hrvatskih sela od Ozrena, Tuzle i Živinica«… Lukavi P. Mandžić iz svoga pisma izvuče zaključak pa kaže direktoru “Dunava”: »Ove teške greške drugova u istočnoj Bosni sa stvaranjem “četničko-partizanskog štaba“ dovele su ustanak u istočnoj Bosni u tešku krizu«. Mora se priznati da je bio hrabar i da je jako puno riskirao. Dvije godine kasnije je bio izbačen iz SKJ. Dobro da ga nisu ubili.
Hrvatska vojska je četiri puta spasila Bosnu i Hercegovinu!
- A da većina Muslimana, odnosno samoprozvanih Bošnjaka ne misli kao portal Stav, odnosno da od agresora i ubojica Srba više mrze Hrvate koji su ih četiri puta spasili u razdoblju od 1990. do 1995. godine, potvrđuje i emisija na katarskoj televiziji Al Jazeera u studenome 2016. nakon bošnjačkoga uhićenja deset bivših pripadnika HVO-a u Orašju. U emisiju je pozvan i admiral Davor Domazet-Lošo i bošnjački voditelj pokušao ga je isprovocirati ponavljanjem starih bošnjačkih laži da je Hrvatska izvršila agresiju na Hrvatsku. Vojni strateg, umirovljeni admiral Hrvatske vojske i ratni čelnik vojne obavještajne službe Domazet-Lošo prekinuo je voditelja i u nekoliko rečenica pobio sve lažne optužbe i teze bošnjačkih unitarista i hrvatskih relativista o tzv. agresiji Hrvatske na BiH. Rekao je da je zaslužan za obavještajnu pripremu oslobodilačkih operacija Bljesak, Oluja i Južni potez, podsjetio da je vojno-redarstvena operacija Oluja spasila Bihać od humanitarne katastrofe i opasnosti ponavljanja scenarija sličnog onomu u Srebrenici, a operacija Južni potez prisila je bosanske Srbe na kraj rata i prihvaćanje Daytonskog sporazuma te konačno uspostavljanje Bosne i Hercegovine kao cjelovite države. A što je najvažnije, admiral Domazet-Lošo je očitao lekciju voditelju i Bošnjacima koji su gledali tu emisiju, rekavši: »Hrvatska vojska je četiri puta spasila Bosnu i Hercegovinu. Zar bi se admiral pobjedničke vojske trebao bojati? Ja sam spreman jer me i Haaški sud prozivao pa sam stao pred njih! Vidite da sam večeras ovdje i razgovaram s vama. Vi u Bosni i Hercegovini morate jednom za svagda shvatiti i razumjeti da smo mi pobjednička Hrvatska vojska koja je četiri puta spasila Bosnu i Hercegovinu«. Na daljnju upornost novinara da je Hrvatska vojska stigla do Mrkonjić Grada, podsjetio ga je na Splitsku deklaraciju: »Ostavite te floskule za nekoga drugoga. Mi smo došli po sporazumu između države koja se zvala Bosna i Hercegovina i hrvatske države nakon Splitskoga sporazuma između Izetbegovića i Tuđmana. Pod tim sporazumima po međunarodnom ratnom pravu možemo ući 60 kilometara. A budući je dvije trećine snaga JNA 1991. godine izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku upravo iz BiH, ponavljam, po međunarodnom ratnom pravu mi imamo pravo ući u BiH jer je agresija izvršena na nas upravo iz Bosne i Hercegovine. Šezdeset kilometara zračne linije možemo ući tamo gdje agresija ide na nas«, zaključio je Domazet-Lošo. Nažalost, istina Bošnjacima, kao i Srbima, nije neka vrlina.
