Velika većina Srba u banskoj Hrvatskoj bila je i do danas potpuno složna sa starim mađaronima
“Prava Crvena Hrvatska” od 20. siječnja 1906., br. 45, donosi članak u kojem prenosi stavove i opažanja Antuna Radića, ideologa HSS-a. Naslov članka je “Antun Radić o slozi sa Srbima.
Uvodno list naglašava da je Radić pristaša sloge sa Srbima, što se nalazi i u programu seljačke stranke. List prenosi Radićev tekst iz “Hrvatskih Novina”.
“Nova se pravaški – naprednjačka sprega diči novim jednim uspjehom, naime da je sada riješen i dovršen nesretni spor i razdor među Srbima i Hrvatima, pa da se tek sada može računati na uspjeh u borbi za bolju budućnost naroda. Mi nažalost moramo i za ovo kazati, da je to samo varka. To je varka prvo za to što je većina Srba u banskoj Hrvatskoj još o danas uz stare mađarone.
Nijesu uz stare mađarone samo saborski zastupnici Srbi ( a ima ih preko 30!), nego su za stare mađarone i velika većina Srba izbornika, i to danas, pošto je hrvatska stranka prava svoj politički rad udesila po želji srpske opozicije. To se je vidjelo npr. za izbora u Vukovaru, gdje su malene svi srpski izbornici glasovali za starog mađarona Krajcsovicsa. No kolika li je to varka kad se nova naša stranačka sprega proglasi je spasiteljicom domovine zato što se je spregla sa dvije srpske stranke vidi se još bolje po tom: “Velika većina Srba u banskoj Hrvatskoj bila je i do danas
potpuno složna sa starim mađaronima, i stari su se mađaroni uvijek time dičili i danas se diže: da su oni spasili domovini o narod, jer samo oni mogu složno i zajednički raditi sa srpskom braćom. – Pa ipak je cijela opozicija toj slozi prigovarala i danas joj prigovara. Zašto?
Zato što Hrvati vide i osjećaju da Srbi nisu pristali uz stare mađarone zato što su stari mađaroni njihova hrvatska braća, nego zato što su protivni hrvatskoj opoziciji, poglavito pravašima; drugim riječima: Srbi i Hrvati složili su se u mađaronskoj politici.
Obzoraši i pravaši
Što li sve nijesu hrvatske stranke – obzoraši i pravaši – kušali da dođe do sloge sa Srbima! Nije išlo. Nije išlo sve dotle dok Hrvati nijesu odustali od hrvatske politike i priznali mađarsku politiku: čim su hrvatski zastupnici na riječkom sastanku proglasili da je njihova dužnost boriti se za potpunu samostalnost Ugarske, odmah su uz njih pristale i one dvije srpske stranke, radikali o samostalci.
Jesu li dakle novi mađaroni u ovoj stvari postigli što više od starih mađarona? Ja bih rekao da nijesu ni u kojem pogledu. Gledamo li na broj imaju stari mađaroni kud i kamo više Srba; gledamo li na stvar ili cilj u kojem su se složili, ni tu nije bolje: o ovdje su Srbi pristali uz Hrvate za mađaronsku politiku, tj. prije svega sloboda Ugarske države, a Hrvatskoj što dadu Mađari.
I tako nova sprega nema razloga dičiti se pred narodom svojom slogom sa Srbima, jer su stari mađaroni kud i kamo složniji sa Srbima.
Prava dika bila bi onda kad bi se i Hrvati i Srbi u Hrvatskoj slobodnu hrvatsku državu . Ovo je Srbima do sada teško i izgovoriti.
…Nova sprega hoće da sruši mađaroni. Tomu ne prigovaramo. Protiv mađaronima stupila je sprega u dogovor s jednim Mađarima, kako su stari mađaroni bili u dogovoru sa drugim Mađarima.
Tomu prigovaramo. Osim Mađara pozvali Srbe o socijaliste. Glavni su dakle saveznici pravaško naprednjačke sprege: Mađari, Srbi i socijalisti.
Držeći mi to na umu ne treba nam tek pitati, lakovi su ljudi, rodoljubi i političari prvaci u toj sprezi, VE mi i bez toga imamo dosta razloga vrlo i vrlo sumnjati je li ta sprega najrodoljubnija i najpolitičnija hrvatska skupina, jer to barem znamo da Mađari, Srbi i socijalisti nijesu do sada pokazali da su najbolji prijatelji hrvatskomu narodu i domovini.”
Radić dodaje da ta sprega hoće vladati uspomoć Mađara, a da puk ništa o ne pita. Takvu rabotu naziva Radić pokvarenom gospodskom politikom.
I danas gledamo istu gospodu Glembayeve u europskoj režiji.
