Vonnegut: Ili ćemo ljude voljeti jer su ljudi, ili će “elita” pronaći načina da ih eliminira
Kurt Vonnegut (1922. – 2007.) je osebujni i uvijek zanimljivi germanoamerikanac, zauvijek obilježen iskustvom Drugoga svjetskoga rata, gdje je kao američki vojnik zarobljen i doživio razaranje Dresdena. Široki raspon tema, ležeran i duhovit stil, filozofska crta osobine su Vonneguta; preporučujem “Modrobradog” kao sarkastično viđenje moderne umjetnosti, te dajem neke citate iz djela “Bog Vam dao gospodine Rosewater” (1965.), parodije na svijet financijskih moćnika u kojima je lik Elliota Rosewatera atipičan kao knez Miškin u “Idiotu” Dostojevskoga. Idiot jer je dobar i suosjećajan.,
“Volim Vas lopovi i razbojnici rekao je Elliot (piscima SF-a, znanstvene fantastike)… više ne čitam ništa drugo osim Vas.
Samo se Vi usuđujete progovoriti o onim zilja sjajnim promjenama koje se upravo događaju, samo Vi ste dovoljno ludi da zante kako je život svemirska Odiseja…”
“U uratdku 2BRO2B (izgovor – to be or not to be !) postulirao je Ameriku u kojoj skoro sve poslove obavljaju strojevi, a posao mogu dobiti samo ljudi sa tri ili više doktorata. Vladala je teška prenapučenost. Sve teške bolesti bile su pobijeđene. Zato je smrt bila dobrovoljna”, i država je raznim sredstvima poticala.
“Želim govoriti o imperatoru Oktavijanu (Augustu), taj veliki čovjekoljub (zapravo okrutan u građanskom rau, op., T.T.) preuzeo je uzde Rimskog carstva za razdoblja opačine u mnogočemu nalik na ovo u kojem danas živimo. Blud, rastave brakova, alkoholizam, liberalizam, homoseksualnost, pobačaj, pornografija, mito i korupcija, ubojstva, sindikalno reketarenje, maloljetnička delinkvencija, kukavištvo, ateizam, iznude, klevete i lopovluk bili su zadnji krik mode. Rim je bio obećana zemlja za gangstere, pervertite i lijeno radništvo… snage reda i zakona otvoreno je napadala rulja, djeca su bila neposlušna, nisu poštovala roditelje ni domovinu, a pristojna žena nije mogla bez straha izaći na cestu… A prefrigani, svim mastima premazani i na mićenje spremni stranci prosperirali su posvuda. A mjenjači iz metropola sjedali su na grbači poštenih seljaka, stupa rimske vojske i rimske duše.
Što im je bilo činiti? Pa i tada je bilo liberala sa glavom u oblacima kao što i danas imamo tih budalaša na bacanje, a takvi su govorili ono što liberali uvijek govore kad veliku naciju dovedu u stanje bezakonja, bezbrižnosti i višejezičnosti:”Situacija je bolja no ikad! Pogledajte samo sve te slobode! Pogledajte jednakost! Pogledajte seksualno licemjerje stjerano u kut!”
Obitelj Rosewater (izmišljena, ali iskombinirana iz postojećih bogatih obitelji) imala je svoga rodonačelnika Noaha (Nou) koji je ratni profiter, trgovac svinjama koji je seoskoga ludu platio da ode u rat umjesto njega, a svoga brata ratnoga heroja i invalida izigrao.
Noah je patio od nedostatka smisla za humor i kroničnog zatvora. (opstipacija)
Da ne ovisi o drugima vlasnik klaonice je kupio čeličanu, pa rudnike ugljena, pa banku itd.
Njegov nasljednik Samuel kupovao je novine i političare.
“Ono što ste u okrugu Rosewater radili nipošto nije bilo ludo. Bio je to možda i najvažniji društveni eksperiment našeg doba, jer se na malom uzorku pozabavio problemom čije će mučne posljedice u ne tako dalekoj budućnosti zbog sve veće tehnologije zahvatiti cijeli svijet. Evo tog problema: kako voljeti ljude koji su potpuno beskorisni? S vremenom će gotovo svi muškarci i žene postati bezvrijedni kao proizvođači robe, hrane, usluga, tehnologije, kao izvori praktičnih ideja iz domena ekonomije, strojarstva a vjerojatno i medicine.”
Zaključuje Vonnegut, ili ćemo ljude voljeti jer su ljudi, ili će “elita” pronaći načina da ih eliminira.”
Vonnegut je osobito volio vatrogasce. Ima zašto.
