Ivo Josipović je više velikosrpski nego hrvatski predsjednik

Državni vrh Hrvatske pomaže ostvarivanju Memoranduma 2

Govor na Prvom interdisciplinarnom znanstveno-stručnom skupu s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom Hrvatski istok u Domovinskom ratu – iskustva, spoznaje i posljedice u Osijeku 4.-5. prosinca 2014.

Nema nikakve dvojbe da su herojski branitelji Vukovara ali i svi oni koji su ostali u Vukovaru do zadnjeg trenutka svojim junaštvom obranili hrvatsku državu i hrvatsku slobodu te da će zbog toga Vukovar za hrvatski narod uvijek biti mjesto ponosa, sveto mjesto u Hrvatskoj junačkoj povijesti. Na žalost, također nema nikakve dvojbe da moćne snage unutar hrvatske države koje drže značajne pozicije u političkim, društvenim, medijskim, kulturnim i drugim institucijama sustavno pokušavaju obezvrijediti vukovarsku epopeju i vrlo smišljenim krivotvorinama pretvoriti vukovarsku epopeju u navodni građanski rat, ukinuti razliku između agresora i žrtve, čak ići tako daleko da srpskog agresora pretvaraju u žrtvu a Hrvate u agresora. Takvo djelovanje, takva unutrašnja agresija na Vukovar i istinu o Vukovaru značajno pomaže obnavljanju i provođenju nove velikosrpske agresije na Vukovar.

Hrvatski predsjednik Josipović i oni koji podržavaju njegovu strategiju prihvatili su strategiju Borisa Tadića, bivšeg predsjednika Srbije, pretvaranja velikosrpske agresije u građanski rat. Postupno su prihvaćane i druge brojne krivotvorine koje bitno ugrožavaju hrvatske nacionalne interese. Hrvatski državni vrh i hrvatske institucije legalizirali su pravo Srbije da aktivira optužbe i presude vojnih sudova zločinačke JNA te da raspisuje međunarodne potjernice za hrvatskim braniteljima na temelju kojih je uhićen i osuđen Veljko Marić koji služi dugogodišnju robiju u Srbiji za događaj koji se dogodio u Hrvatskoj u obrani od velikosrpske agresije. Sve to suprotno je hrvatskom Ustavu i zakonima koje je hrvatska država donijela još 1991. godine u kojima je utvrđeno da Hrvatska ne priznaje nikakve pravne akte bivše SFRJ niti vojnih sudova zločinačke JNA. Suprotno tome, hrvatska vlast je u sporazumima sa Srbijom omogućila i legalizirala progon hrvatskih branitelja i pravo tužiteljstva Srbije da istražuje i progoni hrvatske branitelje. Da bi se spriječila još jedanput takva neustavna praksa Hrvatski sabor je donio ponovno Zakon o ništetnosti pravnih akata bivše SFRJ i vojnih tužilaštva i sudova. Na žalost, ni taj nov Zakon nije spriječio moćne i dobro raspoređene snage koje sustavno sotoniziraju Domovinski rat, hrvatske branitelje i koje sustavno nameću krivotvorinu kojom se velikosrpska agresija i genocid pretvara u građanski rat u kojem se ukida agresor i žrtva i sve se svodi na nekakav građanski rat. Kolike su moćne te političke snage pokazao je i predsjednik Republike Ivo Josipović koji je od Ustavnog suda tražio da poništi taj Zakon pod obrazloženjem da on krši ustavna prava branitelja jer im onemogućava da dokazuju svoju nevinost pred srbijanskim sudovima.

Prošle su dvije godine od tog zahtjeva predsjednika Republike, kako Ustavni sud nije stavio na razmatranje Josipovićev zahtjev, Josipović  je ponovno izrazio svoje nezadovoljstvo ponovno tvrdeći da je taj Zakon pogrešan jer omogućava hrvatskim braniteljima, u slučaju da su optuženi, pred srbijanskim sudovima da dokazuju svoju nevinost, te da im se time krši jedno od temeljnih ljudskih prava- pravo na obranu. Dakle, već dugo vremena pokušava se nametnuti laž kao istina a istina pretvoriti u laž. Dakle, nema dvojbe da postoji unutrašnja agresija koja želi srušiti vrijednosti Domovinskog rata i Domovinski rat pretvoriti u nekakav rat u Hrvatskoj u kojoj nema ni agresora ni žrtve, u kojem su svi činili zločine i koji navodno treba završiti da se svatko svakom ispriča i da se krene u budućnost i stvaranje nekog novog zajedništva sa Srbijom kao da se ništa nije dogodilo.

Cijelo vrijeme vodi se prava medijska i politička hajka protiv branitelja Vukovara. Ne postoji ni jedna pogrdna riječ u hrvatskom jeziku kojom nisu „počašćeni“ branitelji, osobito vukovarski. Lažno su optuženi da su „rušitelji pravne države i demokracije“, da su „balvanaši kao i Martićevi balvanaši“, „harambaše“, „grobari demokracije“, „hrvatska sramota“, da su ne samo ustaše nego i nacisti, da su diskriminatori i mrzitelji Srba, da fašiziraju Hrvatsku. Svaki dan u izjavama državnih dužnosnika, nevladinih udruga, medija izmišljaju se novi lažni povodi kako bi se sotonizirali branitelji. Izmišlja se navodni kontinuitet genocid­noga djelovanja hrvatskog naroda te se borba za obranu hrvatsk­oga Vukovara lažno prikazuje kao kontinuitet hrvatske genocidne politike te se Srbi iz agresora pretvaraju u žrtvu hrvatske geno­cidne politike. Takvu protubraniteljskom djelovanju suprotstavio se i Josip Bozanić, koji se upitao: „Što nam strah od branitelja, koji su krvlju gradili Domovinu, govori o stvarnoj moći postojećih struktura?“ te je dodao: „Ne znači li sustavno ponižavanje žrtve branitelja i poigravanje s njima, u zadnje vri­jeme po starim već viđenim metodama, zapravo činjenicu da se u njima krije nesaglediv potencijal za izlazak naše Domovine iz krize u koju je dovedena?“ Na žalost, ta važna poruka kardinala Josipa Bozanića o no­vom „grijehu struktura“ prešućena je, a grješne strukture nastavile su još grublje svoju antibraniteljsku politiku.

Glavni su krivci za takvu politiku ključni ljudi državnoga vrha, predsjednik Vlade Zoran Milanović i predsjednik Repub­like Ivo Josipović. Premijer Zoran Milanović pogrješno tumačeći Ustavni zakon, zapravo kršeći ga, silom pokušava ćirilicu namet­nuti Vukovaru. Hrvatski branitelji tomu su se usprotivili, više puta su tražili, čak i molili, Vladu da državnom silom ne nameće ćirilicu te da ne potiče međunacionalne sukobe koji ne koriste ni Hrvatima ni Srbima. Vukovarski branitelji već više od godinu dana upozoravaju Vladu na štetnost i pogubne posljedice njezine politike koja ne vodi računa o novim velikosrpskim pre­tenzijama i činjenici da postoji Memorandum 2, ali i izjave predsjed­nika Srbije da je Vukovar srpski grad te da u skladu s tom poli­tikom Srbi ćirilicu smatraju svojom pobjedom kojom će obilježiti Vukovar kao srpski grad. Vukovarski branitelji tražili su i traže da Hrvatski sabor raspravlja o problemu, dobili su potporu i 53 zastupnika, ali sve se to ignorira, ignorira se i 650.000 građana koji su se izjasnili za referendum.

Točka na i takve politike je i presuda Općinskog suda u Vukovaru predsjedniku Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara Tomis­lavu Josiću. Josić je kažnjen zatvorom u trajanju od osam mjeseci, uz uvjet kušnje od dvije godine, zbog toga što je navodno medijskim istupima poticao na skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru. Takva je presu­da prava politička presuda sa svrhom onemogućavanja političkog djelovanja Stožera i braniteljske populacije, ona je pokušaj širenja straha i stavljanja flastera na usta hrvatskim braniteljima. Najav­ljuju se nove represije. Kazne zatvora zbog događanja 2. rujna pri­jete još četvorici Vukovaraca. Među njima je hrvatski branitelj, otac dvaju poginulih sinova, kojem prijeti zatvor do dvije godine.

Mnogi događaji koji su prethodili kriminalizaciji i sudskom progonu nisu slučajni. Oni su trebali pripremiti javno mišljenje i opravdati represiju koja se pripremala. Navest ću neke karakteristične događaje. Na skupu koji je organizirala Vesna Teršelič, lažno su optuženi hrvatski bran­itelji, kao navodni krivci što je „zaustavljen proces pomirenja“ te za „otvoreno iskazivanje nesnošljivosti prema srpskoj manjini koji je navodno dubo­ko poremetilo međunacionalne odnose“. Na tom skupu zatraženo je dalje procesuiranje zločinaca na objema stranama te je ponovno potvrđena politika izjednačavanja zločina, zapravo oživljena je stara antihrvatska platforma da je borba za istinu o Domovinskom ratu i iznošenje istine navodno širenje mržnje prema srpskoj man­jini. Da državni vrh takvu politiku Documente prihvaća kao svoju politiku potvrdile su i izjave Ive Josipovića, da su Vesna Teršelič i Documenta savjest hrvatskog društva, da Documenta radi po pravilima koje je Josipović osobno napisao, visoka odličja Vesni Teršelič i Documenti, te podrška njenom prijedlogu da se čak ukine naziv Domovinski rat jer iritira Srbe te da se preimenuje u Rat u Hrvatskoj. Takva politika trenutačnog  državnog vrha Hrvatske glavni je krivac obnavljanja i jačanja nove velikosrpske agresije na Vukovar.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac