Nije li se Plenković pogubio nakon katastrofalnoga poraza Dragana Primorca?
Nakon parlamentarnih izbora i relativne pobjede HDZ-a na tim izborima svima je bilo jasno da će HDZ morati s nekim u koaliciju ukoliko želi formirati vladu i biti vlast. Moglo se to napraviti na više načina. Ispostavilo se da je mandatar Plenković za koaliciju smatrao najboljim i najlogičnijim partnerom Domovinski pokret, tada trećom političkom snagom u zemlji. Sklopili su koaliciju i postali vlast. Nije to bilo lako niti jednostavno. Bili su veliki apetiti DP-a, naslonjeni na činjenicu da je 200.000 birača glasalo za njih. Ljudi su nasjeli njihovoj predizbornoj kampanji u kojoj su blatili HDZ, „jahali“ na domoljublju, hrvatstvu, suverenizmu, izbacivanju SDSS-a iz svakog oblika vlasti, gašenju glasila srpskih Novosti…, svemu onome što birač desne orijentacije očekuje.
Pljuvali su po HDZ-u i premijeru
Omalovažavali sve što je u proteklim mandatima Plenkovićeve vlade dobro učinjeno. Nikad nitko nije tako „častio“ svim mogućim i nemogućim pogrdama HDZ, kao kandidati DP-a. S druge strane je bilo nešto slično. Nakon izbora sve se zaboravilo. Primarni cilj jednima i drugima bilo je zgrabiti vlast u svoje ruke. Vlast su zgrabili, još uvijek je drže i držati će je. Vlast je slast i moć. Za tu moć DP bi pristao na bilo što. Dobili su tri ministarstva i nekoliko ostalih državnih funkcija. SDSS nije u vladi i formalno u vlasti, ali su pri vlasti. Dobro su utržili svoj značaj i položaj. Srpske Novosti i dalje izlaze u jednakom obujmu. Čelnik DP-a se pravi da to ne vidi. Njegov zamjenik pleše kako Penava svira. To se vidi upravo ovih dana kada je objavljena snimka na kojoj bivši ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, horizontalno puca iz pištolja, kroz prozor jurećeg automobila, u naseljenom mjestu. Penava i Stipe Mlinarić Čipe tu pucnjavu objašnjavaju, kao narodni običaj i bećarski uradak, veselog i razdraganog Dabre koji uz put pjeva Karanfil se na put sprema, poznatu sevdalinku. Po naputku premijera Josip Dabro je podnio neopozivu ostavku i smijenjen je s pozicije ministra. Vode se pregovori o novom ministru, koji će biti iz kvote DP-a.
U tim pregovorima, kao i onim za koaliciju premijer Plenković se mora spustiti sa svoje razine, nekoliko razina ispod, da bi bio u neku ruku ravnopravan sa svojim pregovaračima. Iz aviona se vidi da su DP-ovci nedovoljno obrazovani i nekompetentni, u čemu je Dabro prednjačio. Bilo bi dobro, za buduće generacije napisati knjigu Kako od komunalnog redara do ministra. To je zaista fenomen.
No, to ne umanjuje aspiracija DP-a za novog ministra i ostala rukovodeća mjesta u državi. Silno se trude u svoj portfelj dobiti Hrvatske šume, koje su po Dabri „leglo kriminala“. To je navodno znao, ali je o tom šutio, jer mu je tako naredio šef. Koji šef? Penava ili Plenković? Puno je tu svega i svačega, najviše mutnoga, nejasnoga, neprimjerenoga i kažnjivoga. Laže se i krade, pod plaštem domoljublja i velike brige za narod.
Sve se i prije znalo
Svoje birače, kao i narod DP-ovci su prevarili. Bilo bi dobro istražiti što njihovi birači danas misle o njima, nakon raskola stranke i nakon pucnjave bećara Dabre. Nije Dabro kriv. Kriv je onaj tko ga je ministrom postavio.
Čudilo bi me premijer nije znao za sklonost Josipa Dabre pucnjavi i cajkama.
Zar nije bilo drugog rješenje za ministra poljoprivrede. Možda su Penava i društvo baš inzistirali na Dabri. To samo premijer zna. U međuvremenu se priča kako postoji još snimaka gdje gospodin Josip Dabro puca. Puca iz kalašnjikova, na otvorenom prostoru i daje dječacima da pucaju iz istog oružja. To oružje se ne smije privatno posjedovati. Od kuda Dabri kalašnjikov? To je puno važnije, nego poruke DP-ovaca kako se pucnjava dogodila u vrijeme, dok Dabro nije bio ministar. Kaj god! To su infantilna i imbecilna razmišljanja. Takva osoba više ne može biti niti komunalni redar. Dabru njegova branša sprema u sabor. To će mu biti nagrada. Kakva je to poruka javnosti? Učini kazneno djelo i dobivaš nagradu, ni manje ni više, nego postaneš saborski zastupnik. Koga će on zastupati? Koga zastupa DP u vladi, nakon raskola u stranci i prema anketama, podrške javnosti ispod 3 %. Ne zaslužuju oni više nijedno ministarstvo, a kamoli tri.
Nije lako premijeru. Bilo bi mu najbolje da se riješi tog svog koalicijskog partnera. Ne će mu biti teško pronaći koalicijske partnere. Mnogi žele biti vlast.
Vlast nije samo čast, već i velika odgovornost. Možda je najbolje od svega ići na izvanredne izbore. Ovo je treći premijerski mandat Andreja Plenkovića. Kod njega dolazi do zamora materijala. Osim toga, doživio je pravi debakl, na predsjedničkim izborima, sa svojim kandidatom, Draganom Primorcem. To ga je izbacilo iz ravnoteže. Ljut, gnjevan i osramoćen donio je lošu političku odluku, da ne prisustvuje zajedno s HDZ-ovcima, na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića. Ta odluka je političko samoubojstvo, pišu novinari.
Ta odluka je nacionalna sramota. Tom odlukom je premijer Plenković pokazao svoju slabost. On se ne zna i ne može nositi s porazom. Veliki ljudi i državnici to znaju i mogu. Poznata izreka kaže: U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi.
Naš se premijer stalno uzvisuje. Poput litanija nam nabraja što su sve on i njegova vlada dobrog učinili u ovih osam godina. Oporba bi nam trebala govoriti što su sve loše učinili i što uopće nisu učinili, a trebali su ili čak morali.
Kao prvo premijer je morao sastaviti vladu. To su trebali biti obrazovani, sposobni, kompetentni i odgovorni ljudi. Jednako dobri kao on ili bolji od njega. To se nije dogodilo. Zašto? pitaju se mnogi. Neki misle da premijer takve nije htio u vladi. To je onda njegov veliki problem. Zbog toga mu nije lako niti jednostavno. Zbog toga nama nije dobro. Zbog toga sada Penava i Čipe pregovaraju s njim.
