Teško je uspjeti u Hrvatskoj ako nisi član HDZ-a ili te ne pogura netko “iz sjene”
Povećati plaće visokih državnih dužnosnika je trebalo. Pitanje je samo koliko, kako i u kojem omjeru prema prosječnoj plaći u Hrvatskoj. Prosječna neto plaća je negdje oko 1300 eura. Lako je izračunati plaću veću tri ili četiri puta. To je manje od novih plaća predsjednika i premijera. Postoji valjda negdje u zakonu definiran taj omjer ili se to izračunava onako odoka. Postoje i koeficijenti, Mora postojati omjer koeficijenata, od najmanjeg, srednjeg i najvećeg. Vjerojatno se to zna i određuje, ali nije dovoljno obrazloženo. Pogrešno je reći da plaće dužnosnika moraju biti velike kako bi se spriječila korupcija i kako bi se zadržao kvalitetan kadar. Znači da oni s malim plaćama mogu krasti. Kaj god! Povećanje plaća nosi neumitno i veću odgovornost. Kakva je odgovornost saborskih zastupnika ? Oni i dosad imaju prevelike plaće, kao i prevelike mirovine. Znam osobu koja je sa mnom studirala. Ništa nije završila, ali se politički aktivirala. Stigla do Sabora i sada ima dva ili tri puta veću mirovinu od mene s 36 godina rada u školi. U Saboru je uglavnom sjedila i šutjela. Nekoliko puta je pročitala nešto što su joj drugi napisali. Takvih ima puno. Čime oni zaslužuju plaću od 4.000 eura? Uz tako visoku plaću, saborski zastupnici imaju mnoge druge benefite, olakšice i pogodnosti. To bi se moralo svesti na određenu mjeru, prema radu i zaslugama. Naročito me smeta visoka mirovina saborskih zastupnika. Njihova mirovina bi se morala obračunavati kao i ostale mirovine. Saborska plaća bi tu mirovinu podigla, ali je ne bi definirala.
Ne možemo se uspoređivati s plaćama u bogatijim europskim državama
Neki uspoređuju plaće naših visokih državnih dužnosnika sa stranim dužnosnicima na jednakim pozicijama. To nije u redu. Morali bi usporediti sve ostalo. U svemu dobrome zaostajemo i zadnji ili predzadnji smo na mnogim rang listama.
Vrijeme je da se odlijepimo od tog dna i da krenemo naprijed. To bi nam m orali omogućiti državni dužnosnici i njihova politika. Oni su zato tu gdje jesu. Njihov a priori zadatak je da svima omoguće bolji život, u sigurnosti i bez većeg stresa.
U okviru Ustava, zakona i propisa bi trebali kontinuirano stvarati bolje životne i radne uvjete. Rade li to oni. HDZ je već osvojio treći uzastopni mandat na čelu države. Nisu se baš pretrgli u tome da nam u bilo čemu bude bolje. Premijer se stalno hvali s velikim postignućima, u svemu. Kakve koristi od toga ima prosječan građanin Lijepe naše? Malo gdje se to vidi i osjeća. Kad bi toga bilo ne bi mladi obrazovani ljudi bježali iz zemlje u Europu i svijet. Oni žele i traže bolje uvjete rada, bolji i sretniji život za sebe i svoju djecu. Ono zbog čega najviše odlaze je korupcija, koja je sve premrežila. Petrificirala se duboko u sve pore života, rada, gospodarstva, školstva, zdravstva, politike…
Općina, grad i županija postali su – leno!
Teško je uspjeti u životu ako nisi član HDZ-a i ako nemaš nekoga tko iza tebe stoji i gura te. Svjedoci smo kako neka poznata prezimena, kao u dinastiji, ostaju i opstaju na upravljačkim i državnim funkcijama. U Saboru su neki zastupnici više mandata uzastopno. Čime su oni doprinijeli bilo kakvom napretku? Da ne govorim o lokalnim dužnosnicima. Općina, grad, županija su postali njihovo leno. Oni o svemu odlučuju, usmjeravaju, prilagođavaju, mijenjaju, siju strah, bogate se i bahate. Što od toga imaju mještani? U skladu s povećanjem plaća visokih dužnosnika lokalnim dužnosnicama će se povećati plaće. Taj se novac negdje mora pronaći. Na nekoj drugoj strani i stavki taj će novac faliti. Lako je to napraviti kad stižu veliki novci iz EU fondova. To ne će biti dovijeka. To će s vremenom prestati. Što onda? Veći porezi i prirezi? Opet će to platiti i na svojim plećima osjetiti običan građanin. Plaće i mirovine su svima rasle u mandatima ove vlade, hvali se premijer. Pitanje je samo koliko, kada i kako. Sve je to manje-više pojela galopirajuća inflacija. Sada prema relativnim pokazateljima inflacija polako pada. Međutim, ono što je najvažnije i najpotrebnije iz mjeseca u mjesec poskupljuje. Zar ćemo se baš svega morati odreći, posebice mi penzići? Ne da ne ćemo moći popiti kavu u kafiću, nego si je ne ćemo moći niti doma skuhati.
Misle li o tomu oni kojima su ovih dana plaće enormno porasle? Zasigurno, ne!
