Veliki vladaju svijetom, pa tako i nogometom
Jučer u nogometnoj utakmici s Talijanima su „naši dečki“ pokazali da znaju, hoće i mogu. Nogometni znalci govore da je ta utakmica bila jako dobra, čak izvrsna, što se naših tiče. I onda u zadnjoj 98. minuti primimo gol kaso najveći amateri. To se isto dogodilo s Albancima. Je li to naše prokletstvo, ili potpuno popuštanje pažnje u euforiji kako pobjeđujemo. Talijani su to čekali, vrebali i dočekali. Plasirali su se u drugi krug natjecanja. Tome je uvelike doprinio sudac utakmice, koji je bio sklon Talijanima. Nama je dijelio žute kartone, za bilo što, dok su Talijani za teže prekršaje prolazili bez kazni i opomena. Onaj penal, koji sam čak i ja vidjela (ruka) je teškom mukom, nakon Var provjere dosudio. Osam minuta produžetka je izmislio. Na čemu igdje se toliko izgubilo? Po meni bi tu utakmicu trebalo poništiti, a suca kazniti. Tko je taj ili ti koji bi to morali napraviti? Zna se!
Nakon Moskve i Dohe, krađa i u Leipzigu
Međutim, njih za takve stvari nije briga. Dapače! Ima se dojam da su neke utakmice dogovorene, odnosno da su suci kupljeni. Nije to od jučer. Sjetimo se Rusije i Katra. Bili smo oštećeni na oba Mundijala. U Moskvi je morala pobijediti Francuska, a u Dohi Argentina. To se vidjelo iz aviona. Čemu onda sve te pripreme i organizacija natjecanja? Koga to varamo i zašto? Mi jesmo mali kao narod i država, ali smo nogometna velesila. Luka Modrić je najbolji vezni igrač svijeta, u rangu nogometnih velikana i nogometnih „bogova“. Ni drugi nisu loši. Naši nogometaši su diljem svijeta, u najboljim klubovima. Cijene su im visoke i za njih se mnogi bore. Kad se skupe u reprezentaciju malo im je ravnih. Znaju to navijači koji ih stalno slijede iz utakmice u utakmicu, u velikom broju. Istina, ne mogu uvijek pobjeđivati. Normalno je ponekad izgubiti. Time nimalo ne umanjuju svoju vrijednost. Jednostavno taj puta nije išlo. Lopta nije htjela ući u gol .Gadno su zaribali sa Španjolskom. Španjolci su ovaj put bili bolji. S tim se treba pomiriti i ići dalje. S Albanijom je to bila druga priča. Opuštanje i nepažnja u zadnjoj minuti. Obrana je zakazala. Livaković je bio izvrstan, ali to nije bilo dovoljno. Sad najvjerojatnije naši idu kući. Nisu drugo niti zaslužili, kaže moj brat, bivši nogometaš.
Žao mi je Luke Modrića. Živ se istrgao na utakmici s Talijanima. Svoj nerealizirani penal je iskupio golom. I onda sve ide ka našoj pobjedi. Čekala se zviždaljka suca za kraj utakmice. Upravo u tom trenu padne gol. Talijan zabio. Taj zgoditak će pamtiti do kraja života. Taj zgoditak je Talijanima donio radost, a nama suze. Tako je to u športu. Uvijek bi trebao pobijediti bolji. Uvijek to nije tako. Puno je tu raznih zakulisnih igara i igrica, namještaljki i kupoprodaje. To je ružna strana sporta. To bi trebalo sasjeći u korijenima i na najnižim razinama. Nažalost, to se događa na najvišim razinama, posebice u nogometu. Veliki se tu novci vrte.
Bilo bi lijepo kada bi sve to bila sportska igra. Bilo bi to pošteno za sve. Za igrače, navijače i gledatelje. Međutim, to su pusti snovi i bajke.
Veliki vladaju svijetom, pa tako i nogometom. Tom svom svijetu oni ne puštaju male, kako god dobri bili. Ponašaju se po onoj latinskoj: Quod licet Jovi, non licet bovi.
Kako bilo da bilo. Dečki glave gore. Vi ste naša nada, naša dika i naš ponos. Biti će još prvenstava i raznih natjecanja. Ne gubite vjeru u sebe. Mi ne gubimo vjeru u vas.
