Priče Srećka Župića vode nas u mračni podrum hrvatske nevesele prošlosti, pun prašine i paučine
Čitajući predgovor za knjigu Srećka Župića, Opojni miris Brunovih karanfila, koji je napisao naš cijenjeni novinar Josip Jović, malo sam se zamislila. Njegova zapažanja, prasak emocije i analiza teksta pobuđuju interes za ovu knjigu, i potaknu čovjeka da je svakako pročita. Mnogi su nezainteresirani kad je u pitanju naša prošlost koju još uvijek nismo ni približno rasvijetlili. Puno toga grozomornog i danas se drži pod ključem, narod nasilno hranjen lažima vlada se onako kako odgovara onima koji istinu zamračuju jako dugo, nameću nam nepostojeću krivnju, koji su ratovima i pogubnim ideologijama, nad nama provodili genocid i kulturocid. Čak i neki koji znaju što je i kako je bilo, osporavaju istinu, nametnuta laž čini im se manje rizična od istine, ne izlaže ih riziku. Nonšalantno, čak ljutito kažu: „Ostavimo se toga, to je prošlost“. I tako ostajemo prignječeni pod teretom nametnutih nam neistina, zločinstava i vrlo vješto podmetnuh laži koje su nam stoljetna bremena i okovi. Čini se kao da je istina ukleta poput Pandorine kutije koju je bolje ne otvarati. Ali čovjek mora tu kutiju otvoriti. Priče koje je Srećko Župić ispričao, vode nas u mračni podrum hrvatske nevesele prošlosti, pun prašine i paučine.
Knjiga enciklopedija
Ova Srećkova knjiga, druga po redu jest povjesnica, ona je poput budnice, uz to i prava mala enciklopedija u kojoj nisu ispisani naučeni citati napuhanih „znanstvenika“ nego vjerodostojne činjenice. Ovo je i Srećkov autobiografski roman, gdje u nekih sedamdesetak priča, ispisuje svoja sjećanja iz djetinjstva, mladosti i zrele dobi na vrlo dojmljiv, dirljiv i izravan način. Zatim slijede njegova sjećanja na one hrabre ljude koje je nosio i nosi u srcu cijeloga svoga života. On doslovno podiže poklopac s mrtvačkog kovčega pod kojim se krilo, i još uvijek zorno skriva jedno traumatično, demonsko vrijeme. Stvarni likovi koji su predstavljeni u ovoj knjizi kroz riječ i fotografiju, što knjizi daje povijesni, jako zanimljiv i upečatljiv štih, jesu iznimni ljudi, moramo reći i poneka žena poput Julienne Bušić, žena pok. Zvonka Bušića koja je odanija njegovim ciljevima, i vjernija mu negoli je bila opjevana Penelopa svom mužu Odiseju, kao i životne družice ostalih naših vitezova. Njihove obitelji zbog njihova djelovanja i razotkrivanja mračne strane političkih igara za koje javnost nije znala, bile su izložene šikaniraju i stradanju. Ti časni ljudi bili su svjesni što je nacija, narod, sloboda, što su političke igre i podvale, zašto i kako se smišljeno vode ratovi, prekrajaju granice, pojedini narodi šire, nameću svoju dominaciju, kradu identitet narodima koje su svojim imperijalističkim politikama lišili njihova etičkog i etničkog identiteta. Postaju sve brojniji i moćniji da bi druge podjarmili.
Mi Hrvati, bili smo stoljećima u đavoljem loncu, možemo slobodno reći, moneta za potkusurivanje velikim silama, ropski obespravljeni i izloženi svim mogućim represijama. Oni koji su shvaćali što se zbiva s hrvatskim narodom, i koliko je povijest koja nam se servira, puka krivotvorina kojom se vješto manipulira, svjesni da smo zapravo trunuli u tim silnim monarhijama, kraljevinama, ili komunističkim diktaturama, gdje nas pljačkaju, osljepljuju, rastjeruju, ponižavaju i nemilice istrebljuju, vrlo mladi, ali rođeni umni, odlučili su nešto poduzeti. U to vrijeme, bila je to čista utopija, gotovo osuda samoga sebe na smrt. Stoljećima smo se samo kotrljali nizbrdo, dugo teturali kroz tamu, jedva da smo što vidjeli, ali oni su smatrali da čak ni mrak ne može trajati zauvijek. Smrkne se i svane. Zima prođe i proljeće dođe, stabla ozelene i krošnje procvjetaju, zrno iznjedri vlat, na vlati se njiše klas. Uz to, postoje na nebu bezbrojne oči koje motre što se na Zemlji zbiva, vječno budni Duh, koji sve zapisuje u svoju knjigu i neočekivano pomuti račune gramzljivim i nemilosrdnim imperijalistima.
Često smo gubili tlo pod nogama, posrtali, padali, upadali u zamku, bili na rubu istrebljenja, ali uza svu ljudsku patnju, stradanja i nesreće, nekako smo uspjeli opstati. Postoje ljudi, Božji poslanici koji se spuštaju među nas iz nekih drugih sfera, unikatni, rođeni prosvijetljeni, donositelji svježih ideja, spremni život žrtvovati za pravdu. Oni svoju misiju započnu gotovo s naivnošću, istupaju hrabro i javno, ne odustaju od ideala ni kad ih drugi ne mogu razumjeti, kad ih osude, zatoče u kazamate, muče, normalnom čovjeku nezamislivim mukama. I o tome ima vjerodostojnih svjedočenja u ovoj knjizi. Ti bistrooki sokolovi vide preko obzorja vremena, proniču pogledom kroz oblake. Oni su poput lasta koje nam donose proljeće. Letači, vizionari, domoljubi, pravdoljubi, genijalni, osmjele se izreći ono što drugu strahuju čak i čuti. Izgaraju u predanju svom cilju kojemu su posvećeni kao redovnici-isposnici svojim zavjetima Bogu. Bijeli golubovi spram crnih vrana i lešinara, ne podnose da ih se guši, iako ih progone, potkazuju, optužuju, njihovo ime podcrtaju crvenom olovkom, crnom ih prekriže. Redovito takvima onemogućuju normalan život, vješaju ih na vješala, bace u arenu pred gladne zvijeri, obaviju svojim otrovnim krakovima i zadave. Ali takvi ne umiru. Oni u brazde svog života posiju snove koji ožive, kojima mnogi hrane dušu, potaknu ih da podignu krila, kliknu i otisnu se u visine.
Brunin školski kolega
U ovom dramatičnom svijetu, oni su zublje koje trajno svijetle. likovi tih hrabrih ljudi jasno se zrcale kroz ovu knjigu, gdje ih je prof. Župić, njihov odani prijatelj, suvremenik, pristaša i sljedbenik, nekima školski kolega, zorno prikazao kroz vjerodostojne događaje i zgode koje ih izvrsno oslikavaju kao oštroumne, duhovite, pronicave i neustrašive ljude. Usuđujem se reći, svatko gleda kroz svoju optiku, s nekim prosudbama o nekim onodobnim aktualnim hrvatskim, zapravo jugoslavenskim političarima, ne bih se baš složila. No oni nas ne zanimaju, ovdje govorimo o onima koji su žrtvovali život kako bi hrvatsko nacionalno biće oživjelo. Njihov prkos i ponos, izgaranje za ideale, njihova unutarnja snaga činila ih je jačima od smrti. Gnjev njihovih progonitelja bio je zastrašujući, drama njihovih života puno dublja negoli nam se čini iz ove naše sadašnje perspektive. Bježali su diljem svijeta, ali u ovom svijetu, zamislimo se malo nad tom činjenicom, nikamo nisu mogli pobjeći gdje ih se nije uhodilo, prokazivalo, vrebalo da ih se ubije, gdje nije do njih doprla UDBA, komunistički žbiri i izdajice kojih je bilo i ima ih posvuda. Neke su usmrtili, neke zatvarali u mučilišta, nekima podmetali zamke.
Njemački filozof Friedrich Nietzsche, znameniti mislilac svoga vremena i danas intrigantan, zanosio se iluzijom stvaranja nadčovjeka, koji bi bio vitalan, nadmoćan, oslobođen svih moralnih predrasuda, posvećen sebi, koji ne vjeruje u Boga ni u bilo što iznad sebe. Bruno, Zvonko i ostali iz njihova vremena, prije i poslije njih, slični njima, bili su istinski nadčovjek, takvi ljudi su najveće nacionalno blago jednog naroda, vrijednije od dragocjenih metala i nalazišta nafte. Oni su Božja kreacija ljudskosti, privrženosti svetinjama, odani svom narodu. Svi redom iznimno nadareni. Oni, koje je zamišljao Nietzsche, danas postoje u svijetu, znamo za njih, ali oni nisu nadčovjek, oni su nešto posve suprotno, zastrašujuće, što se čak ne usuđujem izreći.
Mitski mučenici
Naši mučenici, mitski su likovi, kakvih ima u ljudskoj povijesti. Dižu bune, ustanke, pišu mudre proročke knjige. Raspupaju maštu, potaknu da i oni povinuti podignu glavu i počnu sanjati. Slijepcima otvaraju oči. Postupno oslobađaju ljudski rod koji je još uvijek u ropstvu. Oni su poput duge koja spaja nebo i zemlju. Čitajući njihova pisma, njihovo obraćanje onodobnoj javnosti, molim vas recite mi, tko je danas u stanju takvo nešto estetski dotjerano, nadahnuto, lijepo i umno napisati? To su remek djela, znameniti rukopisi koji će se za koje stoljeće pažljivo iščitavati.
Hvala Srećku što ih je s poštovanjem i privrženošću nosio i nosi u svom srcu, posvjedočio njihovo postojanje i djelovanje. Sve ostalo u ovoj knjizi, izvanredan je pejzažni okvir prostora i vremena koji ih uokviruje, slika tadašnjeg svijeta; mračna, krvava, ružna, zastrašujuća, apokaliptična. Nadajmo se, da će među budućim naraštajima biti onih, ako ne ovako genijalnih, požrtvovnih ljudi, barem dovoljno mudrih, da shvate što istinski znači biti čovjek, biti rodoljub, čovjekoljubiv, častan i vjerodostojan. Na neki način kroz mogućnosti tehnološkog napretka i obrazovanja, truditi se uljepšati i oplemeniti ovaj svijet, koji ne bi smio ovoliko krvariti, grcati u zločinstvima, nepravdama, boli i suzama. Duhovno i intelektualno unaprijediti ga. Vođeni Božjom rukom, prema ostvarenju Božjeg plana koji se odnosi na sveukupno čovječanstvo.
Cijena knjige iznosi 25,00 eura. Knjigu možete naručiti pozivom na broj 098 1673 956
