Zvizdan Živković, Robert Gadže i Mile Boban u prepisci s Ivom Josipovićem
Prvo pismo Zvizdana Živkovića Ivi Josipoviću
Zvḭzda̰͒n Xivko̰vi͒ch <zvizdaan@gmail.com>
Sent: Saturday, October 5, 2024 9:35 PM
To: Zvḭzda̰͒n Xivko̰vi͒ch <zvizdaan@gmail.com>
Pismo gospn Ivi Josipovicu
navezano, najdoh prave, poviestne izvore za našega bivšega predsjednika Iv’u … je važno jezikoslovje pri tome…!!! daklen, je li naš Iv’e antifašist (što veli kako je), onda je 100% i antikomunist (što nije shvatil još za sada kako je) … ako je antikomunist, onda je harvatski domoljub tj. ustanik (“ustaša” je serbljo-naziv) ostaje samo za razodkrit nam: PROTIV ČEGA USTA IVO…?
mislim kako jesu postaviti temelji bivšemu našemu predsjedniku – neka pojde na vjeronauk i kada savlada sve duhovne prepreke – svoju karstitibu U tradicionalnu katoličku vjeru (što ne mora bit nuždno niti Katolička crikva danas … barem ne prema BreGOLJO-vim riečima)
Nitko ne ima moralno pravo za bit antifašist, ako ujedno nije i antikomunist … (Hanna Arendt)
Hannah Arendt was born to a Jewish family in Linden (now a district of Hanover, Germany) in 1906.
Hannah Arendt married Günther Stern in 1929 but soon began to encounter increasing antisemitism in the 1930s Nazi Germany. In 1933, the year Adolf Hitler came to power, Arendt was arrested and briefly imprisoned by the Gestapo for performing illegal research into antisemitism. On release, she fled Germany, living in Czechoslovakia and Switzerland before settling in Paris.
Back in Berlin (after WW2), Arendt found herself becoming more involved in politics and started studying political theory, and reading Marx and Trotsky, while developing contacts at the Deutsche Hochschule für Politik.
Zvḭzda̰n Xivko̰vich
Drugo Pismo Zvizdana Živkovića Ivi Josipovića
sri, 2. lis 2024. u 23:41 Zvḭzda̰͒n Xivko̰vi͒ch <zvizdaan@gmail.com> napisao je:
dragi oj bivši predsjedniče Iv’e, parvi korak prije karstitbe – je vjerovatno onaj u kojeme se priznaju vlastiti griesi; lagat kako ne bi postojale tisuće naših sunarodnikah – Harvatah, tkoji jesu pobijeni masovno nakon zavaršetka rata ko’ zarobljenici i na odvratne načine (npr. Huda jama / Barbarin rov), bil bi, predmnievam, težak grieh; pogotovo jesu li sudjelovali u tome vlastiti roditelji nie niti sporno tko, kada i kako je ubijal ih … se zna jur sve … samo se ne zna gdje ukopahu i sakrihu sva njihova tjela još ne ima katoličkoga pogreba ti bez parvotne karstitbe, i ne budeš mogal zavriedit si niti mogućnost za put gore ko’ što jesu bili barem u prigodi ona trojica krivičarah: Joža, Fred i Buda, tkoje odvedohu njihovi roditelji na karstitbu ko’ djetčicu; tebe tvoji vjerovatno nisu, nu se nisi potrudil niti sam oko toga do sada budi i HEROJ i JUNAK (kako voliš izticat za ine) nisu prienosivi griesi z’roditeljah na djetcu ne možeš niti branit ne-obranivo vječno
Pismo Roberta Gadže Ivi Josipovću
sri, 2. lis 2024. u 22:12 Robert Gadže <robert.gadze@gmail.com> napisao je:
Druže Josipović zašto bi Tito bio manji zločinac od Staljina,Mao Ce tunga ili Brežnjeva ? Ja jedino mogu naglasiti statistiku vezanu za politička ubojstva koja je navedena četvorka temeljem zapovjedne odgovornosti počinila!
Odgovor Ive Josipovića
sri, 2. lis 2024. 20:25 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> je napisao:
Uh, što budalite! Zar stvarno nemate pametnijeg posla!?
Pismo Mile Bobana Ivi Josipoviću
Milan Boban <froate@hotmail.com>
Sent: Thursday, August 22, 2024 12:31 PM
Pismo gospn Ivi Josipoviću
Drug Ivo Josipović je rođen kao i svi mi, gol i bos. Ali Ivo Josipović je odgojen anti kršćanski, druga Ive Josipovića su korijeni jugoslavenski, odgojen u mržnji i laži i to je njegova životna i povijena KVALITETA. Mirne savjesti bi se moglo za Ivu Josipovića reći da je to njegova ŽIVOTNA KAZNA, koju on za sebe vrlo slabo vide, ali je drugi vide. Prilažem linka na kojem ima podosta polemike o drugu Ivi Josipoviću. https://otporas.com/za-ivu-josipovica-sina-partizana-ante-josipovica-za-svaku-jamu-ubaceno-je-po-8000-ljudi-zena-i-djeca-neki-su-bacani/
Za Boga i Za Hrvatsku!
PoZDrav drugu životne MRŽNJE ivi Josipoviću.
Mile Boban.
Drugo Milino pismo I. Josipoviću
Bog! Dragi danas hrvatski prijatelji i uvijek osjećajima Jugoslaven Ivo Josipoviću ovo dolje priloženo nije moj opis nego opis onih koji znaju više od vas i mene.
Prilažem vam ovo da pročitate i da se uvjerite u kolikoj velikoj laži ste vi. A oni koji štite i brane bilo čiju laž SU VELIKI LAŽOVI MEĐU KOJE SPADA I IVO JOSIPOVIĆ.
Primite moje iskrene pozdrave, i to naše hrvatske pozdrave:
Bog i Hrvati!
Hrvatska Hrvatu!,
A ne kako ste vi to mene neki dan pozdravili sa SFSN.
Rado očekujem još mnogo pregršti vaših laži za koje vi niste toliko krivi,
koliko su krivi oni sa kojima si živio, koje ste služili i kojima ste klicali SFSN.
Kad vam srce rekne da vjerujete starom Mili Boban, javite mi se, ali se nastojte istinito a ne po jugoslavenski se javljati.
Jugoslavensko vrijem protiv kojeg sam se ja birio i zbog kojeg sam čak u zatvoru bio, to vrijeme je prošlo.
Okrenimo se prema budućnosti, ne, po vašem mišljenu jugoslavenskoj NEGO HRVATSKOJ BUDUĆNOSTI!.
BOG! I iskreni hrvatski poZDrav vam šalje Mile Boban,
ZA KUĆU SPREMAN!
Bobanovo podsjećanje na svirepo ubojstvo obitelji Ševo
7. studenog 2014. u 19:40
Hoće li Italija tražiti izručenje Ante Josipovića zbog ubojstva 9-godišnje Rosemarie Ševo
Listopad 28, 2014
Nakon što je Hrvatska postala članica EU i Njemačka optužila Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća za ubojstvo Stjepana Đurekovića, očekuje se da Italija obnovi postupak zbog ubojstva obitelji Ševo. Istražitelji će tad sigurno pokucati na vrata Ante Josipovića, oca predsjednika Ive Josipvića
„Po tadašnjoj organizaciji Ante Josipović je trebao sudjelovati u donošenju odluke za monstruozno ubojstvo cijele jedne obitelji. Kompletna je dokumentacija u Beogradu i pitanje je čega tamo ima i može li se tim dokumentima ucjenjivati Antu Josipovića pa tako i sina Ivu. Josipovićevo ponašanje u vrijeme afere Lex Perković dodatno pojačavaju sumnju da bi moje pretpostavke mogle biti itekako točne; da je njegov otac kao šef Ideološke komisije CK SKH u to vrijeme bio jedan od onih koji su s političke razine davali suglasnost i odobrenja Udbi za provedbu likvidacija”, ustvrdio je Vukušić.
Ante Josipović: Je li zapovjedio ubojstvo obitelji Ševo?
Stepen Ševo, supruga mu Tatjana Ševo i devetogodišnja kći Rosemarie Bahorić okrutno su ubijeni kraj Venecije 24. kolovoza 1972. godine.
Ante Josipović rođen je 1925. godine u Baškoj Vodi kod Makarske. Završio je pravni fakultet i višu partijsku školu „Đuro Đaković“. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio je član partizanskog odreda na Biokovu koji je kasnije prerastao u 11. dalmatinsku brigadu za koju segovori da je počinila zločine nad franjevcima na Širokom Brijegu i ratnim zarobljenicima na Kočevskom Rogu. Nakon rata bio je jedan od čelnih ljudi OZNE u Vrgorcu, a u medijima se moglo pročitati da je u dva mandata bio upravitelj Golog otoka, no te navode ovog trenutka ne možemo potvrditi.
Govoreći o toj temi Ivan Zvonimir Čičak također kaže da za Goli otok ne zna, no zna da je to „čovjek koji je 1973, kao član Izvršnog komiteta CK SKH, došao u zadarski zatvor saslušavati Marka Dizdara“.
Ante Josipović oženjen je suprugom Milicom koja je također iz Baške Vode, a 1956. godine preselio se s obitelji u Zagreb i godinu dana kasnije rodio mu se sin Ivo, sadašnji predsjednik Republike Hrvatske.
Stjepan Ševo rođen je 1937. godine u Hamzićima kod Međugorja. Bez oca je ostao je kao osmogodišnji dječak. Ubili su ga partizani XII. Hercegovačke brigade koja je u zapadnu Hercegovinu stigla u studenom 1944. godine.
Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivna i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Nakon sloma “Hrvatskog proljeća Udba ga je upisala među opasnije vođe Hrvatskog revolucionarnog bratstva u Europi. Po izvješćima suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske Udbe pod pseudonimom “Mosor”, Ševo je bio jedan od važnijih logističara HRB-a u Europi.
Stjepan Ševo je sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarie Bahorić , rođenom 1963. godine u Stuttgartu, živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst – navodno na sastanak s roditeljima.
Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., obitelj Ševo je došla na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je iz Trsta doputovao vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio na tržnice kupiti voće. Devetogodišnja Roesemarie pojela je krišku lubenice. Bila joj je posljednja u životu.
Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac s crnim naočalama. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio, do njegova sjedala Tatjana, a otraga ubojica i mala Rosemarie. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana sigurnosnim pojasom, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemarie i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao je vinograd i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.
Tko je izvršitelj-ubojica?
U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: “Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”.
O Udbinim ubojstvima u to vrijeme pisao je pisao svjetski autoritet na tom području dr. John R. Schindler, vrhunski ekspert za kontra špijunažu i međunarodni terorizam, profesor na američkom Pomorskom ratnom koledžu (U. S. Naval War College), dugogodišnji djelatnik američke Agencije za nacionalnu sigurnost (U. S. National Security Agency). Kao izvanredan poznavatelj prilika na području nekadašnje jugoslavenske države, ustvrdio da je Udba i danas itekako prisutna i aktivna u gotovo svim državama koje su nastale raspadom bivše SFRJ: »Nakon raspada Jugoslavije Udba je nestala, ali zapravo nije. Ni jedna bivša jugoslavenska republika nije se doista odredila spram nedjela koja je počinila Udba, kako vani, tako i kod kuće, a niti jedna od novonastalih tajnih služba nije očistila svoje redove od Udbinih operativaca koji su imali krvave ruke.«
Dr. Schindler naglašava zapanjujuću okrutnost Udbinih egzekutora: »Slučajevi koji su naviše zabrinjavajući, za mene, bili su oni u kojima je Udba ubijala i nedužne ljude. Tako je 1972. godine Titov ubojica ubio Stjepana Ševu u Italiji… Ubojica nije likvidirao samo Ševu nego i njegovu potpuno nevinu suprugu Tatjanu nego i devetogodišnju kći Rosemarie. Nikada nisam čuo da je bilo koja obavještajna služba činila takve jezive zločine na međunarodnoj sceni.«
Okrutno ubojstvo 9-godišnje djevojčice
Okrutno Ubojstvo obitelji Ševo zgrozilo je i Udbine šefove. Ivan Lasić, jedan od šefova u beogradskoj centrali Udbe, trenutno tražen od njemačkih vlasti, kasnije je prepričavao da je taj zločin čak i njih, nalogodavce brojnih ubojstava, šokirao.
Nakon ubojstva obitelji Ševo talijanski istražiteljima bilo je jasno da istrage u Italiji da je ubojica pobjegao u Jugoslaviju. Dr. Salvatore Barba, policijski istražitelj iz Venecije tražio od jugoslavenskih vlasti da dopuste da saslušanje Vinka Sindičića. Negov zahtjev Okružni sud Rijeka odbio je s obrazloženjem da se Sindičić od 20. kolovoza 1972. godine nalazi kod majke u Opatiji i da on ima čvrsti alibi – željezničku kartu izdanu 19. kolovoza 1972. godine u San Dona di Piave kojom je doputovao. Udba mu je osigurala alibi. Slučaj je zaključen, a da ubojstvo nije riješeno.
U HRT-ovom dokumentarnom filmu „Jugoslavenske tajne službe“ policijski istražitelj Antun Brunet, koji je sudjelovao u istrazi tog ubojstva kaže da je jako dobro poznavao obitelj Ševo: „U sklopu više istraga koje sam provodio često sam dolazio kod njih u gostionicu. Mala Rosemarie bila mi je posebno draga djevojčica jer sam i sam imao pet kćeri. Ona bi došla do mene, sjela mi na koljena pa smo se igrali điha-điha konjiću. Što se tiče Sindičićeve uloge, saslušao sam 18 svjedoka, a više njih je izjavilo da Sindičić nije ubio obitelj Ševo, nego netko drugi. Svjedoci su ubojicu opisali na isti način“
U knjizi „Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva“ kao mogući ubojica spominje se tajni agent Udbe pod pseudonimom „Denis“ ali to nikada nije dokazano, a čovjek koji se vodio pod tim pseudonimom više nije živ.
Perković i Mustać na početku suđenja u Münchenu
Talijanski istražitelji bez suradnje jugo vlasti bili su nemoćni slučaj privesti kraju. Hrvatski emigranti su shvatili da je Sindičić Udbin agent jer je bilo nepojmljivo da politički emigrant kakvim se predstavljao Sindičić može nesmetano putovati u Jugoslaviju.
Nakon uspostave samostalne Hrvatske bilo je za očekivati da će pravosuđe otvoriti istragu o ubojstvu obitelji Ševo. No, ništa se nije dogodilodokumenti su nastavili skupljati prašinu u ladicama istražitelja. Proces nije pokrenut ni nakon što je 1999. Dobroslav Paraga DORH-u podnio kaznenu kaznenu prijavu protiv Vinka Sindičića navodeći da „postoje nedvojbeno čvrsti dokazi da je upravo on počinitelj“.
Dvije godine kasnije iz DORH-a su poručili kako još uvijek rade na tome te da su od Italije tražili dokumentaciju tog slučaja.
U međuvremenu su se dogodile značajne promjene koji bi mogle dovesti do ponovnog otvaranja istrage zbog ubojstva obitelji Ševo. Hrvatska je postala članica Europske unije, Josip Perković i Zdravko Mustać izručeni su Njemačkoj i u tijeku je suđenje za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Europski mediji senzibilizirali su javnost i političare za Udbina ubojstva. Hrvatska vlast, ma koliko štila Udbine ubojice nema snage suprotstaviti se moćnim europskim državama. Milanović i Josipović pokušali su (Milanović: „Volio bih da im mi sudimo…“), a u slučaju Ševo vidimo da ništa ne čine.
U Međuvremenu je slovenski istraživač i publicist Roman Leljak pronašao Pravilnik rada Udbe u inozemstvu, kojimem je detaljno regulirano postupanje od naredbodavne do izvršne razine.
Ti Pravilnici ( bilo ih samo 15-ak i uglavnom su uništeni) predstavljaju dokaz o postojanju svojevrsne zločinačke organizacije unutar jugoslavenskoga političkog i državnog aparata, koja je bila zadužena za predlaganje, odobravanje, naređivanje, planiranje i izvršavanje likvidacija političkih emigranata. Prema njemačkome Kaznenom zakonu svaki pripadnik te zločinačke organizacije kriv je zbog same pripadnosti zločinačkoj organizaciji te i za kaznena djela koja je ona počinila.
U Pravilnicima je navedeno je da “specijalne akcije” odobrava Savezni savjet za zaštitu ustavnoga poretka, a “ofenzive akcije” naređivao je savezni ministar policije. Većina članova Savjeta bili su predstavnici predsjedništva SFRJ i CK SKJ, savezni ministri unutarnjih i vanjskih poslova i obrane. Na razini tadašnjih republika za „specijalne akcije“ bili su zaduženi republički Savjeti za zaštitu ustavnoga poretka, a izvršenje je provodila republička Udba.
Odluče li talijanske vlasti, nakon što je Hrvatska postala članica EU i njemačko optužilo Perkovića i Mustaća za ubojstvo Đurekovića, ponovno otvoriti istragu zbog okrutnog ubojstva obitelji Ševo, ni Ante Josipović, otac predsjednika Ive Josipovića, neće mirno spavati. Zbog pozicije na kojoj se nalazio u vrijeme ubojstva obitelji Ševo postoje osnovane sumnje da je će mu istražitelji pokucati na vrata.
Redakcija Maxportala poslala je upit veleposlanstvu Italije u Zagrebu vezano za taj slučaj. Zanima nas hoće li talijanske vlasti, po uzoru na njemačko pravosuđe koje je otvorilo istragu ne samo u slučaju Đureković nego za veći broj Udbinih ubojstava, ponovno otvoriti istragu za ubojstvo obitelji Ševo.
U promijenjenim okolnostima hrvatske vlasti danas ne bi mogle odbiti suradnju i odgovoriti da je „u vrijeme ubojstva Sindičić bio kod majke u Opatiji.“
Nakon izručenja Perkovića i Mustaća Njemačkoj vrlo je izgledno da će reagirati i talijanske vlasti i obnoviti istragu za jedno od najokrutnijih ubojstava koje su „u Titovo ime“ počinile Udbine ubojice.
Znajući da je jedan od mogućih okrivljenika, čije bi izručenje Italija mogla tražiti, i Ante Josipović, otac hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, za slučaj su se zainteresirali i neki talijanski mediji pa će biti zanimljivo pratiti što će se dalje događati
Obitelj Ševo bila je sahranjena u Stuttgartu a posmrtni ostaci, za zahtjev obitelji, preneseni su na zagrebačko groblje Mirogoj 26 studenog 1999. godine.
