Bosna i Hercegovina više nije pod hrvatskom jurisdikcijom, stoga je dužnost konstitutivnih naroda birati svoje predstavnike u svim oblicima vlasti
“Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda!”
Antun Gustav Matoš
Plenković prvi je državnik Republike Hrvatske koji ne želi Željka Komšića u Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine. Svi dosadašnji predsjednici vlade i države Republike Hrvatske nisu postavljali pitanja koga zapravo Željko Komšić predstavlja u Bosni i Hercegovini.(!) Konačno je Andrija Plenković shvatio da sadašnje hrvatsko Predsjedništvo u BiH ne može predstavljati Željko Komšić, jer je on hrvatski Vidkum Qusling. Nikada nije bio na strani zajamčenog legitimnog predstavnika oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva u BiH.
Hrvatski premijer smatra da se svi oni kojima je, kako kaže, istinski stalo do napretka, stabilnosti i veće funkcionalnosti BiH, trebaju zalagati za ukidanje dosadašnje diskriminatorne prakse vezane uz izbor hrvatskog člana bh. predstavništva.
Dok je naša zemlja bila pod vlašću osmanskog cara, ljude poput Željka Komšića nazivali su ajanima, s kojima bi se raspravljalo o posebnim važnim pitanjima. Ako neki Muslimani/Bošnjaci žele da se vrate u doba najpoznatijeg Ajanskog sabora iz 1737. godine, onda neka za svog predstavnika u Predsjedništvu BiH kandidiraju Željka Komšića. Dobro napravljeno!
Bosna i Hercegovina više nije pod hrvatskom jurisdikcijom, stoga je dužnost konstitutivnih naroda birati svoje predstavnike u svim oblicima vlasti u državi, a odluke su donesene u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, “koje su postale obvezujuće odluke, kada ocijeni potrebnim” (sadašnji predstavnik je Christan Schmidt), o određenim pitanjima, uključujući (prema točki (c) paragraf XI.2) ”mjere za osiguranje provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta“.
Bosna i Hercegovina više nije ni Republika ni Država, već geografski pojam kojim još uvijek teče kriva Drina. Poznato je djelo Ive Andrića “Na Drini ćuprija” za koje je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, postavši tako prvi i za sada jedini srpski nobelovac i – ostao hrvatski ćusling.Rijeka Drina bila je poznata granica između naroda istočnog i zapadnog svijeta, koja je ostala do danas, jer razgraničava dva zalutana i zaraćena susjeda uz odluku da će oni na istočnoj strani birati „do našeg ili njihovog istrebljenja. ” Kao što vidimo, želje onih koji su željeli “zamračiti” druge nisu ispunjene. To sada može biti zapisano u prošlost, jer u ovim vremenima globalizacije državne granice su postale povijest. Zemlje se ujedinjuju diljem kontinenata za bolji život, komunikacije i imovinu u budućnosti.Hrvati u BiH nemaju ista prava kao Srbi, jer oni imaju svoju “Republiku srpsku”, Muslimani/Bošnjaci su većina u bošnjačko-hrvatskoj federaciji. Ta činjenica ne smeta Željku Komšiću, bivšem srpskom, a sada muslimanskom zetu.Prema posljednjim dostupnim podacima, stanovništvo Bosne i Hercegovine po nacionalnosti je sljedeće: Bošnjaci: 50,1 %, Srbi: 30,8 %, Hrvati: 15,4 %, ostali: 2,7 % nije se izjasnilo. „Oni koji su državljani iste države moraju imati jednaka prava među sobom“ (CIc. De rep. I. 32,49.) Čovjek se može udaljiti iz BiH, ali se iz njega ne može udaljiti bosanski jezik. Korijen svih zala je lakomislenost.Bosna i Hercegovina, kako sam je vidio s visine, izgleda kao raj na zemlji: guste šume, brze rijeke sa vodopadima, visoke planine i velike doline, kao da se priroda okoline želi predstaviti u najljepšem horizontu. Jadna zemlja kakve nema Bosne i Hercegovine.
Konačna misao
Ako neki od Bošnjaka nisu naučili da je prošlo vrijeme diktature, zuluma i ropstva; da su ljudi isti ili slični, bez obzira na nacionalnost, vjersko opredjeljenje i kulturne navike, da nam isto sunce sja i da isti mrak pokriva zemlju, onda neka vrate roditeljima novac koji su dobili za školovanje, a propustili na ispitima. U Hrvatskoj i cijeloj BiH Željko Komšić je Persona non grata. Ima lice za radio, a gura se i na male ekrane. Ishod je učitelj za luđake.
