Evo što nam bilježi dubrovačka “Narodna svijest” od 5. siječnja 1921. godine
Nekada smo razmišljali o susretu ljudi i svemiraca, čudili se susretima Europljana i domorodaca, ali i pokazali znatiželju za susret vrsta iz različitog staništa.
Pas i dupin mogu se poigrati.
U slučaju susreta čaglja i hobotnice ishod je bio vrlo nepovoljan, a što nam bilježi dubrovačka “Narodna svijest” od 5. siječnja 1921. “Na otoku Korčuli našli pokraj mora mrtvog čaglja i hobotnicu. Hobotnica čaglju spustila sve noge trakovima (valjda krakovima, op. T.T.) i u uši mu uvukla trakice, a sama je bila na više mjesta izgrižena. To se tumači da je čagalj tražeći pokraj mora hranu, opazio na plitku hobotnicu, pa na nju kidisao, a ova se branila, pa obojica pogiboše. Hobotnica bila je tako velika, kakova se rijetko vidi na našim ribarnicama.”
Danas čagalj hranu nalazi na smeću, a kao svežder jede sve od bobica, cvrčaka, strvina do domaćih mačaka. Jako mi je zabavan njihov hihot i zavijanje noću, Stonjanin ing. Glunčić me uvjerava da ljeti taj plašljivi mali predator jede i školjke koje mrvi moćnim zubalom. Raširio se danas i do Slavonije!
Radi stila prenosim i vijest iz istog lista “iz oraške (Orašac u dubrovačkom primorju) okolice.” Berbom smo maslina na omaku. Ulja bilo prilično, ali je moglo biti bolje. Crv je pojeo plod, a piva (koštica ) ne daje ulja. Vrst je ulja izvrsna, a cijena mu je zakrkla (!!!, op. T.T.). Proći će masni dani, a doći će mršavi (posni), pa će se i zajtina (zejtin je arap. tur. riječ za ulje) tražiti.”
Ovo kao da je pisao neki Bosanac.


