Obitelj d’Aquilar posjedovala ogromna imanja u Španjolskoj. U vrijeme inkvizicije oni su izvana prihvatili kršćanstvo, ali su ostali potajno vjerni židovskoj vjeri
Barun D’Aguilar: Židovske obitelji polažu pravo na milijunsko nasljeđe za koje se kaže da ih je ostavio bankar Marrano W. Priča o polaganju prava brojnih židovskih obitelji u Austriji, Čehoslovačkoj i drugim zemljama na ogromno bogatstvo procijenjeno na oko 42 milijuna funti, za koje se kaže da ga je poduzela židovska bankarka, barun Moses d’Aquilar, ili d’Aguilar, koji je pobjegao iz Španjolske, gdje je bio biskup u Katoličkoj Crkvi, […]
Sastanak članova obitelji podnositelja zahtjeva
Priča o polaganju prava brojnih židovskih obitelji u Austriji, Čehoslovačkoj i drugim zemljama, na ogromno bogatstvo procijenjeno na oko 42 milijuna funti, za koje se kaže da ga je navodno držao židovski bankar, barun Moses d’Aquilar, ili d’Aguilar, koji je pobjegao iz Španjolske, gdje je bio biskup u Katoličkoj Crkvi, dok je potajno prakticirao judaizam, i otišao u London, gdje je umro 1759., senzacija je dana ovdje.
U čehoslovačkom lječilištu Pistyan održan je sastanak članova obitelji podnositelja zahtjeva, koji potječu od baruna d’Aquilara, kako bi se izradili planovi za kampanju za dobivanje njihovog udjela u nasljeđu, za koje se kaže da je trenutno u vlasništvu britanskog ministarstva financija.
Dr. Joseph Feuer, koji je predsjedavao, izjavio je da postoje i članovi obitelji u Americi, posebno u New Yorku i Chicagu. Članovi obitelji postoje čak i u Australiji, rekao je, a među podnositeljima zahtjeva je nekoliko poznatih osoba, posebno grof Coudenhove-Kalergi, osnivač i vođa paneuropskog pokreta, i barun Groedel. Majka grofa Couden-hovea i baka baruna Groedela navodno su potomci baruna d’Aquilara.
Bečki tužitelji prepustili su svoj slučaj dr. Presburgeru (istaknutom bečkom odvjetniku, koji je djelovao kao odvjetnik Philipa Halsmanna), a dr. Pressburger uskoro odlazi u London, kako bi pretražio zapise i nastavio s tužbom.
“Wiener Sonn-und-Montags-Zeitung” navodi, međutim, da je nakon istrage u Londonu obaviješteno da je predmetna ostavština samo mala svota, te da je britansko ministarstvo financija mišljenja da bi troškovi tužbe za povrat iznosa premašili iznos same ostavštine.
Britanska vlada navodno ima stvar u svojim rukama, a navodi se da su bilješke proslijedile tu temu između britanske vlade i austrijskog i čehoslovačkog ministarstva vanjskih poslova, a uskoro se očekuje službena izjava, koja će razjasniti cijelu stvar i dati točan iznos ostavštine.
Obitelji podnositelja zahtjeva
Navodi se da se obitelji podnositelji zahtjeva, koje potječu od obitelji d’Aquilar, zovu Mahler, Goldstein, Roth, Kohn, Aquelar, Weiner i Wohryzek.
Prema policijskoj upravi, u Beču se nalazi 2.000 Rotha, 1.500 Kohna, 700 Weinera, 300 Goldsteina i 200 Mahlera, svi službeno registrirani u policiji. Postoji i niz Aquelara. Bečki stomatolog po imenu Otto Aguelar, u razgovoru s predstavnikom novina, rekao je da je svakodnevno primao poruke koje se bave ovim golemim nasljeđem i da su ljudi dolazili tvrditi da su s njim u vezi. Znam da nam je otac često pričao dok smo bili djeca, rekao je, o pustolovnom životu bankara d’Aquelara i da smo mi njegovi potomci, ali nikada nam nije govorio o tom ogromnom nasljeđu koje je barun d’Aquelar ostavio u Londonu. To je postalo poznato tek sada, kada su nas britanske banke obavijestile o toj činjenici, a upućeni su i javni apeli za njegove nasljednike.
Barunov život
Navodi se da je obitelj d’Aquelar posjedovala ogromna imanja u Španjolskoj. U vrijeme inkvizicije oni su izvana prihvatili kršćanstvo, ali su ostali potajno vjerni židovskoj vjeri. Dotični barun postao je svećenik, a nakon toga biskup. Carica Marija Terezija, koja je imala interese u Španjolskoj, povjerila mu je svoje diplomatske misije, ali kad je u Španjolskoj otkriveno da djeluje za austrijske interese, morao je pobjeći. Otišao je u Beč, gdje je primljen na kraljevski dvor, a u Beču je ponovno postao Židov. Posudio je carici 300.000 talara, a ostatak ogromnog bogatstva koje je donio iz Španjolske upotrijebio za špekulacije i ono je enormno naraslo. Zatim se nastanio u Londonu, gdje je postao
Brat je imao svoju destileriju vina u Kosteletzu, na imanju grofa Sternberga. Njegov grob nalazi se u Wambergu, u Češkoj.
Španjolska sinagoga u Zirkus Strasse, u bečkoj židovskoj četvrti poznatoj kao Leopoldstadt, ima spomen ploču na pročelju zgrade, sa zlatnim natpisom koji glasi: Tursko-izraelska zajednica, koju je u Beču 1737.-5497. osnovao Moses Lopez Perera Diego d’Aquelar. Prvi hram podignut je 1868.-5628.
Židovska enciklopedijska verzija života baruna d’Aquilara
Moses Lopz Diego Pereira d’Aquelar bio je Marrano koji je procvjetao u 18. stoljeća, rođen vjerojatno u Španjolskoj, umro je u Londonu 1759., kaže “Židovska enciklopedija”. (Biografiju je napisao rabin dr. Moritz Kayserling iz Budimpešte, autor knjige “Povijest Židova u Portugalu”). Godine 1722. otišao je iz Lisabona u London, a zatim u Beč. Od 1725. do 1747. molio je vladu da mu vrati dio novca koji je položio na račun prihoda, carica Marija Terezija je odgovorila: “To mi se čini pravednim. Dugujem mu mnogo više, stoga mu ga vratite”. Aquelar je bio veliki miljenik carice, koja mu je zadužila da obnovi i proširi carsku palaču u Schönbrunnu, a za posao je unaprijedio 300.000 florina. Kao priznanje za njegove usluge, Marija Terezija ga je imenovala barunom i tajnim vijećnikom krune Nizozemske i Italije. Aquelar, koji je zajedno sa svojom obitelji uživao najveću slobodu vjerovanja, bio je osnivač španjolske ili tursko-židovske zajednice u Beču i uspio je dobiti mnoge ustupke za pomoć svojim potlačenim suvjernicima. Kao rezultat njegovih napora, Moravski Židovi bili su zaštićeni od pljačke 1742. godine, a namjera Marije Terezije da protjera Židove iz cijelog Austrijskog Carstva 1748. ili 1749. godine napuštena je zahvaljujući njegovim naporima. Iznenada je napustio Beč 1749. godine, jer je španjolska vlada zahtijevala njegovo izručenje. Otišao je u London, gdje je dobio brata, koji je, kao i on, bio na glasu kao vrlo bogat (barun Ephraim Lopez Pereira d’Aguilar). Prije odlaska iz Beča uručio je Zajednici, koju je osnovao, kao i Španjolsko-židovskoj zajednici u Temišvaru, prekrasne srebrne krune za svitke Zakona, na kojima je bilo upisano njegovo ime. Na Dan pomirenja još uvijek se moli za pokoj njegove duše od strane tursko-židovske zajednice u Beču.
