Do kada samo Jasenovac? Zašto selektivna politika sjećanja? A stratišta Hrvata?
Do kada samo Jasenovac? Zašto selektivna politika sjećanja? A stratišta Hrvata? Gdje je Muzej žrtava komunizma? Licemjerje, dvostruki kriteriji i diskriminacija žrtava obilježja su komemoracije u Jasenovcu. Žrtve se umnožavaju i ideološki diskriminiraju bez imalo suosjećanja i pravde.
Obilježavaju se fašistički, nacistički i slični zločini, a komunistički se i dalje šuti i ignorira, a zločin je zločin, bez obzira na ideologiju i tko ga počinio.Uostalom, to je potvrđeno Rezolucijama EU-a;
1481/2006, na temelju koje je Hrvatski sabor donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih za vrijeme totalitarnog komunističkog režima u Hrvatskoj 1945. godine. – 1990., NN 76/2006, prema članku 11. „Stoga se Hrvatski sabor pridružuje Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u oštroj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i ujedno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu.”
• Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)), koja u članku 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i dovela do neviđenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u razmjerima nikad prije viđenim u ljudskoj povijesti; oštro osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi; https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
Na komemoraciji 21. travnja 2024. u Jasenovcu nastavljena je ista retorika selektivnog sjećanja i diskriminacije žrtava, koju podupire državni vrh, premijer Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i izaslanik predsjednika Republike Orsat Miljenić s izaslanstvima.
Komemoraciji su nazočili čelnici romske udruge Kali Sara, Saveza antifašističkih boraca i antifašista i Srpskog narodnog vijeća, predstavnici obitelji stradalih, kao i preživjeli logoraši. Nazočni su bili i drugi gosti, diplomatski predstavnici, kao i predstavnici političkih stranaka, institucija, udruga i gradova.
Predstavnici Koordinacije Židovske općine ove godine nisu sudjelovali u službenom protokolu, ali su vijenac položili prije početka programa, kao i čelnici dviju političkih stranaka, SDP-a i Mozema.
Ta ista skupina nikada nije bila na komemoraciji u Bleiburgu, žrtvama križnog puta i zločinima nakon 1945. godine, koji su bili jedna od najstrože čuvanih tajni komunističkih vlastodržaca, Kočevskog roga, Jazovke, Husine jame. , iz koje su se danima čuli jauci nevinih žrtava, stratište tisuća žrtava, sa 130 grobnih jama, od kojih najveća ima po 1250 ekshumiranih žrtava, među kojima je 21 svećenik, franjevac i bogoslov, Daksi, jame Cerovica i druge jame u Istri i Primorju, a da ne nabrajam dalje oko 940 skrivenih grobišta u Hrvatskoj i oko 600 u Sloveniji!
Ti zločini i ta politika sjećanja ne postoje u obrazovnom sustavu, ne postoje u medijima, zapravo ne postoje uopće u javnom prostoru. Zato imamo to licemjerje, selektivno pamćenje, kontinuitet titoizma i podijeljeno hrvatsko društvo.
Krvavim raspadom Jugoslavije komunisti su se vojnički vrlo lukavo prestrojili i ovdje su maskirani u antifašiste. Iskoristili su stvarnu borbu protiv talijanskog fašizma, istarskog puka, seljaka, rudara i radnika da sebe prikažu borcima protiv fašizma! Koji fašizam? Onaj koji su potrošili?
Komunisti su svoju antifašističku borbu žestoko usmjerili protiv Katoličke crkve i klera koji je po njima bio najveći neprijatelj njihove komunističke ideologije! Jer kako mogu postojati dva Boga, pravi pravi Bog i njihovo božanstvo – Partija?
Valjda je njihovo božanstvo – Stranka starije i jedina moguća koncepcija života na svijetu, pa nitko ne smije imati drugog Boga i drugačija uvjerenja osim svog božanstva-Stranke.
I tako su vojnici božanstva-Partije, koji sebe nazivaju partizanima, krenuli u beskompromisnu borbu za čistoću svoje revolucije, služeći se svim mogućim metodama, bez razlike, jer za Partiju i svoju majku možete ubijati bez milosti, kad Partija traži od vas.
I ubijali su bez milosti, bez grižnje savjesti, bez ikakvih moralnih i etičkih ograničenja.
A najgore je što su smatrali, a i danas misle njihovi nasljednici da su na to imali puno pravo, da se nisu ogriješili o čovjeka i ljudski rod.
Zato ih je, sa zakašnjenjem od 74 godine, na to podsjetio EU parlament proglasivši ih zločincima, što njihovi nasljednici nikako ne žele prihvatiti. https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html Samo nekoliko od pola milijuna primjera koliko ih je ljudi u Hrvatskoj poubijano, kao podsjetnik zašto ih je EU parlament proglasio zločincima, kada ni nakon 74 godine od završetka Drugog svjetskog rata oni sami ne vide ili razumjeti to; Ovaj primjer je i odgovor Sandre Benčić na njenu izjavu u Jasenovcu: “Jasenovac nije slučajnost, nije anomalija koja je nastala. To je promišljena planska politika ustaške vlasti, koja je upravo na ovom mjestu poprimila svoj najgori oblik u Hrvatskoj. “Neka vide Sandra Benčić i ostali mali titići da komunizam i NOB nisu bili anomalija, već proračunata politika Titove komunističke vladavine, koja je činila masovne zločine za koje nitko nikada nije osuđen ni kažnjen!I prije 80 godina, u listopadu 1944., partizani, ti vojnici partijskog božanstva, “junački” su vodili ljuti boj protiv nenaoružanih civila i svećenika. https://komunistickizlocini.net/2018/01/29/don-ivu-jelinovica-golog-sibali-na-smjene-dok-nije-izdahnuo-umro-sav-u-krvi-ranama-i-izmrcvaren/
Uhitili su don Ivu Jelinovića, župnika iz Gruda u Konavlima, te ga sa još sedam župljana odveli na Korčulu i svirepo ubili u studenom 1944. godine, na cesti od grada Korčule prema Račišću. Svjedočanstvo o smrti svećenika i mučenika don Ive Jelinovića iznio je dubrovački muzikolog i svećenik maestro dr. Miho Demović: “Prema samom priznanju jednog partizanskog oficira koji je bio sudionik mučenja, a koji je sve priznao do starosti i bolesti, don Ivo Jelinović je bio premlaćivan od komunista do smrti”. Skinuli su ga do gola i naizmjenično bičevali dok nije izdahnuo. Umro je u strašnim mukama i umirao je dugo. Ujutro su ga počeli bičevati, a zatim bi ga nekoliko njih naizmjence tuklo, dok navečer nije umro sav krvav, izranjan i iznakažen.” Don Ivo Jelinović rođen je 6. travnja 1919. u Grudi od oca Ante i majke Jele. Za svećenika je zaređen 1943. godine. Nepune dvije godine bio je župnik u rodnoj župi.Ulaskom u pitome Konavle partizanske postrojbe nastavile su sa zločinima i terorom nad nedužnim hrvatskim civilima ovog lijepog hrvatskog juga, poznatog po plemenitom i miroljubivom seljaštvu koje se isticalo svojim domoljubljem i poštenjem. Zbog toga su u Konavlima ubili 286 ljudi koji su morali platiti životom samo zato što su bili Hrvati. Stravični zločini partizana kulminirali su pokoljem na otočiću Daksi, gdje je 1944. godine ubijen cvijet hrvatske inteligencije dubrovačkog kraja.
Partizanska zvjerstva u Dubrovniku u listopadu 1944.
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, partizani su na otoku Daksi likvidirali 79 Dubrovčana od ukupno više od 190 ubijenih nakon ulaska partizana u grad. Među ubijenima je i jedanaest svećenika, no mjesto na kojem se nalazi spomenik nije jedino stratište u Daxi. Ubojstva su se protegla duboko u studeni 1944. godine, a žrtve su bačene u more i zakopane na više mjesta.Dana 19. lipnja 2010. konačno su dostojno pokopane žrtve s otočića Dakse. Među mučki ubijenima bio je i poznati svećenik Petar Perica (“Padre Perica”, zvali su ga Dubrovčani), autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek’ se ori.To je manji dio od danas poimenično poznatih 697 žrtava (369 civila i 327 ratnih zarobljenika) s dubrovačkog područja koje su jugokomunisti ubili nakon „oslobođenja“ 1944.; međutim, kao pojedinačno najveće stratište i grobište, Daxa je postala simbol komunističkog terora nad stanovništvom dubrovačkog kraja. https://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_Baja.html
Obratite pažnju na 1944. godinu, znači rat još nije završio, još nije završio rat protiv hitlerovske nacističke okupacije, po njima se još vodila antifašistička borba za oslobođenje!Zaključak se nameće sam po sebi. Nije to bila antifašistička borba za oslobođenje, bila je to borba za vlast Partije, za vladavinu totalitarnog komunističkog društvenog poretka, koji je pod parolom borbe za oslobođenje od hitlerovske okupacije čistio i eliminirao sve one koji bi mogao biti moguća smetnja kada preuzme vlast.Slične zločine, pod istim komunističkim predznakom, ponovile su 1991. godine u Domovinskom ratu postrojbe JNA (uz pomoć srbijanskih i crnogorskih četnika) kada su spalile Konavle, protjerale i pobile gotovo cjelokupno hrvatsko pučanstvo, a grad Dubrovnik bacile na vlast. pod opsadom.I ne samo Dubrovnik, isto se ponovilo i u Vukovaru, Škabrnji, Ćelijama, Erdutu, Dalju, Lovasu, Tovarniku. Gospić, Perinja, Nadine, Voćin, Joševica itd. koje su palili, uništavali i pobijali stanovnike.To su zločini tzv. antifašisti, maskirani komunisti koji su bez pretjerivanja bili zločinci, monstrumi kad su mogli činiti tako gnusne zločine.
Što im je učinio don Ivo Jelinović da su ga tako zvjerski bičevali?Kako bi oni, kao čovjek, bičevali čovjeka i preživjeli, kao čovjek nad drugim čovjekom? Što ih je nagnalo na tako ogromnu mržnju prema drugom ljudskom biću da mu nanesu nezamislivu patnju? Očito, oni su ljudi samo po vanjskom izgledu, ali po svom mentalnom sklopu oni su monstrumi, zločinci, koji su dopustili da njima zavlada zločinačka komunistička ideologija, njihovo božanstvo Partija.Ali Partiju čine i ljudi koji su umislili da su bogovi i koji se u ime komunističke ideologije igraju Boga i odlučuju o ljudskim sudbinama. A njihovi sljedbenici, zaslijepljeni božanstvom Titom, u njegovo ime čine masovne zločine i eliminiraju sve koji ne slijede njihovo božanstvo Tita!
Nema opravdanja, nema opravdanja za takve zločinačke umove pred čovječanstvom i ljudskošću!
Zbog toga su proglašeni najvećim zločinačkim umovima čovječanstva!Antifašisti iz Hrvatske očito se drže izreke “Druže Tito mi ti se kunemo da s tvoga puta skrenuti nećemo” pa ga i dalje štuju kao svoje božanstvo i ne priznaju da je bio zločinac i da su slijedi zločinačku ideologiju!
Samo je mržnja pokretala ubojice, mržnja zbog vjere, zbog zla koje je donio komunizam, koji nije dopuštao nikakvu vjeru, nikakvo samostalno i osobno razmišljanje, jer im je Partija bila majka, otac, djeca i vjera.Partija je u komunizmu bila gospodar čovjekova duha i tijela, čovjek je bio rob Partije!Što je bio pojedinac u usporedbi s moći komunističke partije? Partija ga je smjela duhovno i fizički ubiti ako bi skrenuo s njezina puta. Sljedbenici Komunističke partije stalno ponavljaju istu mantru, da su donijeli slobodu i humanizam, ali ne vide da su zapravo donijeli ropstvo, gore nego u robovlasničkom društvenom poretku, ropstvo u kojem je gospodar-Partija odlučivala o životu i smrti svakog pojedinca u državi. Robovlasnik je oslobodio svoje robove, oni će postati slobodnjaci i više ih nitko nije smio otjerati u ropstvo, ali Komunistička partija nikada nikoga nije oslobodila svoje ideologije, nikoga nije oslobodila iz svojih kandži. Njeni sljedbenici su do danas duhovni zatočenici njene ideologije, pa niti ne priznaju zločine koje su činili u njeno ime!
U Jugoslaviji se nažalost dogodilo da su fašizam i nacizam zamijenili komunizam! Jedno zlo je zamijenjeno drugim zlom. Umjesto slobode i demokracije dobili smo diktaturu i kult ličnosti.Fašisti i nacisti su odgovarali za svoje zločine, a komunisti nitko? I zašto? Zato što su zločine podmuklo, podmuklo i koruptivno skrivali, pa i svjedoke zastrašivali i ubijali, licemjerno ispisivali svoju povijest humanog društva.Ali samo je Jasenovac zločin, oni ne priznaju zločine komunizma, a oni su puno brojniji od zločina fašizma i nacizma zajedno. Prema Crnoj knjizi komunizam je uzrokovao oko 100 milijuna žrtava https://hrcak.srce.hr/file/78658
Numerička usporedba je morbidna kada su u pitanju ljudski životi, ali činjenice ipak treba iznijeti zbog razmjera zločina.Rat koji je započela nacistička Njemačka odnio je 15 milijuna civilnih žrtava u okupiranim zemljama, 5,1 milijun Židova u holokaustu, 3,3 sovjetska ratna zarobljenika, 1,1 milijun prognanika ubijenih u koncentracijskim logorima, nekoliko stotina tisuća ubijenih Roma… Ukupno oko 25 milijuna, s tim da su komunistički zločini i sustav nadživjeli fašizam i nacizam, iako su po vladavini stariji od njih! Nitko ne dovodi u pitanje zločinačku prirodu nacifašističkih režima, dok komunistički sustav još uvijek uživa određeni međunarodni legitimitet: komunisti su uz diktaturu i teror još uvijek na vlasti u dvije afričke, jednoj američkoj, dvije europske i četiri azijske zemlje. Priznanje komunističkih zločina preduvjet je demokratizacije Hrvatske. Bez priznanja i preuzimanja tereta odgovornosti nema napretka, nema suživota, hrvatsko društvo neće biti slobodno, ostat će podijeljeno i zarobljeno u prošlosti stalnim optužbama i nametanjem krivnje!
