To je rak rana našeg društva koje izjeda društvo, ne dozvoljava napredak i boljitak, guši demokraciju, stvara ulizice i poltrone i vodi nas u propast
Dragan Primorac predsjednički kandidat, kojeg podupire HDZ je izjavio kako mu se gadi svaki onaj tko s korupcijom ima bilo kakvog posla i veze i kako će ako dođe na Pantovčak suzbiti korupciju u našoj zemlji.
Profesor Primorac je pametan čovjek koji vidi i zna da korupcije i svega onog vezanog za korupciju ima najviše u HDZ-u. Kako je onda pristao biti njihov predsjednički kandidat? Meni tu sad ništa nije jasno. Profesor Primorac je dopustio da ga u predsjedničkoj kandidaturi podržava politička stranka pravomoćno optužena i kažnjena za korupcije. Njemu se korupcija i sve ono što iz nje proizlazi gadi. On se srami toga. Obećava kako će to zlo, koje je kapilarno premrežilo cijelu državu, nestati ako on postane predsjednik države. To je pomalo neozbiljno od ozbiljnog čovjeka i respektabilnog predsjedničkog kandidata. On sam zna da je to nemoguće učiniti. Ne postoji područje, niti bilo koji dio ičega u našoj državi gdje nema mita i korupcije, pogodovanja, nepotizma, klijentelizma i ostalih negativnih izama. To svakog pojedinca prati „od kolijevke do groba“.
Nećeš daleko stići, uz sva znanja, sposobnosti i ostale kvalitete, ako netko moćan ne stoji iza tebe. Zbog toga se mladi iseljavaju. Istraživanja među učenicima srednjih škola i studentima pokazuju da njih oko 70 % nakon završetka svojeg školovanja želi otići u neku drugu zemlju raditi i živjeti. To je porazno i sramotno. To je ogromni kapital koji odlazi. Nekoj drugoj zemlji će povećati rast i razvoj. K nama uglavnom dolaze nekvalificirani radnici. Bez njih je navodno više nezamislivo raditi i biti, naročito u nekim sektorima (građevinarstvo, turizam, usluge…). Ophođenje prema tim strancima je sve više zabrinjavajuće. Napada ih se, premlaćuje, otima im se novac i hrana koju dostavljaju, vrijeđa ih se i zastrašuje. Nikome oni ne oduzimaju radno mjesto. Rade ono što naši ne će.
Razna pogodovanja
Možda ruše cijenu rada. Ali nisu oni za to krivi. Krivo je mito i korupcija. Ta rak rana našeg društva koje izjeda društvo, ne dozvoljava napredak i boljitak, guši demokraciju, stvara ulizice i poltrone i vodi nas u propast. Nije samo novac mito i korupcija. To su razna pogodovanja, namještanja, trgovanja, koaliranja, …
U vlast su ušli ljudi koji su pljuvali po toj istoj vlasti, pogrdnim se riječima izražavali o HDZ-u i premijeru, kojeg su čak i tužili. Dobili su određene pozicije i sinekure. Dobili su vlast i moć. Zar to nije korupcija? Podmićeni su i sad šute. Prevarili su svoje birače. Koga briga? Oni su sad vlast. Šepure se poput purana i paunova po Markovu trgu i obećavaju, obećavaju… Uzalud im trud. Nitko im više ništa ne vjeruje. Oni rade samo za sebe, pri čemu iskorištavaju naše najveće svetinje Vukovar i branitelje (heroje) Domovinskog rata.
Može li se i hoće tome stati na kraj? Tko to može učiniti? Onaj tko je to i započeo, tko vlada Hrvatskom i tko je trenutno na vlasti – HDZ. Nemoguća je to misija za svakoga, tako i za Primorca. Zna se da je on bio ministar u HDZ-ovoj vladi. HDZ ga je na neki način formirao. Sad ga u predsjedničkoj kandidaturi podržava. Ne možeš u isto vrijeme biti s nekim i biti protiv njega.
Ne znam što je D. Primorac mislio i što mu je na umu kad je rekao ako on postane predsjednik države ne će više viti korupcije. On zapravo negdje u podsvijesti zna da ne će ovaj puta biti predsjednik države, pa se malo zaigrao. Govori ono što bi ljudi htjeli čuti. „Lovi“ birače centra i ljevice. Ništa od toga. Mi imamo predsjednika koji nema veze s mitom i korupcijo i HDZ-om, ali ne može učiniti gotovo ništa protiv tog zla, osim stalno upozoravati na to, što on stalno radi.
Imamo nezavisnu predsjedničku kandidatkinju, obrazovanu, sposobnu, odgovornu, savjesnu, respektabilnu, vjerodostojnu… koju bi mnogi željeli vidjeti na Pantovčaku. Ona ne obećava da će suzbiti korupciju, jer zna što su joj ovlasti i mogućnosti. Nju nije formirala stranka kojoj je u srži korupcija. Stvorila je samu sebe svojim radom i zalaganjem.
Kako bilo da bilo svjesni smo da to okoštalo zlo, koje se zove korupcija, ne može samo tako nestati. Potrebno je tu puno rada, djelovanja edukacije i odgoja.
