Četništvo postoji još za Balkanskih ratova kao paravojna formacija koja služi za gerilske udare, etnička čišćenja i skupljanje informacija o neprijatelju
Osman Sušić, bošnjački intelektualac, politolog i publicist izjavio je: »Velikohrvatski nacionalizam pokušao je kroz asimilaciju Bošnjaka i kroz zločine nad Srbima na onim prostorima Bosne i Hercegovine gdje je živjelo izmiješano bošnjačko i srpsko stanovništvo, prije svega mislimo na prostor Istočne Bosne i Istočne Hercegovine, doći do svog konačnog cilja. Upravo su ustaški zločini bili okidač za četnički pokret da se nad Bošnjacima izvrši genocid« [Stav, Sarajevo, 14. VIII. 2023. o NDH (1941.-1945.)]. Ovo je vrlo opasno i teško shvatljivo opravdavanje četništva. Uostalom zločini su se događali i na Sandžaku gdje nije bilo NDH. I nad Albancima i Makedoncima u doba Balkanskih ratova. Kao da Osman nije čitao Rodoljuba Čolakovića, Adila Zulfikarpašića,
kao da nije čuo za četničke koljače i ideologe Dobroslava Jevđevića, Jezdimira Dangića, Petra Baćovića, Stevana Moljevića (projekt Homogena Srbija, vidjeti rad Stjepan Lozo), Sergija Mihailovića, Baju Stanišića, Pavla Đurišića. Ili nije čuo za jamu Čavkaricu. Ili su i za ubijanje Albanaca u Baru krive vlasti NDH?
Četništvo postoji još za Balkanskih ratova kao paravojna formacija koja služi za gerilske udare, etnička čišćenja i skupljanje informacija o neprijatelju. I za terorizam, kao što je ubojstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu, nakon čega je izbio Prvi svjetski rat, i posljedično nastali komunizam i fašizam.
Srbi su u Kraljevini Jugoslaviji imali naoružane formacije teritorijalne obrane koje su imale razrađenu zapovjednu strukturu. (Zbor, Narodna odbrana i dr.). Da nije bilo napada na SSSR, ne bi bilo ni ustanka!
Moljević je bio u zatvoru za vrijeme Austro Ugarske.
Veza četništva i Francuske
Godine 1918. je, kao pobornik velikosrpske ideje i četništva, inicijator integracije BiH u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Po stvaranju Srpskog kulturnog kluba u Beogradu, postao je predsjednik banjolučkoga odbora kluba i na tom položaju ostao sve do početka novog rata. Kao uglednom banjolučkom odvjetniku koji je pomogao razvoju prijateljskih odnosa Kraljevine Jugoslavije i Francuske Republike, dodijeljen mu je 1937. godine francusko odličje Legije časti. Bio je osnivač i predsjednik Rotari kluba i Jugoslovensko-britanskog kluba u Banjoj Luci.
Ne želim da me krivo shvatite, ne dovodim u pitanje pravo Srba da se bore za svoja nacionalna, vjerska i demokratska prava. Još manje želim opravdati neke pogrješke koje su činili Hrvati i Bošnjaci, kako 1941., tako i 1991. – 1995. Samo želim ukazati da vrlo detaljno razrađeni (Ilija Garašanin, Adam Jerzy Czartoryski, František Zach, Jovan Cvijić, Crna ruka) stoljetni projekt Velike Srbije (potpuno u skladu s imperijalističkim i nacionalističkim duhom vremena) ne može opravdavati jednim pustolovom kojega su ustoličili Talijani, nakon što je dr. Vladko Maček odbio preuzeti vlast u Zagrebu.
Velikosrpska agresija nema nikakvog alibija
Mislim da izjednačavanje krivice zaraćenih strana, ili traženje alibija za velikosrpsku agresiju može biti na korist samo onima koji žele novu Jugoslaviju (kao da prva i druga Jugoslavija nisu u krvi razrušene, te nitko normalan ne bi trebao željeti uskrsnuće te države), ili novu Veliku Srbiju.
Jasno, ne dovodim u pitanje legitimne interese države Srbije i Srba “prečana”, niti sam za falsificiranje ili uljepšavanje historije kakva god bila. Niti dovodim u pitanje ičija ljudska prava i slobode. Na sličan način kako Omer Sušić brani četnički pokret dala bi se opravdati i strašna i bezdušna agresija Nijemaca na ruski narod, pa moguće i okupacija država u kojima je njemačka manjina bila izvrgnuta tlačenju. Ili ustaški pokret braniti stvarima koje je činila diktatura kralja Aleksandra.
E, sad, što je bilo prije – Balkanski ratovi, Gavrilo Princip, kralj Aleksandar Karađorđević, ubojstvo Stjepana Radića, demonstracije 27. ožujka 1941. ili Ante Pavelić?
Dajem neke korisne poveznice: