Milanović i Plenković su – vlaški blizanci!
Ove će godine (2025.) u Hrvatskoj ostati sve kao što je bilo lani: Zoran Milanović na Pantovčaku i Andrej Plenković u Banskim dvorima. Hrvati su se pomirili sa ”sudbinom” koju im je nametnula vladajuća elita (klika). Latini bi rekli: Talls populus, talis imperium. (Kakav narod, takva vlast).
Hrvatski narod nema idejnog ni domoljubnog zajedništva, a zavidnost teče u krvnim žlama, dok nam netko ne stane na ”kurje oko”. Kad je bilo u pitanju oslobođenje od srpskog fašizma i jugoslavenskog komunizma, odgovor je bio: Oluja. Čak i danas u Beogradu razmišljaju, što ih je snašlo, pa vjerojatno nikad više ne će Šešeljevi, Miloševićevi i Vučićevi četnici prijeći rijeke Savu, Drinu i Neretvu, ni kao turisti, jer ne znaju što im se može dogoditi (…). Ne može isti nekoga htjeti svladati i ujedno se bojati. Hrvatska je porazila Srbiju i nema razloga da se više boji od poraženog neprijatelja. Možda vremenom od istočnog neprijatelja (Srbije) bumo imali uljudnog susjeda: Forsitan aliquando bomum vicinum habebebimus. Bože daj! Dakle, u 2025. godini ne naslućujemo nikakva iznenađenja, čak se već znaju i rezultati budući izbora.
“Nije važno tko glasa, već tko broji glasove.”
Josif Staljin
Kako se osloboditi domaćih Jugoslavena?
U knjizi Vjekoslava Krsnika: ”Prvih 100 hrvatskih Jugoslavena nalazi se ime Zorana Milanovića koji je klasični primjer hrvatskog Jugoslavena koji se tek u kampanji prošle godine koju je SDP izgubio na izborima sjetio se da je politički Hrvat. To, međutim, ne može izbrisati njegove izjave da je za njega Tito veći od Tuđmana, da je Hrvatska slučajna država, da su njegovi glasači Srbi, te posebice njegovo koketiranje s idejom bilo kakvog povezivanja sa Srbijom.
Milanovićev odnos prema Jugoslaviji posebno je došao do izražaja kad je htio zaštititi Perkovića i Mustača da ne budu izručeni u Njemačku.
Činjenica je da danas više od polovice hrvatskog stanovništva živi u tuđini, kao što je nekad bio slučaj sa Židovima. Međutim, danas većina židovskog naroda živi u Izraelu, a Hrvati se mahom iseljavaju iz Lijepe Naše u europske i prekomorske zemlje.(?)
Zvonimirova kletva
Hrvati su bili brojčajniji od Srba. Da se nismo u tolikom broju iseljavali od 1918. godine (naime, u Njemačkoj milijun ako ne i puno više Hrvata) danas bi nas bilo najmanje 10 milijuna u Hrvatskoj.
Nekad mislim da se obistinila kletva kralja Zvonimira. On je prije svoje smrti prokleo cijelu zemlju nagovještavajući im tisućljetni period strane vlasti: “Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi.” Kletva je nastala u vrijeme kada su Hrvatskom vladali kraljevi francuske dinastije Anjou. Zvonimirovo prokletstvo trajalo je svo do 1941. tada je hrvatsko narod uspostavio svoju slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja je imala kratak vijek, jer su se udružili domaći neprijatelji s istočnim i zapadnim saveznicima i potpomognuti petom kolonom Srba i Jugoslavena u Hrvatskoj. Oduzeta nam je sloboda i nezavisnost samo zato što smo imali jedinog mogućeg saveznika Njemačku, da se oslobodimo od domaćih neprijatelja i Srbije, koji nikad ne će odustati od ideje – ”Velike Srbije”, odnosno da ”svi Srbi žive u jednoj državi”.
Vlaški krajišnici
Danas imamo slobodnu i samostalnu demokratsku Republiku Hrvatsku, u kojoj su ostali na vlasti bivši komunisti, potpomognuti domaćim srpskim stanovništvom, zvanim ”Krajišnici”. Ako se Milorad Pupovac s nečim ne slaže onda nikakvi zakoni u Hrvatskoj ne važe! Nije iznenađenje što ”Srpsko vijeće” ima tolike ovlasti, jer čelnici koji predstavljaju hrvatski narod, slučajni su predstavnici u ”slučajnoj državi”.
Predsjednik države Zoran Milanović i Hrvatske vlade Andrej Plenković su vlaški bliznaci i mentalni Jugoslaveni. Zašto u Hrvatskoj nemamo Hrvatsku pravoslavnu crkvu kad ima stanoviti broj pravoslavnog stanovništva? Pupovac je protiv stvaranja Hrvatske pravoslavne crkve, jer on ne bi dobio toliko novaca iz hrvatskog proračuna koliko danas dobiva. Nije u pitanju Pupovčeva pobožnost, nego njegovo srpstvo i hrvatske kune (sada euro).
Sve to skupa ne upada toliko u oči brojnim turistima koji dolaze u Hrvatsku na godišnje odmore. Njima je Jadransko more odmor za tjelo i dušu, još uz dobr zalogaj pečenja i bokal dobrog vina – more im je do koljena! Zanimljivo je, većina turista koju dođu u Hrvatsku ne mogu naći riječi kojom bi izrazili svoje zadovoljstvo o ljepotama diljem Hrvatske i gostoprimstvu hrvatskog naroda. Je li riječ o hrvatskom sindromu (iseljavanje) ili su u pitanju neke druge okolnosti koje utječu na naše masovno iseljavanje?