Hrvatski Fokus

Velečasni doktor Luka Senjak služio vojsku u Zagrebu kao vojnički kapelan, a uza to se mnogo starao i za našu sirotinju iz Bosne i Hercegovine

 

Antun Radić u časopisu “Dom” od 18. kolovoza 1904., (broj 5.) navodi članak “Škandal među popovima”. “Dogodilo se to ovih dana: Jedan svećenik rodom iz Bosne (velečasni g. doktor Luka Senjak) služio u Zagrebu kao vojnički kapelan, a uza to se mnogo starao i za našu sirotinju iz Bosne i Hercegovine, i to tako da je složio družtvo koje je primalo dječake i namještalo ih u trgovinu i u zanat. Mnogo je sebi velečasni taj gospodin zadao time brige i posla. No pred godinu dana diže se na njega tužba pred njegovim poglavarima; da je politički agitator (nemirnjak), da je “veliki Hrvat”, da je pisao proti nadbiskupu Štadleru (Josip, Brod na Savi, 24. I. 1843. – Sarajevo, 8. XII. 1918.), sarajevski, točnije vrhbosanski nadbiskup i proti njegovim crnim redovnicama (služavke srca Isusova, brinule o nahočadi, op., T.T.), da ga je njetko opsovao a on ništa na to (a kao vojnički čovjek morao bi), i napokon da je oklevetao svoga starješinu, vojničkog župnika.

Tužbu je dao jedan svećenik. Iztraga se vukla godinu dana, a sad pukla osuda i veleč. Senjak izgubio službu, a ima slijepu staricu majku od 78 godina…

Velečeasni Senjak piše da nije kriv, a što je “veliki Hrvat” to mi je, kaže, samo na čast. Veleč. Senjak uzda se u Boga i u pravicu i ne boji se. Uzet će, kaže, u ruke svoje molitvenik i čislo (brojanica, krunica), pa će na svojoj zemlji, što je ima – za plugom, ako ga biskup ne pošalje u koju župu.

Ja nješto poznajem veleč. Senjaka. Kakav je takav je, – ali naš je čovjek: srce je i duša njegova ostala uz nas, uz naš narod – nisu ga premamili time što su mu dali službu, kao što su premamili mnoge. On je ostao naš. Ali i to je bilo dosta da mu rimski popovi uz pomoć još njekih naših dušmanina skrhaju vrat i uzmu kruh, jer njima takvog čovjeka ne treba, pače ga treba i utući (mislim da je Radić preoštar, op., T.T.).

Dubrovačka “Crvena Hrvatska” sa nadnevkom 05. rujna 1981. donosi vijest iz Trebinja da će 7. i 8. rujna u prostorijama gostionice Jove Andrića, a povodom dolaska biskupa mostarskoga Paškala Buconjića, biti održan svečani koncert sa plesom, uz nastup i gradske glazbe iz Dubrovnika. Čist dobitak namijenjen je u korist siromašne katoličke crkve u Trebinju. Ulaznina za osobu je 1 forinta, za obitelj 2 forinte. Imena darovatelja oglasit će se putem novinam. U ime odbora potpisan je Luka Senjak, nadnevkom od 1. septemra 1891.

Na 4. prosinca 1923. vijest dubrovačke “Narodne svijesti” da glavni povjernik “Hrvatskog radiše” Luka Senjak želi diljem Dalmacije osnovati što veći broj društvenih radnih odbora pomoću kojih će nastojati što veći broj siromašne i poštene dalmatinske djece spasiti od gladi i privući u zanat, poljoprivredu i trgovinu.

Na 18. prosinca 1923. vijest “N.S” da je osnovatelj i povjerenik društva “Hrvatski Radiša” Luka Senjak u pratnji odličnih rodoljuba posjetio sve imućnije građane i novčarske zavode, te skupio preko 15.000 dinara za gradnju “Doma Hrvatskog Radiše” u Zagrebu. (danas bolje grade kradiše, nego nekad radiše op., T.T.)

Postigao je Senjak sjajan moralni i materijalni uspjeh u Stonu, pri čemu mu se dogodila mala nezgoda koju treba ovjekovječiti.

Na putu između Gruža i Stona parobrod “Naš” nasukao se u Slanome. Tu je dr Senjak zamolio zapovjednika jednoga vojnoga parobrodića, koji je išao baš u Ston da ga primi, ali je intervencijom jednog (srpskog) radikala onemogućen u ukrcaju, za razliku od ostalih putnika koji su primljeni. Odatle je morao dr Senjak pješačiti lošom cestom do Dola, nadomak Stona, a odatle se vratio u Gruž ribarskom lađom, sedam sati vožnje. Lijepa zabava za čovjeka od 68 godina, u vrijeme kada se znatno prije starilo i umiralo!

Nakon toga će obići Župu, Konavle, Pelješac, Korčulu.

Narodna svijest od prvoga siječnja 1924. javlja da je dr Senjak u Cavtatu i Herceg Novome od ORJUNA-e (organizacije jugoslavenskih nacionalista) i SRNAO-a (srpske narodne omladine) onemogućen u predavanju i stvaranju radnog odbora. Niti jedan Hrvat se nije usudio doći na sastanak ili primiti povjereništva.

Lijep je bio odaziv na Grudi, Čilipima, Kotoru i Tivtu. Izvjesni radićevac Baćinić pravio je teškoće dr. Senjaku. Župnici su svugdje bili više nego susretljivi.

NS od 18. ožujka navodi da je Penjak u Dalmaciju skupio impresivnih 200.000 dinara. Dr. Penjak osobito zahvaljuje fratrima u splitskom Dobriću, koji su dali više od svojih mogućnosti.

Narodna svijest od 27. listopada 1927. navodi pisanje beogradskog lista “Novosti” o tome da država nije Hrvatskom Radiši (koji je iz siromašnih krajeva Dalmacije, Like, Hercegovine, Istre, Bosne spašavao djecu od gladi) odobrila besplatnu vožnju vlakom za njegove pitomce, dočim je sličnoj srbijanskoj organizaciji “Privrednik” izašla u susret, iako “Privrednik” ima nesređene financije i manji uspjeh u radu.

Luka Senjak (Komarica pokraj Dervente 1855. – Račinovci, Srijem 22. VII. 1929.).

KALENDAR NAPREDAK,

1. 1. 1927

Dr. Luka Senjak.

Autori: AUTOR NIJE NAVEDEN

Pri konac XIX. i početak XX. stoljeća osjećalo se pomanjkanje trgovačkog i obrtničkog staleža u Bosni i Hercegovini, pa i u Hrvatskoj, a izobrazba naučnika vođena je bez ikakvog sistematskog pregleda. Ovom pomanjkanju doskočio je Dr. Luka Senjak, Hrvat iz Bosne, bivši vojnički svećenik. Godine 1901. došavši iz štajerskog Graca u Zagreb za vojničkoga kurata, odmah je oko sebe sakupio našu siromašnu akademsku mladež na zagrebačkom sveučilištu. Naši mlađi narodni pregaoci, koji sada u domovini zapremaju odlična mjesta, a studirali su u Zagrebu god. 1901., 1902., 1903. i 1904. dolazili su u doticaj sa Dr. Lukom Senjakom, znadu pripovijedati, da im je bio kao otac i dobročinilac. Najveću zaslugu ste kao je Dr. Luka Senjak plemenitim nastojanjem, da se u Hrvatskoj i Slavoniji namjesti što veći broj djece iz svih hrvatskih krajeva u razne obrte i trgovine. Da za ovu plemenitu misao predobije i javnost i zainteresuje šire krugove i onkraj Save. God. 1902., 1903. i 1904. pisao je brojne članke u mostarski »Osvit«, mitrovački »Hrvatski Branik«, osječku »Narodnu Obranu«, »Crvenu Hrvatsku« u Dubrovniku, u »Obzor«, »Hrvatsko Pravo«, gospićki »Hrvat«, »Narodni List« u Zadru i t. d., u kojima je nas ročito isticao, da je dužnost svih otadžbenika, da se za odgoj domaćeg obrtničkoga i trgovačkoga podmlatka svojski zauzmu. S druge strane u tim člancima upozorio je Hrvate obrtnike i trgovce na patriotsku dužnost, da u nauk primaju hrvatske mladiće, da s njima čovječno postupaju, da se brinu mjesto roditelja za njihov odgoj i budućnost. Da se što veći broj naših mladića namjesti u obrt i trgovinu stupio je u veoma razgranjenu korespondenciju sa hrvatskim rodoljubima iz cijele naše domovine, a naročito sa onima iz Herceg-Bosne.

Ideja o sistematskom uzgoju hrvatske mladosti za obrt i trgo« vinu odjeknula je i odziva našla u svim hrvatskim krajevima. Uslijed toga posao oko namještanja mladeži u obrt i trgovinu tako se razgranio, da ga jedna osoba nije mogla svladati, pa je nastojanjem Dr. Luke Senjaka godine 1903. u Zagrebu osnovan odbor za namještanje naučnika u obrt i trgovinu, kojemu je Dr. Luka Senjak bio duša, osnovatelj, pošlovođa i blagajnik. Ove godine poskočio je broj namještenih mladića na 300, od kojih je velik dio bio iz Herceg«Bosne. Godine 1903. radi lakšega pregleda i shodnoga izbora, tiskao je Dr. Luka Senjak alfabetičkim redom »Imenik raznih obrta i trgovina za koje se naučnici primaju«, te ga rasturio na adrese rodoljuba po cijeloj našoj domovini. Kroz sve to vrijeme Dr. Luka Senjak živo je radio, da se ustroji javno po vladi odobreno društvo za namještanje naučnika u obrt i trgovinu sa sjedištem u Zagrebu, pa je sastavio godine 1903. pravila, koja je odobrila vlada u Zagrebu godine 1904.

Nakon što je godine 1904. društvo postalo javno, Dr. Luka Senjak sastavio i u više tisuća tiskao je u Zagrebu »Naputak za vanjske od« bore i pouzdanike«, koji će se baviti dobavljanjem i namještanjem mladeži u obrt i trgovinu. Da se ovo društvo proširi i njegov materijalni opstanak osigura poduzimao je putovanja, te proputovao uzduž i po« prijeko sve naše krajeve. Svuda je ustrajao društvene podružnice i sabirao novac za društvo, tako te nije bilo nijednog većeg mjesta u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji bez društvene podružnice ili društvenoga povjerenika za namještanje naučnika u obrt i trgovinu. Na ovaj način Dr. Luka Senjak pribavio je društvu kitu oduševljenih rodoljuba i više desetaka tisuća kruna i time društveni materijalni opstanak osigurao.

Društvo za naučnike nosilo je ime »Hrvatsko društvo za namještanje naučnika u obrt i trgovinu u Zagrebu«, pa se kasnije prozva »Hrvatski privrednik« – dok ga napokon ne okitiše imenom »Hrvatski Radiša«. Od godine 1921. dr. Luka Senjak ponovno je razvio zamjerno djelovanje kod »Hrvatskog Radiše«, te je u svojstvu glavnog društvenog povjerenika i nadzornika proputovao sve hrvatske krajeve, osnovao do- pet stotina društvenih organizacija, a društvu privredio više stotina tisuća dinara. Za ovaj svoj požrtvovni rad stekao je Dr. Luka Senjak priznanje od samih društava, a i cijelog hrvatskog naroda,, pa ga je skupština »Hrvatskog Radiše« imenovala počasnim članom. Dr. Luka Senjak proslavio je 22. svibnja 1926. sedamdesetogodišnji rođendan, pa kako spada među rijetke naše javne radnike na humanitarnom polju, to rado donosimo njegovu sliku i opis njegova djelovanja.

Teo Trostmann

Povezane objave

Islamisti iz Goražda i Bijeljine

HF

Konačno će se otkriti tko se krije iza lažnog pseudonima Mustafa Drnišlić?!

hrvatski-fokus

Novi progon Hrvata od Uskoplja

hrvatski-fokus

Nekažnjeni muslimanski ratni zločinci, vehabije i mudžahedini

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više