Rođen sam u vjerničkoj obitelji. Vjera daje mogućnost da se prihvati i ono što je neprihvatljivo za jedno radoznalo biće kao što je čovjek
Nakon retrospektivne izložbe u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, u Splitu se može vidjeti retrospektiva Josipa Botterija Dinija u Staroj gradskoj vijećnici i Palači Milesi. Botteri pripada malobrojnoj skupini najznačajnijih predstavnika hrvatske suvremene umjetnosti, ovim izložbama obilježava šezdeset godina umjetničkog stvaranja i osamdeset godina života.
- Vi ste jedan od najznačajnijih umjetnika u Hrvatskoj na planu svete umjetnosti.
-Sjećam se svoga rada u crkvi na zagrebačkom Sigetu, to je crkva Sv. Križa. Vitraji su prekrili tu ogromnu crkvu. Nekoliko sam puta pozivan od našeg iseljeništva, od naših svećenika, u Australiju. Tamo sam opremio slikarski crkvu »Sv.Leopolda Mandića» u Melbourneu.Oslikao sam i vitraje i mozaike. Radio sam i u Italiji,napravio sam nekoliko velikih slika. Došao je i poziv od Gradišćanskih Hrvata iz Austrije, učinio sam ciklus vitraja. Istaknuo bi i rad u crkvi na Žnjanu u Splitu.To su samo neki od mojih značajnijih pothvata. Moram kazati da sam bio spreman i neumoran,o vrijednosti će drugi kazati. Sretan sam da sam u životu primio i mnoga priznanja i vidio znakove odobravanja.
- Što čini temelj Vašeg pristupa sakralnoj motivici?
-Svete teme me prate od rođenja. Rođen sam u vjerničkoj obitelji. Vjera daje mogućnost da se prihvati i ono što je neprihvatljivo za jedno radoznalo biće kao što je čovjek. Mi smo umjetnici svoga vremena i svoje sredine i svoje svojeg naroda, svoje hrvatske kulture. Stalno pokušavamo steći nove spoznaje,rasti i mijenjati se, ali ne radi mode. Nažalost moram reći da ostvareno djelo nije ono što umjetnik vidi u svom snatrenju. Umjetnik nikada ne može biti zadovoljan jer, on kao istraživač ljepote samo ju je u svom djelu nesavršeno naslutio za druge. Sve lijepo dolazi od Boga,koji je sam izvor sve ljepote i dobrote i sam apsolutno dobro i lijepo. Čovjeku je dopuštena samo blijeda slutnja.
- Uvijek govorite kako svako umjetničko djelo mora biti neponovljivo.
-Svako umjetničko djelo je u svojoj biti neponovljivo. Istinska umjetnost izvire iz nadahnuća u duhu umjetnika. Stoga valja biti obazriv prema umjetniku i ne ometatitaj stvaralački proces.
Govorim to misleći na nametanje raznovrsnih ograničenja koja se obrušavaju na umjetnika od onih koji imaju političku ili neku drugu moć, koja se odijeva u različite autoritete. Najčešće osjećamo skučenost stavova onih koji govore fraze u ime nekih trendova,u ime tzv. Slobode stvaralaštva. Moć klanovske skupine koje su umrežene u lancu od galerija, instituta, sveučilišnih katedri do novinstva i ministarstava,kao i političkih ustanova koje su u mogućnosti i dužnosti materijalno osiguravati stvaralaštvo u kulturi.
Kultura i umjetnost trebale bi se ostvarivati u potpunoj slobodi i dobrohotnosti svih kojima su upućena ta djela i nadahnuća jer su ta djela uvijek:svjedočanstva duhovnog stanja epohe u kojoj nastaju, osim što su karike lanca kontinuiteta umjetnosti.
- Što mislite o vlastitom djelu?
-Nisam zaljubljen u vlastito djelo, ali mogu reći kako ga neprekidno stvaram odgovorno, sa ciljem da izrazim potpuno, što potpunije sve što u sebi nosim. To je odgovoran, zahtijevan pa nekada i veoma naporan pothvat.
Nastojim, poput one izreke, dopuštati, da stablo izraste, pa ćemo naknadno odstraniti suvišne grane. U slučaju umjetničkog opusa učiniti će to buduće vrijeme i stručne analize pozvanih.
Umjetnik nije nikakav prekršitelj i ne bi trebao čekati sudski proces za svoje djelo. Ovo stablo, poput smokve, rađalo je radosno, bez vlastitog komoditeta. Često sam osjetio naklonost mojem djelu. Mnogi su ljudi, kako pojedinci tako i zajednice podupirali nastajanje mojih slika u različitim tehnikama. Najčešće, to su bila djela sakralnog nadahnuća.
Hvala svima koji su me podupirali i poticali kako u domovini ,tako i po svijetu.
- Kada se spomene sakralna umjetnost, na što prvo pomišljate?
-Roualt, Matisse, Bukovac, Medović, Rendić, Meštrović, Kršinić, Rosetti, Kerdić, Babić, Kljaković, Režrk, Augustinčić, Dulčić, Chagall, Manessier, Sutherland, Jordan, Bifel i mnogi drugi i veći broj mlađih autora.
Nije mi namjera načiniti elektronski popis svih onih umjetnika koji su u umjetnosti modernih,impresionističkih vremena do danas stvarali novu umjetnost, nadahnjujući se evanđeoskim tekstovima i uopće kršćanskom duhovnošću.
Kršćanstvo je religija, koja kako je i znano, temelji se na biblijskim tekstovima Starog zavjeta i svetim tekstovima Novog zavjeta i dokumentima crkvenih otaca i crkvenih sabora kroz zadnja dva tisućljeća.
Nadahnuća su za kršćanstvo univerzalna. Događa se da se kroz umjetnost susreću i židovstvo i kršćanstvo, kao što je to genijalno sa židovske strane ostvario Marc Chagall.
