Julio Čatić bio je alatničar i inovator koji je ostavio važan trag u obrtništvu i industriji
Završno predavanje na ovogodišnjem Festivalu znanosti u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, bilo je naslovljeno Stvaranje materijalnog svijeta (Hrvatski fokus, 26. travnja 2024.). Prvi artefakt, umjetnu tvorevinu, kameni nož, izradio je hominin Australopithecus africanus. Pred približno 3,3 milijuna godina u Lomekvi 3, u Zapadnoj Turkani, Kenija. Kao alat poslužio je drugi kamen s kojim je udarano po odabranom komadu kamena. Tako je započelo područje ljudskog djelovanja, poznato kao postupak odvajanja. U stvarnosti alati, bili su i jesu, današnjim rječnikom, središnji element svake proizvodne linije. Pri bušenju, bušilica je univerzalno sredstvo djelovanja. Što će se bušiti, drvo ili čelik, omogućuje specifično sredstvo djelovanja, alat, svrdlo. O alatima se u pravilu nedovoljno podučava na svim razinama obrazovanja.
Uvod je načinjen sa svrhom da je javnost upozna s djelovanjem prvog izučenog alatničara na ovim prostorima, a u povodu 125. obljetnice njegova rođenja. To je Julio Čatić, prvi alatničarski obrtnik i šef dviju poznatih alatnica. Radni vijek završio ponovno kao alatničarski obrtnik. Osim alata i kalupa, izrađivao je i blanjalice, ubrizgavalice za injekcijsko prešanje i preše.
Biografija
Julio Čatić bio je alatničar i inovator koji je ostavio važan trag u obrtništvu i industriji. Rođen je 30. lipnja 1899. u Beču, a preminuo 26. studenog 1982. u Zagrebu. Julio se školovao u Travniku, Sarajevu i Banja Luci. Alatničarski zanat izučio je u Beču. Kada je dobio 18. svibnja 1916. u Beču svjedočanstvo o tome, pisalo je »bravar za rezne alate«.
Prolazile su burne godine Prvog svjetskog rata, poraće. Duže je vrijeme boravio u današnjoj Sjevernoj Makedoniji. Po dolasku u Zagreb 1925. zapošljava se u »Penkali« a potom u tvornici posuđa »Gorica«. Zbog sindikalnog rada je otpušten 1927. Tada otvara vlastitu alatničarsku radionicu »Štanca«, prvu na ovim prostorima. Koja je uoči II. svjetskog rata zapošljavala 30 radnika. Bio je suosnivač Industrijske škole u Sisku 1947. godine i njezin nastavnik do 1948. Također je vodio alatnicu u zagrebačkoj Tvornici računskih strojeva od 1948. do 1952. i tvrtki »Kontakt« od 1952. do 1954 . Od 1954. do umirovljenja 1973. ponovno je bio vlasnik i na čelu »Štance«. Ostavio je važan trag u industriji i oblikovao razvoj alatničarske struke u Hrvatskoj. Prema podacima AI jedini je obrtnik iz 20. stoljeća zabilježen u Hrvatskom biografskom leksikonu. Zbog svoga dugogodišnjeg proizvodnog rada u koji je unosio mnoge inovacije, izabran je 1970. za počasnog člana Društva plastičara i gumaraca, kasnije Društva za plastiku i gumu.
Zanatnik i obrtnik
Opis radnih dostignuća Julija Čatića zahtijeva razrješenje nekih terminoloških dvojbi. Završivši učenje zanata 1916., po starom šibenskom nazivu, postao je alatničarski zanatnik. Tek 11 godina kasnije postao je alatničarskim obrtnikom. Autor ovog teksta je također alatničarski zanatnik (zvanje), ali završivši visokoškolsko obrazovanje za dipl. inž. strojarstva, što je zvanje, nije postao obrtnikom, već visokoškolskim nastavnikom.
Alate sam stvarao promatranjem i iskustvom
Što znači izjava Julija Čatića da je alate stvarao promatranjem i iskustvom. Nije crtao svoje alate i proračunavao. Radio ih je iz „glave“. Poput onog hominina pred 3,3 milijuna godina koji je „iz glave“ načinio kameni nož. Kada su mu počeli crtati alate, ne znam točno. Znam da sam mu počeo konstruirati kalupe za preradu plastike, ali i štancanje keksa 1955. No, tada bez proračuna i simulacija.
Odakle naziv obrta »Štanca«?
Obrtnik Julio Čatić započeo je svoju djelatnost izradom alata za štancanje. Tim alatima se izrađuju s pomoću preša, od metalnih vrpci ravni ili savijeni dijelovi. To se prema DIN normi 8580 danas ubraja u postupke preoblikovanja.
Godine 1931. izradio je prvi kalup za proizvodnju (praoblikovanje) otpresaka od prve sintetske plastike, poznate pod nazivom bakelit (fenol-formaldehida smola). Tridesetih godina 20. stoljeća započela je sve snažnije razvijati i proizvodnja plastomernih (engl. thermoplastics) dijelova. Pa i onih s navojem, primjerice zatvarača raznih tuba. Razvio je novi način otvaranja tih kalupa.
Postupno je u svojoj radionici proširio je proizvodnju na sve vrste alata za pravljenje proizvoda od metalnih vrpci, kalupe za plastiku, gumu i keramiku. Za tlačno lijevanje metala, alate za tvornice lijekova, kožarsku i prehrambenu industriju te strojeva: blanjalica i različitih preša.
Odgajatelj novih kadrova
Odgojio je vrlo veliki broj alatničara, tokara, glodača. Od kojih su mnogi kasnije i sami postali vrhunski majstori i vlasnici sličnih alatničarskih radionica. Odnosno djelovali su u alatnicama nastalim poslije II. svjetskog rata. Kao posebnost treba naglasiti da je tijekom rada u Tvornici računskih strojeva kao šef alatnice, obučavao i gluhonijeme tokare, glodače te alatničare.
Gospoda s polucilindrima nisu činovnici, već Alatničari
Ova misao Julija Čatića, ostala je u trajnom sjećanju autora. Ona je poticaj za one koji su nastavili na ovaj ili onaj način njegovim putem. Ali ne samo za pojedince, već i za širu zajednicu.
Alatničari stvaraju proizvode visoke dodane vrijednosti. Njegova je »Štanca« već prije Drugog svjetskog rata izvozila kalupe i ostale alate u Austriju, Njemačku, Češku pa i Veliku Britaniju. Surađivao je s poduzećima u Novom Sada, a kasnije i Zemunu. Izrađivao je alate za naručitelje od Skoplja do Maribora. Niz godina su to radili i njegovi stručni nasljednici u alatnici, koja je dugo godina bila u sklopu poduzeća ME-BA, a kasnije OKI-ja. Proizvodnja svih alata je svuda izvozni proizvod. U Europi je to npr. Portugal. Portugalski alatničari načinili su prvi kalup za preradbu plastike 15 godina iza Julija Čatića. Već godinama izvoze, iz svojih izvrsno opremljenih alatnica, podržani od svojih znanstvenika, između 85 do 91 posto svoje proizvodnje.
Valja zaključiti. Alati, kao središnji elementi svake proizvodne linije, odlučujući utječu na stvaranje materijalnog svijeta. Vrijedilo je to uvijek i vrijedit će zauvijek. Uvođenjem računala u tehničku svakodnevnicu, potpuno se izmijenio pristup proizvodnji alata. No, time se ne umanjuje vrijednost i važnost ALATNIČARA. (i.č.)
