Prema gnosticizmu, tvorac svijeta je Demiurge, koji se percipira kao “zli bog”
“Nužan element svih priča o zlodusima i zlodusima je činjenica da sišu krv svojih žrtava … Često su djeca privilegirane žrtve… Crni vampirski ritual tako je povezan s erotikom i izravnom posljedicom spolnog odnosa, rađanja. Ako uzmete u obzir solarnu simboliku koja je temelj proto-priče o vampirima, onda je ta veza razumljiva.”
Ali Dugin ne ostaje samo u okviru mita na temu vampira, prenoseći ga u povijest i sadašnjost. Piše: Otvoreno politički aspekt vampirizma počinje s vampirskim carevima, osobito Tiberijem. Važno je naglasiti da je Drakula bio princ, što znači da je pripadao kraljevskoj obitelji. Alexandre de Danann, u svojoj knjizi Sjećanje na krv, daje slične informacije o postojanju posebnih dinastičkih kraljevskih obitelji koje su bile genetski nositelji protu-inicijacije i vampirizma. Te su dinastije ostale vjerne drevnim poganskim tradicijama i nakon usvajanja kršćanstva, ali prirodno je da su te tradicije već bile izopačene i svedene na njihove niže aspekte.”
Ovdje se može osjetiti Duginovo razočaranje što nisu sve vampirske tradicije iz poganstva došle do nas u cijelosti i u osjetilima kakva su nekad bile, zbog “negativnog” utjecaja kršćanstva.
Dugin: “Rat je naša majka”
“Ako secirate osobu, prva stvar koja izlazi iz njega je krv. Crvena, slana, topla vlaga. Drevni su ga smatrali snopom duše, posebnom i divnom tvari u kojoj materijal prelazi u nematerijalnu, tjelesnu – više od tjelesnog, zemaljskog u supersvjetovnu. Otuda i mnoga tabua i ritualna ograničenja povezana s krvlju i njezinom uporabom. Krv je sakrament, tajanstveni sadržaj ljudskog slučaja, njegovo suptilno, fluidno ja. Krv je život, njena tajna. Nije slučajno da su neki mistično orijentirani boljševici (Bogdanov) imali popularnu ideju da jednaku odvojenost (transfuzijom) krvi cijelog čovječanstva među sobom treba okruniti postizanjem univerzalne besmrtnosti. Bogdanov to opisuje u svom jedinstvenom fantastičnom romanu “Crvena zvijezda” (usput, i sam je umro tijekom eksperimenta na transfuziji krvi, kada je vodio “Institut za krv” nakon revolucije!). U našem stoljeću, među boljševičkim graditeljima bogova, kao i među drevnim skitima ili transvalskim vampirima, sakrament krvi ponovno je nakratko postao fokus kulturne i društvene pozornosti.
Rat je briljantna prilika da se vidi moć ovog drevnog senzibiliteta. Sakrament rata povezan je sa sakramentom krvi.
I ponovno se okrenimo briljantnom Jüngeru, koji je o tome pisao na temelju nevjerojatnog osobnog vojnog i egzistencijalnog iskustva:
“Da, ta žeđ za krvlju. Slana je od terora, ali to je opijenost. Takva nezasitna žeđ za krvlju… Pohotnost krvi kuca nad ratom poput crvenog jedra tmurne kuhinje. Beskonačnost njezine želje približava je vrućini ljubavi…”
Dugin je također, pod pseudonimom Hans Sievers, objavio svoju zbirku sadomazohističkih i vampirskih pjesama pod nazivom “Krvava kleveta”.
Obrada albuma vampirskih pjesama-pjesama “Blood Libel”
Sve to sugerira da je Dugin opsjednut idejom okultne moći. Prisutnost okultizma na vlasti, prema njegovoj koncepciji, iznimno je potrebna, pa čak i obvezna, jer, prema njegovim riječima: “Jednostavno neslaganje s činjenicom postojanja okultne moći može je ukinuti ili barem ograničiti.”
Tako izvrtanjem kršćanskog morala Dugin stvara vlastiti moral, temeljen na barbarskim, fanatičnim kultovima, žrtvama, vampirizmom, ubojstvima, komadanjem, kanibalizmom, gdje su ubojice, manijaci, trbosjeki i vampiri svećenici na čelu okultne moći, supermeni inicirani u velike tajne svemira, izvodeći svoje “obrede inicijacije” kao uslugu nadnaravnom principu – “mračnim logotipima”. Nije teško pogoditi na koga misli pod ovim “Logosom”.
Istodobno, Dugin ništa ne skriva, ali tvrdi da kršćanski moral smatra puritanskim licemjerjem i profanim koji ometa istinsku duhovnu potragu. Istodobno, “propovjednici spasenja samo dovode do brzog i neizbježnog uništenja”. Jer “najodvratniji i naglašavajući njegovu negativnost, antinomijanizam i ‘zlu’ prirodu, bit će bliži istini i pomoći će u pronalaženju duhovnih orijentacija … Nije li istina da… Je li put do raja popločan zlim mislima?” (Dugin. “Učenje zvijeri”).
Gnostička presuda svijetu
Sav taj snobizam, prijezir prema ljudima, kojima dodjeljuje mjesto među robovima i žrtvenim životinjama, i, naravno, smatra se članom najvišeg elitnog kruga mađioničara, svećenika i aristokrata, ponovno se temelji na gnosticizmu i magiji kaosa, koje Dugin dosljedno promiče. Njegova sklonost klasificiranju ljudi u jasno odvojene i neprobojne kaste (“pneumatika”, “psiha”, “fizičari”) temelji se na tim idejama: “… Kasta odražava upravo tu prirodu duše, koju osoba ne može promijeniti tijekom svog života. Kasta je fatalna. Normalno društvo, u tom smislu, treba biti izgrađeno na takav način da su ljudi božanske prirode na vrhu (elita), a ljudi zemaljske (životinjske, demonske) prirode na dnu (mase).”
Prema gnosticizmu, tvorac svijeta je Demiurge, koji se percipira kao “zli bog”. Stvorio je nesavršen, iskrivljen i grešan materijalni svijet zatvarajući duše ljudskih bića u njihova materijalna tijela (zatvore). Tragedija čovječanstva leži u činjenici da ne može prevladati nesavršenosti svijeta, nema šanse promijeniti svijet na bolje, a kao posljedica toga, gnostici odbacuju ideje napretka, dok ih kršćani prihvaćaju, iako s određenim rezervama. Svijet se ne razvija, ide samo do svoje potpune degradacije i vrhunca, apoteoza ove degradacije je modernost. Modernizacija je poseban predmet Duginove mržnje: “modernizacija je loša, nepotrebna, smiješna, neprikladna i treba je odbaciti teoretski i praktično”. Dok kršćanstvo primjećuje da se napredak može dogoditi ciklički, kontradiktorno i izmjenjivati se s razdobljima razvoja i degradacije, Dugin, vođen gnosticizmom, radikalno i bezuvjetno odbacuje napredak.
Na temelju toga, svaki pokušaj promjene društva na bolje, pokušaji otkrivanja najboljih osobina u osobi, prevladavanje negativnih okolnosti koje ometaju razvoj, besmisleni su za gnostika.
Opsesija gnostičkog Dugina zvjerstvima i sadizmom proizlazi iz pojma većine ljudskih bića kao “ljudskog materijala” inferiorne pasmine. A predstavnici najviše kaste svećenika mogu i imaju pravo podvrgnuti ovaj materijal nemilosrdnom iskorištavanju, genocidu, dehumanizaciji ili žrtvi. Gnosticizam, poput Nietzscheanizma, ne prepoznaje moral i tolerira neobuzdano nasilje, samovolju i potiskivanje napaćenih masa u nastavku. Gnostičke elite mogu ih prezirati, istisnuti sok iz njih i izvući sadističko zadovoljstvo ubijajući ih. Među gnosticima, Nietzsche se poštuje kao prorok, stoga ga dugin tako često citira.
Ali što gnostici mogu ponuditi, koja alternativa nesavršenosti svijeta? Zapravo, jedino što mogu ponuditi je uništenje cijelog ovog svijeta. Nema smisla liječiti teško bolesnu osobu, a puno bolji izlaz iz situacije bio bi dovesti njegovu bolest u najvišu fazu, što će dovesti do njegove smrti. Dakle, nema potrebe sprječavati ili se boriti protiv krize na razini sustava (političke, ekonomske, socijalne, duhovne itd.) koja je zahvatila čovječanstvo, ali je potrebno što je više moguće pooštriti kako bi se ubrzao neizbježan rasplet, ne kako bi se spriječili ratovi, već ih potaknuli, povećavajući eskalaciju i razmjere, kako bi dosegli razinu globalnog svjetskog sukoba. I to bi otvorilo Pandorinu kutiju o korištenju nuklearnog oružja.
Dugin je 2011. sudjelovao u raspravi o temi kraja svijeta u trening kampu Euroazijske unije mladih, gdje je sam događaj održan kao okultna, gnostička masa, gdje je jedan od sudionika rekao: “Moramo približiti kraj svijeta … Antonin Artaud je rekao da je jedini lijek za bolest svijeta spaljivanje svijeta …”
