Nikad zaboraviti na to da smo mi Hrvati dobrim dijelom bili do jučer pod vlašću Azijata (Turaka), a i danas smo pod vlašću Mađara koji su također Azijati
Antun Radić (1868.-1919.) u časopisu “Dom”, br. 18., godina 1909., daje zanimljiva promišljanja o položaju Hrvatske u članku “Prava i zdrava misao”.
“Tuđinci, osobito pak Nijemci rado se rugaju nama Hrvatima da smo još napol divlji, da smo neuljuđeni ili nekulturni. Tu nam čine, nema sumnje, krivo ako gledamo na naš kršćanskim naukom prosvijećeni i stoljetnim ljudskim životom uljuđeni narod.” Priznaje da su doduše u jednom u pravu, što se tiče državnog života. “Uljuđen čovjek se pozna najbolje po tom koliko znade obuzdavati svoju snagu.”
“Mi Hrvati nismo još nikada imali pravo uređene svoje državne vlasti, pa se u tome nismo još ni uvježbali, – nego ne treba osobito nikad zaboraviti na to da smo mi Hrvati dobrim dijelom bili do jučer pod vlašću Azijata (Turaka), a i danas smo pod vlašću Mađara koji su također Azijati. A kako se Azijati služe vlašću to je poznato. Zato je za državnu vlast kad ju dobije u ruke naš čovjek zlatna upravo ona narodna riječ: Dopalo Ciganina carstvo, pa prvoga objesio svog ćaću!”
Pomislili smo na one naše jadnike u obćinskim uredima koji su se znali derati pred seljakom: Ja sam tvoj Bog! (je li to preuzeo od “Zapisa iz mrtvog doma” F. M. Dostojevskog A. Radić, ili je stvarno bilo tako bahatih činovnika?, op., T.T.)
Sjetimo se kako su se vladali ne samo pristaše stare mađarske stranke, nego i pristaše koalicije dok je bila na vladi: vođa ovakve stranke koja je na vladi, bio je u gradu ili kotaru gospodar kao u svojem spahiluku, prijetio ovom i onom, pače nije u miru puštao ni suda! Sjetimo se što su počeli frankovci raditi, čim su malo osjetili da je vlada uz njih: počeli pucati iz revolvera na svoje protivnike! A što bi bilo da dobiju vladu! Uzalud dakle sve: naš je narod Božji narod…, – ali mi se vladati i sobom gospodariti ne znamo. Da smo svoji i da nema nad nama tuđe vlasti jedva bi što bolje bilo nego u Srbiji, gdje ni kralj nije siguran za svoju glavu!”
“…istina je u bečkom saboru sjede i Nijemci, koje mnogi (ne samo Slaveni) drže za nasilnike i neljude (barbare) i koji su doista i nama Hrvatima mnogo zla i krivice načinili … kažemo ovo: Razlika je ipak među Nijemcima i Nijemcima. Drugo su južni (uz to katolički) Nijemci, drugo su Prusi (Prajsi) koje i sami južni Nijemci mrze kao nasilnike. A onda austrijska je vladarska kuća vladajući već preko 600 godina neprekidno nad Nijemcima u Austriji i nad susjednim narodima stvorila zbilja jednu uljuđenu (kulturnu) vlast i državu, kojoj se osobito mi iz blizine Turske i Mađarije možemo mirne duše i kud i kamo sa više pouzdanja povjeriti nego Mađarima i Židovima.” (ja sam pak danas 2024. godine žestoki mađaron, op., T.T.)
Hrvatsko pitanje
Dalje iznosi Radić humanost i prosvjećenost carice Marije Terezije, nasuprot hrvatskim plemićima koji su bili surovi, pa i tisuće seljaka povješali, (retorički ukras?, op., T.T.) te da se hrvatsko pitanje ne će riješiti bez bečkoga sabora.
“A kamo naša državna samostalnost? Na to nam je odgovoriti da bi sljeparija s tom državnom samostalnošću imala jednom prestati. A sljepari se s tom državnom samostalnošću na sve strane, Rauchove (Levin, ban 1908. – 1910.) novine eto viču da koalicija podkapa hrvatsku državnu samostalnost kad u Pešti iznaša (jer u Zagrebu ne može) vladine nezakonitosti. Tko će pametan vjerovati da je Rauchovoj vladi do hrvatske državne samostalnosti? A što radi s tom samostalnošću Frank, (Josip, vođa HSP-a, jedan od bistrijih naših političara, op., T.T.) to je već rugoba, a on nema riječi protu Rauchu, koji u Hrvatskoj vlada po zapovjedi iz Pešte, – a branit će hrvatsku samostalnost proti bečkom saboru, koji u Hrvatskoj nema ni svoga pandura!”
“Ne bojmo se mi za našu samostalnost…, gledajmo radije da dođemo u svijet, u uljuđeni svijet i budimo uvjereni da naša narodna samostalnost ne će nipošto biti manja, ako ne bude veća. (tu su iluziju imali skoro svi Hrvati političari osim Starčevića, op., T.T.). Zato neka Beč vijeća o nama, jer to vijeća dio uljuđenoga svijeta, dio Europe.”
Naravno nije ni Antun Radić naivan, on postavlja Beču hrvatsko pitanje usred veleizdajničkoga procesa protiv hrvatskih Srba optuženih da podrivaju monarhiju, te da žele veći dio Hrvatske i cijelu BiH pripojiti Velikoj Srbiji. A te velikosrbe je podržavao upravo režim mađarona Karolya Khuena Héderváryja, hrvatskoga bana 1883. – 1903. godine.
