Hrvat Josip Kršul, rodom iz Selca na Braču, bio je sudionik krvavog boja kod otočja Iwo Jima u veljači i ožujku 1945. na strani Amerikanaca, a protiv Japana
Koliko se zna najstariji je Hrvat bio Josip Kršul (1911. – 2021.), rodom iz Selca na Braču. Bio je sudionik krvavog boja kod otočja Iwo Jima (veljača i ožujak 1945.) na strani Amerikanaca, a protiv Japana.
Hrvatica pak Konavoka Nina Valjalo (1908. – 2018), baka ministrice Nine Obuljen i punica Nikole Obuljena, nekad gradonačelnika Dubrovnika, HDZ, pa DC. Velike godine su doživjele Mare Gabelica (1914. – 2024.), Marija Herman, Ruža Sertić, Anđela Šoštarić (sve po 109), Jela Kranjčić, Anđa Perić, Katarina Pucić (po 108.), Hana Nepomučki Šubert, Marija Bibulić, Margarita Dorkin, Ante Tonći Beritić, Dora Sukanec, Božo Kralj (1915. – 2023.), Toma Mudrinić, Ivan Jaklič, Josipa Talan, Izolda Krmpotić, Kate Čavić – svi po 107 godina. Ti su ljudi ne putujući promijenili 6 država, Austro-Ugarsku, dvije Jugoslavije, NDH, Republiku Hrvatsku i EU!
Najstariji iseljenik je Jelisaveta Veljković (1904. – 2016.), preminula u Republici Srbiji.
Margarita Butiri (1908. – 2020.) Kanada, Marija Ruljančić (1913. – 2024.) Novi Zeland, Hermiona Dunc 1898. – 2008.) Austrija, Karolina Pular ( 1908. – 2008.) SAD, Milka Bauković (1915. – još Bogu hvala živa), Ezio Ongaro (Labin 1907. – 2017.) Italija, Ana Dodić Boršić, kao i Ana Zupičić (109. + Italija), Jovan Pribanić (109 +) SAD, Antonija Palijaga, Ludi Smilović, Mercedes Salvi, Marija Sindici, Antonia Bertoto, sve doživjele 108., te Mileva Grbić (1902. – 2010.), Republika Srbija.
Najstariji živući Hrvat je gospar (dugo živio u Dubrovniku) Hasan Šuljak (28. 2. 1917., Trebinje). Politički aktivan u NDH, novinarstvo i propaganda. Studirao pravo i pravne znanosti u Zagrebu i Rimu. Godine 1947. radi na uspostavi međunarodnih odnosa između islamskih država i Vatikana. Povezuje ekonomski i politički islamske države i Zapadnu Njemačku. Bio je sirijski diplomat, dopisnik najvećeg arapskog časopisa “Al Ahram” (iz Egipta časopisa) u Bonnu. Brat Alija (1901. – 1992.) bio je poglavnikov pobočnik, smijenjen jer se protivio slanju muslimanskih vojnika iz tzv. handžar divizije na Istočno (rusko) bojište.
Sjećam se i dragog Avda Žustre iz Graba ljubinjskog, starog domobrana i dinamovca (1925. – 2013.). Kao konobar u Gradskoj kavani posluživati mu je bilo gosta iz SR Srbije.
Na upit gosta “Dokle ću ja bre da čekam kelneru?”, odgovorio je lakonski: “E, moj gospodaru, čekamo i mi od 1102. godine, pa ćemo dočekati!” Ne znam je li s tim odgovorom kava bila slađa ili gorča, ali sigurno je bila duga. Umrije i Avdo u devedesetoj dočekavši Hrvatsku državu!
