Norman Finkelstein: Trenutna kampanja industrije holokausta da se iznudi novac od Europe u ime žrtava holokausta koje žive u oskudici obeščastila je njihovo mučeništvo spustivši ga na razinu kasina u Monte Carlu
Urednikov komentar o četničkom mauzoleju u Borovu Selu (HT, 20. lipnja) veoma je komplementaran s kontinuiranom, a svake godine u svibnju i lipnju pojačanom ‘antifa’ kampanjom o Jasenovcu. Potvrda za to je mnoštvo komentara i intervjua u gotovo svim glavnim medijima, čiji su autori odreda medijski i politički najeksponiraniji predstavnici “lijevog krila” jugofilnog pogleda na (h)istoriju “ovih prostora”, kao što su razni jakovine, budaki, klasići, jergovići, mesići itd. (namjerno ne spominjem Pupovca i Josipovića). Ali među svima njima se, kao jablan prema niskom grm(a)lju, u toj raboti iztiče njihov mentor prof. povijesti Ivo Goldstein, zvan i dr.Obilica, poznat kao izumitelj “drobilice kostiju u Jasenovcu”. Upravo je on u subotu 15. 6. 2024. u velikom intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji – u povodu ostavke ravnatelja JUSP Jasenovac – glede davno uzpostavljene vlastite dogme o Jasenovcu, Bleiburgu, NDH, ustaškom pokretu itd., kao jedini vrhovni auktoritet, svim tzv. revizionistima dao svoj preuzvišeni odgovor u formi svojevrstnog “konačnog rješenja” svih dilema glede navedenih tema. A koliko se upravo On uzbudio nakon intervencije dr. Geigera glede nadpisa u Jasenovcu, netko bi mogao posumnjati da je upravo taj “zlatokameni” povjestničar “upravitelj kuhinje” iz koje je izišao tekst i u Jasenovcu i u Šoškoćaninovu mauzoleju, kao i svi slični nadpisi na spomenicima koji imaju istu svrhu – biti “genocidna omča” oko vrata hrvatskoj državi i Hrvatskom narodu!
Kukavna hrvatska šutnja
Međutim, da u (domoljubnoj) Hrvatskoj nije bilo famozne kukavne “hrvatske šutnje” ter da je bilo više odvažnosti i spremnosti da se “pogine za istinu”, a poglavito više osjećaja za intelektualnu i kršćansku dužnost pružanja odpora laži i nasilju, svojim bi surovim suverenitetom neprijepornog lažnog auktoriteta dr. Goldstein mogao nastupati barem do 2006. godine. Nažalost, on “jaše i dalje”, jer “krupni kapital… kreira političke rasplete” (kako navodi urednik HT-a, a mogao je slobodno spomenuti i razne lobije, koje Lošo imenuje “okultnom oligarhijom”!).
A zašto je važna navedena godina 2006.? Zato što je tada u Hrvatskoj objavljen prijevod (u ediciji Hasanbegović) svjetskog bestselera američko-židovskoga povjesničara Normana G. Finkelsteina “Industrija holokausta (na slici). Razmišljanja o izrabljivanju židovske patnje” (izvorno objavljen u New Yorku 1999.). U tome djelu on polazi od temeljne tvrdnje da židovski establishment (sa sjedištem u SAD-u) zlorabi sjećanje na holokaust. Glavne protagoniste zloporabe naziva “industrijom holokausta” koju optužuje za laž i pohlepu. Finkelstein je dijete roditelja koji su preživjeli Varšavski geto i koncentracijske logore pa zato piše: “Stalo mi je do uspomene na progon moje obitelji. Trenutna kampanja industrije holokausta da se iznudi novac od Europe u ime žrtava holokausta koje žive u oskudici obeščastila je njihovo mučeništvo spustivši ga na razinu kasina u Monte Carlu.”
Nikada JA SE NOVCA ne odričem!
Prateći djelatnost klana Kraus-Goldstein i svih članova njihove medijsko-političke sekte – koji, umjesto da se posrame nakon Finkelsteinove “revolucije”, i nakon 2006. godine imaju drzkosti svojim verbalnim “kamama i maljevima” udarati po tijelu Hrvatskoga naroda – opravdano je posumnjati nisu li i ovi industrijalnuši jasenokausta podružnica “izrabljivača” koje Finkelstein bez straha prokazuje, a koji su u Hrvatskoj aktivni s istom kasino-sviješću: Nikada JA SE NOVCA ne odričem!