Riječi bez samoglasnika očito su dvosmislene – mogu se čitati na mnogo različitih načina s potpuno različitim značenjima
Vidjeli smo u prethodnom broju zanimljivu tvrdnju: “Suvremeno židovstvo se više temelji na Talmudu nego li na Bibliji.” Nije tajna da židovi ne vjeruju u Isusa. Manje je možda poznato zašto judaizam vjeruje da je Mojsije primio usmenu Toru od Boga.
Ako izvorni govornik hebrejskoga jezika pokuša čitati Petoknjižje, nailazi na problem. Hebrejski tekst sastoji se samo od suglasnika – nema pisanih samoglasnika. Riječi bez samoglasnika očito su dvosmislene – mogu se čitati na mnogo različitih načina s potpuno različitim značenjima. Primjerice, riječ אלהים može značiti Bog, anđeli, vladajući službenici, suci ili ljudi. Jedino usmena Tora, zapisana u Talmudu, ali ne samo u Talmudu, objašnjava točno značenje.
Nakon što je Tora prevedena na grčki kao Septuaginta, dopušteno je učiti Toru na vlastitom jeziku iz ispravnoga prijevoda. Međutim, ti prijevodi apsolutno ovise o točnim samoglasnicima iz usmene Tore. Iako su u povijesti judaizma neke sekte kao karaiti i saduceji pokušale slijediti samo pisanu Toru, nisu svojim pristupom uspjele riješiti problem dvosmislenosti hebrejskoga teksta.
Na kraju, ako već govorimo o nebiblijskim predajama, valja spomenuti da i rimokatolicizam ima ogroman korpus nebiblijskih tekstova koje smatra svetima, među kojima je glavni Zbornik kanonskoga prava. Štoviše, judaizam i rimokatolicizam slažu se da je protestantska sola scriptura krivovjerna.
