Nikad ne zaboravimo da je Predrag Matić hodao u “Paradi ponosa” u Zagrebu i “upozoravao” na “ustašku zastavu” na Bleiburgu
Budući da je razmjena mišljenja između emigranta Mile Bobana i Ive Josipovića nastavljena, i ja ću nastaviti sudjelovati u toj razmjeni mišljenja. Pritom ću nešto konstatirati i postaviti neka pitanja. Pitanja, koja će rasvijetliti bit problema. Dakle, samo postavljanje pitanja rješava bit problema.
Također, tu ću ići i u povijest. Od Senjskih žrtava 1937. do prijevare župana Raške Nemanje u 12. stoljeću. Koji je prešao na pravoslavlje. Tu ću spomenuti, i puč Vokić-Lorković, Hitlerov Atlantski bedem i Eugena Savojskog. Što je po mom mišljenju potrebno valorizirati u toj raspravi.
Kada ja u mom zadnjem članku na ovom portalu, nakon mnogo navoda iz pisma Ive Josipovića Mili Bobanu kažem: sad slijedi “razvijanje filma -negativa”, na te navode iz pisma Ive Josipovića Mili Bobanu, ja navodim navode iz dokumenata WikiLeaksa koje je objavio Joško Buljan u Hrvatskom tjedniku. Baš tako. Negativ Ive Josipovića, kao njegovo pismo Mili Bobanu, rasvjetljavaju i opovrgavaju dokumenti WikiLeaksa! Iz kojih je dovoljno izdvojiti, samo jednu stvar. Kako su Mladen Bajić i Ranko Ostojić u ključnim političkim trenucima Hrvatsku dovodili na rub međunarodne izolacije.
Ivi smeta elektronička pošta
A Ivo Josipović u svom pismu Mili Bobanu piše kako Mile Boban i njegova družina, umalo nisu Hrvatsku ostavili izvan EU-a. Pa ona Ive Josipovića o “maltretiranju mnogo Hrvata elektroničkom poštom Mile Bobana”? Koji je to broj – mnogo? Stotinu, tisuću, tisuće? Kako on to zna? Javili mu svaki koji je dobio tu elektroničku poštu? Jasno, u pitanju je politika iz beogradske kuhinje. Kao “mirne i civilizirane Hrvate maltretiraju simpatizeri ustaša, šaljući im elektroničku poštu”. A ima li smisla nekoga tako uvjeravati u nešto? Valjda to radi državna politika i kultura. Kako može elektronička pošta pojedincu protiv državne politike, promidžbe i kulture; filmova Dnevnik Diane Budisavljević, Brešanovi Svjedoci, “15 minuta do Dvora na Uni”, “Čovjek koji nije mogao šutjeti”, drame Obitelj Zec itd.? Dakle, nasuprot međunarodne promidžbe i industrije mržnje i laži, elektronička pošta pojedincu je besmislena. Smisla ima samo priča o “maltretiranju mirnih Hrvata elektroničkom poštom ustaških simpatizera”. Što je u kontekstu a onom “na Bleiburgu je trebalo ubijati ustaše, ali im se ne smije dozvoliti komemoracija na Bleiburgu”. I tu treba postaviti pitanja koja rasvjetljavaju bit problema. Govori li ijedan Talijan ili ijedna Talijanka da je trebalo ubijati Musolinijeve vojnike pa im uskraćivati komemoraciju, govori li ijedan Nijemac ili ijedna Njemica da je vojnike Wermachta trebalo ubijati pa im uskraćivati komemoraciju i govori li ijedan Srbin ili ijedna Srpkinja da je vojnike Draže Mihailovića trebalo ubijati pa im ukraćivati komemoraciju? Jasno da ne. Još tragičnije, kakav je odnos Hrvata i Hrvatica koji govore da je ustaše na Bleiburgu trebalo ubijati pa im zabranjivati komemoraciju prema četnicima? Pa se tu nameće pitanje: Tko zapravo više mrzi ustaše? Vasilije Krestić i Aleksandar Vulin ili “hrvatski antifašist”? I tko je veći saveznik četnika? Hrvat ili Hrvatica koj(a)i obvezno naglasi “donošenje rasnog zakona u NDH” ili Aleksandar Vučić?
Ne znam, koji je to rasizam bio u Njemačkoj i u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata? Govori li neki Francuz da je general Peten uveo rasizam u Francusku? Zašto “hrvatski antifašist” obvezno naglasi “donošenje rasnog zakona u NDH”? Radi “zaokruživanja genocidnosti NDH”? Krilatica “donošenje rasnih zakona u NDH” i ona “na Bleiburgu je trebalo ubijati ustaše, ali se ne smije dozvoliti komemoracija na Bleiburgu” zlokobna kombinacija i doktrina “hrvatskih antifašista”.
A sad da vidimo zašto, zašto je uveden “rasni zakon u NDH”? Pokolj Hrvata u Odesi 1918., Vidovdanski Ustav 1921., atentat na Stjepana Radića 1928. u Beogradu, ubijanje Hrvata nakon Brušanskog ustanka 1932. i Senjske žrtve 1937. Nije istina da je Pavelić donio mržnju među Hrvate i Srbe. Pavelić je mržnju zatekao. Čini mi se da je Pavelić u svoju Vladu uveo Srbina Basarevića iz BiH da tu mržnju sputava. I čini mi se da je otac Slobodana Praljka – Mirko štitio Srbe od Hrvata u njegovu mjestu.
Što se tiče “donošenja rasnog zakona u NDH” i “odabira prave strane” u Drugom svjetskom ratu, u tom su ratu postojale samo dvije strane. I Hrvatska nije mogla birati stranu. Što zbog zemljopisnog položaja, što zbog Prvog svjetskog rata (Versaillesa). Hrvatska nikako nije mogla biti sa arhitektima Versajske Jugoslavije. Usput rečeno, kada je Eugen Savojski imao namjeru izbaciti Turke iz Bosne u XVII. stoljeću, Francuzi zameću rat s Nijemcima, tako sprječavaju plan Eugena Savojskog. A “prava strana iz Drugog svjetskog rata (Engleska, Francuska i SAD) je optužila i kaznila Hrvatsku za “agresiju na BiH”.
Špekulacije
Pored svega toga, postoje špekulacije da je Hrvatska mogla biti saveznik arhitekata Versajske Jugoslavije. Kao “puč Vokić-Lorković” i “iskrcavanje Saveznika” na hrvatsku obalu. Što je za mene nemoguće. Postoji priča da su se mnogi plašili da će engleski otoci potonuti pod teretom vojske i opreme. A tu je bio i Hitlerov Atlantski bedem. Bez Gibraltara? Je li Hitler bio zatvorio, i Gibraltar ako je postojala mogućnost da se Saveznici iskrcaju na hrvatsku obalu? Gdje? U Metkoviću i Rijeci? Gdje se uopće mogla iskrcati tolika vojska i oprema na hrvatskoj obali i doći do Berlina?
Pored svega toga, tu je važna i povijest. Koja se ne uči u hrvatskoj školi. Počevši od župana Raške iz XII. stoljeća – Nemanje. Koji je prešao na pravoslavlje. A znamo da su mnogi Hrvati za vrijeme Turaka prelazili na pravoslavlje. Radi golog preživljavanja. Jer su Turci više proganjali katolike od pravoslavaca. Pa pokolj Hrvata u Odesi 1918., tu je važna i likvidacija mnogih komunista po nalogu Josipa Broza. Kao prijelaz mnogih katolika na pravoslavlje za vrijeme srpske diktature u prvoj Jugoslaviji. Kao i ubojstvo kralja Obrenovića, koji je težio suživotu s Austro-ugarskom. Pa “istraga Nikole Stojanovića”. Od velike je važnosti, i zabrana registracije HPC-a (Hrvatska Pravoslavna Crkva), koja se još zabranjuje.
Sve to treba znanstveno valorizirati u civiliziranoj raspravi. Koristeći arhivske dokumente. U ovom slučaju, i dva popisa stanovnika Jugoslavije. Onaj zadnji prije i prvi poslije Drugog svjetskog rata.
U toj civiliziranoj raspravi, bilo bi suvišno spominjati “uvođenje rasnog zakona u NDH”. Što je nulta parola i krilatica veleizdajničke klike. Što se može iščitati, i u ispraćaju Predraga Matića Freda. Peđa Grbin kaže da je Predrag Matić, pored svega što je doživio – izabrao biti čovjek. A Maja Sever umire od srama što središnji Dnevnik nije počeo s vijesti o smrti Predraga Matića. A dr. Ivan Šreter? Je li dr. Šreter bio čovjek, i u kojoj se minuti spominje dr. Šreter u središnjem Dnevniku? Koji je 1991. u Pakracu ubijen, samo zato što je bio Hrvat i HDZ-ovac. A Predrag Matić je hodao u “Paradi ponosa” u Zagrebu i “upozoravao” na “ustašku zastavu” na Bleiburgu. Zato opet kažem da su Hrvati žrtve srpskog genocidnog režima, da je HRT poslije 2000. servis, a SDP suradnik tog režima, od 1945. Neka me netko tuži.
I za kraj, još dvije važne stvari. Na jednom portalu čitam da je Ukrajina zabranila Rusku Pravoslavnu Crkvu u Ukrajini. A Hrvatska i SPC? Može li Hrvatska zabraniti SPC u Hrvatskoj? S obzirom na to, kakav je odnos HRT-a i SDP-a prema smrti Predraga Matića i dr. Šretera. Predrag Matić je hodao pod jugoslavenskom zastavom, a dr. Šreter je ubijen, samo zato što je bio Hrvat i HDZ-ovac. Kad još tomu dodamo da je Ivica Račan potpisao ugovor sa SPC, nije moguće očekivati zabranu zločinačke i genocidne SPC u Hrvatskoj.
Ali ja, kao vjernik koji već više od 20 godina redovito idem u crkvu, imam pravo tražiti od Kaptola, da Kaptol zabrani svaki sastanak hrvatskog biskupa sa srpskim patrijarhom, te da svakom hrvatskom biskupu zabrani dolazak na komemoraciju u Jasenovac. Dobro, i jednu dušu koja je preminula prirodnom smrću, treba blagosloviti. Ali kad je hrvatski biskup u društvu srpskog patrijarha koji govori da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba, što je to? Kao i blagoslov “službenog broja 85.000 žrtava po rasnom zakonu”? Je li to blagoslov laži i mržnje?
Što se tiče novog terorizma nogometnih huligana, opet kažem kako je jedino rješenje – objava njihovih slika, imena i prezimena, te imena i prezimena njihovih roditelja, baka i djedova. Da se vidi, jesu li oni u kakvoj vezi s Rankom Ostojićem, Mladenom Bajićem i Draženom Lalićem.
I spominjanje Jasenovca na Bleiburgu pa na Udbini, isto je problematično.
