Slikarstvo je moja sudbina. To je moj život
Akademski slikar Frane Radak (rođen je 1935. godine, u Zagrebu je završio školu Primijenjene umjetnosti,diplomirao na ALU u klasi prof. Postružnika,aktivno sudjeluvao u javnosti svojim slikarskim opusom,brojnim samostalnim izložbama) po svemu je sudeći, najstariji hrvatski likovni umjetnik, autor sa sedamdesetak godina iskustva i brojnih zapaženih ciklusa, prikazanih na mnogim izlaganjima, aktivan i danas, u svojoj devedesetoj godini, jednako zainteresiran za temperamentno odgovaranje na brojne izazove motiva, od živahnog cvijeća, krajobraza kontinenta, dalmatinskih tema, brodova, maslina, aktova ili pak krovova kuća.
Njegovi su česti motivi posve svakodnevni,od brodova i krovova,preko cvijeća do aktova i maslina,njegovi motivi svjedoče o životu,o ljepoti i prolaznosti,o prošlosti i sadašnjosti,o sjećanjima i zamišljanjima.
Radak neštedimice troši boju, radeći svakodnevno u svom zagrebačkom atelijeru, visoko, na devetom katu, gotovo iznad cijeloga grada, kontinuitano slikajući na platnu,k crtajući na papiru.
„U ovim godinama mislim da je boja slučajnost. Nekad vam se pojavi crvena ili žuta i vi je jednostavno uzmete samo da ispunite svoju energiju. Rijetko sam koju sliku napravio od prve,vagao sam,mijenjao, ponekad završim u toplim bojama, a drugi put idem u jači kontrast.
„Evo, ovdje u atelijeru,mnoštvo je slika sa motivom cvijeća gdje sam taj motiv sveo na znak. Sjećam se Tartaglie koji je buket radio u nizu varijacija.“, govori zagledan u sliku na štafelaju Frane Radak.
I danas iznenađuje snaga i svježina Radakovog slikarstva,izrazit je kolorist,razigranih i brzih poteza, kreator ozbiljnog ali i privlačnog opusa.
O slikanju Radak kaže: „Slikarstvo je moja sudbina. To je moj život.“
