Pečeni vol bio je razsječen i onda dijeljen svijetu, koji je naokolo trga stajao, pjevao ili plesao
PEČENJE VOLOVA U HRVATSKOJ – Revija „Zagreb“, broj 10, 1937. – str. 370.
Pozivom na nedavne dopise o pečenju volova, štampane u Vašim retcima, držim da će moguće zanimati Vaše čitaoce da upoznaju i narodne običaje u Hrvatskoj. Za krunidbenih dana hrvatskih narodnih i ugarskih kraljeva u starim vremenima, pečenje volova pripadalo je dijelu pučkih zabava i svečanosti. Isto se vršilo i na dan instalacije hrvatskih banova (podkraljeva), potomaka kraljevskih ili aristokratskih familija i to posljednji puta u šestdesetim godinama minulog stoljeća na trgu grofa Jelačića u gradu Zagrebu.*
Pečeni vol bio je razsječen i onda dijeljen svijetu, koji je naokolo trga stajao, pjevao ili plesao.
Pače i za naših dana, prije sedam godina, pekao se vol u Zagrebu, nu za vrijeme noći na zemljištu jedne stare i porušene bolnice nasuprot gore spomenutog trga.
Čini se, da ovaj stari hrvatski običaj potječe iz normanskih vremena i da je bio uveden sa Sicilije, tada normanske vojvodine, u susjedne zemlje Dalmaciju, Hrvatsku i Ugarsku, gdje je i jedna normanska princesa bila kraljicom, a došao je na britansko otočje normanskom invazijom.
***
– Posljednji je svečano instalirani ban bio Levin barun Rauch de Nyek. Njegova instalacija uslijedila je velikim sjajem dana 9. rujna 1869. u Zagrebu, kad je položio prisegu na ruke senjskog biskupa Vjekoslava Soića. Nakon toga digoše narodni zastupnici bana Raucha tri puta u vis, dok mu je biskup Soić po starom banskom ceremonijalu uručio zastavu i žezlo kao znakove banske časti i vlasti.
Iako ban barun Rauch nije bio obljubljena ličnost kod Hrvata radi bezobzirnog provađanja ugarsko-hrvatske nagodbe, to se ipak dugo godina u starom Zagrebu pričalo o veličanstvenim svečanostima prigodom njegove instalacije,
jer je još u tadanjoj banskoj časti, staroj preko hiljadu godina naš narod vidio simbol hrvatske državno-pravne misli i suvereniteta.
