Zloupotrebljavajući autoritet koji mu ne pripada, Bergoglio nastoji uništiti temelje vjere i na kraju postići samouništenje Crkve
Dana 1. studenoga, odmah nakon zatvaranja listopadske sinode, pseudo papa Franjo izdao je motu proprio pod nazivom Ad theologiam promovendam. To je u biti popratno pismo za promjenu statuta Papinske bogoslovne akademije s ciljem promjene teološkog učenja u cijeloj Crkvi uništavanjem njezinih temelja, to jest Pisma i Tradicije.
Citirajući Bergoglija: “Promicanje teologije u budućnosti ne može se ograničiti na apstraktno ponovno predlaganje formula i shema prošlosti.” (1)
Ako su ove formule i sheme zaštita spasonosnih istina vjere, onda njihovo uklanjanje dovodi do gubitka objektivne i objavljene istine i predstavlja prijetnju našem spasenju. Ove formule potvrđuju crkveni oci i crkveni liječnici. Zloupotrebljavajući autoritet koji mu ne pripada, Bergoglio nastoji uništiti temelje vjere i na kraju postići samouništenje Crkve.
Citirajući Bergoglija: “Teološko promišljanje stoga je pozvano na prekretnicu, na promjenu paradigme, na ‘hrabru kulturnu revoluciju’ (Enciklika Letter Laudato si, 114).” (4)
Ovdje Bergoglio već jasno govori o promjeni paradigme. Namjerno ne govori što će konkretno ukinuti i što će legalizirati. Međutim, on pouzdano uvodi načelo promjene paradigmi, odnosno ukidanja dogmi, stupova naše vjere. Tako heretici postaju vodeća snaga u Crkvi, pokrivena lažnim papinskim autoritetom. Oni koji ne žele sudjelovati u hrabroj kulturnoj revoluciji ovog Bergoglia bit će pogrdno označeni kao šizmatičari.
Ako prestanemo poštivati prirodne zakone fizike, izgubit ćemo život. Ako prestanemo poštivati duhovne zakone sadržane u Evanđelju, ukorijenjene u tradiciji i jasno izražene u dogmama Crkve, izgubit ćemo vječni život.
Citirajući Bergoglia: “… kulturna revolucija koja ga čini (tj. teologija), prije svega, kao temeljno kontekstualna teologija, sposobna čitati i tumačiti evanđelje u uvjetima u kojima muškarci i žene svakodnevno žive …”
Taj je stav u suprotnosti s Kristovom osnovnom zapovijedi – pokajte se i vjerujte u evanđelje. Trebamo promijeniti svoj život u skladu s Kristovim evanđeljem, a ne prema Bergoglijevom lažnom anti-evanđelju koje potvrđuje bezbožan, nemoralan, sebičan način života u uvjetima u kojima muškarci i žene svakodnevno žive.
Poganska kultura
Citirajući Bergoglija: “… (teologija) kao svoj arhetip ima utjelovljenje vječnog Logosa, ulazak u kulturu, svjetonazor i vjersku tradiciju naroda.«
Na ovu Bergoglijevu izjavu ne može se gledati drugačije nego u svjetlu njegove predanosti Sotoni u Kanadi i ustoličenja demona Pachamame u Vatikanu.
Logos se ipak utjelovio, ali Bergoglijeva izjava jasno pokazuje da njegov ulazak ni na koji način ne smije utjecati na kulturu, svjetonazor ili vjersku tradiciju pogana. Međutim, ako se poštuje poganska kultura, u čijem je korijenu štovanje demona, Krist i evanđelje ne mogu se primiti osim na formalan, neučinkovit način. A to je cilj Bergoglijeve teologije koja potpuno uništava same temelje Crkve i sprječava istinsko poslanje. Naprotiv, to otvara put poganskom protuposlanju unutar Crkve. Ovaj Bergogliov program praktična je provedba Nostra Aetatea iz Vatikana II.
Citirajući Bergoglija: “Odavde se teologija ne može razviti u kulturu dijaloga … između različitih religija.”
Isus nam nije zapovjedio da razgovaramo s onima koji štuju demone. Trebamo im propovijedati Kristovo evanđelje spasenja u snazi Duha Svetoga. Teologija koja se ne može razviti u kulturu dijaloga lažna je i dijabolična. To dovodi do uništenja kršćanstva. Apostol viče: “Propovijedajte riječ u sezoni i izvan sezone… Jer doći će vrijeme kada neće izdržati zdrav nauk, ali prema vlastitim željama, jer imaju svrab ušiju, oni će se gomilati za sebe učitelji; i oni će okrenuti uši od istine i biti okrenuti sa strane bajkama.” (2Ti 4:2f) Dužni smo izvršiti istinsku misiju, a ne sudjelovati u lažnom dijalogu koji dovodi do duhovnog trovanja!
Citirajući Bergoglija: “… otvoreno suočavanje sa svima, vjernicima i nevjernicima. Doista, potreba za dijalogom svojstvena je ljudskim bićima i cijelom stvaranju …!”
Eva u raju otvoreno se suočila sa zmijom i završila je vrlo tragično.
Bergoglio je spreman suočiti se sa svima, vjernicima i nevjernicima, osim s pravim katolicima. Doista, stav nepoštivanja prema njima za njega je svojstven. Kada se bivši američki nuncij C. M. Viganò htio suočiti s njim o prikrivanju zlostavljanja sjemeništaraca, nije bilo dijaloga koji je svojstven ljudskim bićima i cijelom stvaranju. Također, kada je 90-godišnji kardinal Zen cijeli dan čekao na ledenoj hladnoći na audijenciju, uopće nije primljen.
Nema dijaloga
Slično tome, četiri i kasnije pet dubijskih kardinala čekalo je dijalog do danas. Nije bilo dijaloga ni s autorima Filijalne korekcije. Bergoglio je iznimka među ljudskim bićima, jer mu dijalog nije svojstven. Najviše vodi dijalog s homoseksualcima, transseksualcima i elitama posvećenim Sotoni, ali ni na koji način s ciljem da ih preobrati.
Citirajući Bergoglija: “… posebna je zadaća teologije otkriti trojstveni otisak koji kozmos u kojem živimo čini mrežom odnosa u kojima je ispravno svakom živom biću težiti drugoj stvari.”
Teologija nema zadatak otkriti nejasni trojstveni otisak, već naviještati Boga objavljenog u Trojstvu s ciljem spašavanja duša. To podrazumijeva nužnost primanja Sina Božjega kao Spasitelja. Bergogliova teologija ne spominje tu nužnost, a kamoli naglašava ovaj temelj. Bergogliova teologija, koja ne teži spasenju u Isusu Kristu, ali izjavljuje da je ispravno da svako živo biće teži drugoj stvari, nije kršćanska teologija. To je više hinduistički labirint koji nema nikakve veze s spasenjem duše.
Citirajući Bergoglija: “Dijalog s drugim znanjem očito pretpostavlja … svijest o bitnoj sinodi … dimenzija bavljenja teologijom.” (6)
Apostol Pavao ukazuje na pravi izvor spoznaje: “Želim da imate sva bogatstva potpunog razumijevanja i poznajete otajstvo Boga, to jest Krista, u kojem su skrivena sva blaga mudrosti i znanja. Kažem ti ovo da te nitko ne bi mogao prevariti finim argumentima. … Živite u Kristu Isusu, ukorijenjeni i izgrađeni u Njemu … Čuvajte se da vas nitko ne bi prevario kroz filozofiju i praznu prijevaru, prema ljudskoj tradiciji, prema osnovnim načelima svijeta, a ne prema Kristu.” (Kol 2:2-8) Moramo se čuvati da nas Bergoglio ne bi prevario kroz dijalog s drugim znanjem koje očito pretpostavlja svijest o sinodalnoj dimenziji bavljenja teologijom. Ova teologija dovodi do ukidanja Božjih zakona i zapovijedi, a time i do gubitka Krista i prokletstva duše.
Citirajući Bergoglija: “Crkvena sinodalnost stoga obvezuje teologe da rade teologiju u sinodalnom obliku, promičući među sobom sposobnost slušanja, dijaloga, razlučivanja i integracije mnogostrukosti i raznolikosti” (LGBTQ). (6)
Ako crkvena sinodalnost obvezuje teologe da rade teologiju u sinodalnom obliku, to znači da je svaki teolog dužan naviještati Bergogliove krivovjerja i više ne smije propovijedati autentično učenje Crkve. Inače za njih više nema mjesta u Bergoglijevoj heretičkoj sekti, kao što tamo nema mjesta za Gospodina Isusa Krista i Duha Svetoga.
Da tako kažem, bavljenje teologijom bez molitve, bez pokajanja, bez pravih temelja vjere, nije teologija nego hereziologija.
Što se tiče sposobnosti slušanja, razlučivanja i integracije mnoštva i raznolikosti, odnosno integracije LGBTQ zajednice u Crkvu, to rezultira duhovnim samoubojstvom. Bergoglio poziva na slušanje onih koji se odbijaju obratiti Kristu, odnosno okorjelim hereticima i nemoralnim ljudima, te na integraciju njihove tvrdoglavosti u grijeh i laži. Ovo je put ka uništenju.
Papa uvodi uvodi svoje anti-evanđelje
Posljednji citat iz motu proprio: “Sve što sam odredio u ovom apostolskom pismu motu proprio dao, naređujem da imam stabilnu i trajnu silu, bez obzira na bilo što suprotno.”
U svom motu proprio, Bergoglio naviješta krivovjerja i obmanjujuće doktrine koje vode u otpadništvo, a svojom autoritativnom izjavom dokazuje da se suprotstavlja (Bogu) i uzvisuje se iznad svega što se zove Bog ili što se štuje, tako da sjedi kao Bog u Božjem hramu (zauzima papinstvo), pokazujući se da je Bog. (usp. 2. 2, 3f)
Bergoglio uvodi svoje anti-evanđelje, za koje su on i oni koji mu se pokoravaju podložni Božjoj anatemi prema Gal 1,8-9.
Hereza papoletrije drži da se papa može posvetiti Sotoni, ukinuti Božje zapovijedi, promicati bogom zabranjenu sodomiju (2Pe 2,6) ili čak preobraziti Kristovu Crkvu u pseudo-crkvu antikrista, a ipak biti papa kojemu bismo se trebali slijepo pokoriti – i ovdje i jednom u paklu. Papolatri bojkotiraju dogmatskog bika Pavla IV., kao i svetog Bellarminea, svetog Alfonsa i drugih crkvenih liječnika, koji naučavaju da se papa koji je očiti heretik izopćio iz Crkve i stoga ne može biti njezina glava. Zahvaljujući herezi papolete, Bergoglio može uništiti Crkvu i papinstvo bez otpora.
Svaki biskup je dužan u ovom kritičnom trenutku poduzeti spasonosni korak odvajanja sebe i svoje biskupije od očitog heretika koji zauzima papinstvo i od svoje sekte. Tko se ne odvoji od njega, Bergoglio i njegova sekta prisilit će Bergoglio i njegovu sektu da se odvoje od Krista i njegovo će ime biti izbrisano iz knjige života. U trenutku svoje smrti završit će u ognjenom jezeru.
Dragi biskupi, spasenje Crkve je u vašim rukama! Odvojite se od Bergogliovog Babilona! (bcp)
