Hrvati u Zagrebu i Mostaru u dubokoj su zabludi što se nisu odazvali pozivu Milorada Dodika da mu pomognu
- U povodu XXIII. obljetnice smrti sluge Božjeg kardinala Franje Kuharića njegov nasljednik, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, održao je propovijed. Netko će reći propovijed kao propovijed, ali nije baš tako. Kutlešina propovijed bila je kratka, voltaireovski rečeno sažeta, ali ubojita. Prava. U njoj je sve rečeno. I o kardinalu Franji Kuhariću i o onima koji danas vedre i oblače svijetom i u Hrvatskoj. Domovinskoj, Bosni i Hercegovini, Boki Kotorskoj, istočnom Srijemu, Bačkoj…, gradišćanskoj i onoj – iseljenoj. Nadbiskup D. Kutleša najprije je u propovijedi rekao da je kardinal Kuharić živio u vremenima velikih kušnji i križeva, da je kao mladi svećenik iskusio strahote Drugoga svjetskog rata i poraća promatrajući nasilje i nepravde, te da je kasnije, kao pomoćni biskup i nadbiskup zagrebački, vodio Crkvu „kroz desetljeća komunističkog režima koji je bio otvoreno neprijateljski prema vjernicima“, dok je „u poznijim godinama nosio s (hrvatskim) narodom križ Domovinskog rata proživljavajući dane agresije, razaranja i patnje“. Za kardinala Kuharića rekao da je njegovo nadahnuće da ustraje pred svim tim komunističkim izazovima bio Gospodin, koji je nosio „svoju svjetlost i svoju istinu“. I samo zahvaljujući Gospodinu hrvatski je narod izveden na Njegovu svetu goru i u Njegove šatore.
Molitva za promjenu ljudskih odnosa
- U nastavku je nadbiskup zagrebački Kutleša govorio o križu koji je kroz cijelo vrijeme svoga svećeništva nosio kardinal F. Kuharić i da je vjernike tijekom srpske agresije na Hrvatsku 1991. bodrio riječima: „Ova je crkva srušena, ali ne može se srušiti Crkva živa… Ne smijemo dopustiti da nam razore dušu. Zalog naše pobjede je da budemo pred Bogom čiste savjesti… Ali zlo ne može imati zadnju riječ. Bog pobjeđuje!“ „To su riječi pastira koji gleda dalje od trenutne patnje – on vjeruje u Šatore Božje s druge strane Golgote“, istaknuo je Kutleša. Za nadbiskupa Kutlešu Franjo Kuharić je bio čovjek molitve od djetinjstva pa do posljednjeg daha, molitelj na koljenima. D. Kutleša podsjetio je u propovijedi i na događaj iz 1981. koji je Kuharić ostavio u svom Dnevniku kada je pokazao iznimnu hrabrost, jer se molio u zagrebačkoj katedrali za žrtve Drugoga svjetskog rata – bez obzira na kojoj su strani pale – kao i za one koji su u godinama poraća progonili Crkvu. „Vjernici su predvođeni svojim pastirom molili Oca nebeskoga za neprijatelje i, prinoseći zadovoljštinu za nanesene uvrjede, opraštali onima koji su ih mrzili. Kakva snažna pouka za sve nas! Gospodnja molitva uči nas da se okrenemo drugima s pouzdanjem jer se Gospodin brine za naše potrebe“, podsjetio je nadbiskup Kutleša i poručio da je tada Franjo Kuharić ustvari molio za „promjenu ljudskih odnosa promjenom srdaca, obraćenjem čovjekova duha“!
Snažna poruka molitve kardinala Taurana
- Iz života kardinala Kuharića nadbiskup Kutleša izvukao je zaključak da je potrebno „svaki dan vremena stati pred Boga, sabrati se i predati mu svoje brige i radosti“, jer Sluga Božji kardinal Kuharić nam je svojim životom poručio da „vratimo molitvu u svoje obitelji, molimo s djecom, molimo jedni za druge“ i neka „Oče naš“ ne bude samo formula, nego životni stav – povjerenje u Oca i spremnost na praštanje. To me je podsjetilo na događaj iz 1991. godine u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. U vrijeme kada je Vukovar bio pred padom… Tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlučio je poslati u Vatikan tadašnjega Zdravka Tomca, potpredsjednika hrvatske Ratne vlade narodnog jedinstva da zatraži pomoć od Svete Stolice. Z. Tomac je kao istaknuti komunist nevoljko pristao i otišao u Rim. Tamo ga je primio tadašnji vatikanski šef diplomacije francuski kardinal Jean-Louis Tauran. Profesor Tomac mu je rekao da ga je u Vatikan poslao predsjednik Franjo Tuđman i zamolio da Hrvatskoj u tom najtežem trenutku pomogne Sveta Stolica. Kardinal Tauran je rekao da zna o čemu se radi i rekao da pozdravi predsjednika Tuđmana i poruči mu da će se Sveta Stolica moliti za dobro hrvatskoga naroda. Tom porukom, koju je Tomcu dao Tauran, razgovor je bio završen. Potpredsjednik Vlade je vidno nezadovoljan napustio vatikanski grad i putem prema Hrvatskoj razmišljao što će reći predsjedniku Tuđmanu. Najprije je mislio da je uzalud išao u Vatikan i da je najbolje izmisliti što reći predsjedniku Tuđmanu. Vozeći se u automobilu prema Zagrebu razmišljao je kakav da razlog izmisli, nu, s vremenom, kako se je približavao Zagrebu, počeo je shvaćati da je najbolje predsjedniku Tuđmanu reći istinu, ono što mu je vatikanski tajnik za odnose s državama i rekao, a to je da će on narediti da se u katoličkim crkvama diljem svijeta moli za Hrvatsku i hrvatski narod da ustraje u srbijanskoj agresiji. Po dolasku u Banske dvore u kasne noćne sate tako je i rekao predsjedniku Tuđmanu, a Tuđman mu je odgovorio: „E, to sam ja i očekivao“, te nasmiješen i vidno radostan potapšao Zdravka po ramenu“. Tek tada je Zdravko Tomac shvatio moć vjere. I zato smo u Domovinskom ratu i pobijedili vojno višestruko jačeg neprijatelja.
Beskompromisno kada su u pitanju moralna istina i pravda
- U trećem dijelu propovijedi nadbiskup Kutleša govorio je o „čistoj savjesti“ i „Božjoj istini“, jer su: „Bog i vječnost, Božja riječ, Božja istina i naše vječno spasenje… koordinate naše savjesti“, budući je kardinal Kuharić sam za sebe jednom posvjedočio: „Ja sam slijedio svoju savjest“ iz čega je propovjednik izvukao zaključak da se, poput apostola, „Treba većma pokoravati Bogu negoli ljudima!” D. Kutleša nas je još jednom podsjetio na ulogu kardinala Kuharića u ključnim trenucima hrvatske povijesti od 1945. pa sve do konca druge polovice XX. stoljeća i na njegovu beskompromisnost kada su u pitanju moralna istina i pravda. „Nikakvi pritisci ni prijetnje nisu ga mogle natjerati da izda ono što mu je savjest govorila. A ona mu je uvijek nalagala biti vjeran Bogu, Crkvi i čovjeku u nevolji. Bio je svjestan da za ispravan stav vlastite savjesti čovjek mora biti pripravan podnijeti i određeni progon i nije se bojao posljedica. Hrabro je branio istinu o blaženom Stepincu, unatoč protivljenju vlasti.“
Važnost molitve u vrijeme suvremenoga relativizma
- Pri samom kraju propovijedi D. Kutleša dotakao se i suvremenoga relativizma i rekao da nam dobro dolazi Kuharićeva poruka o svetosti savjesti kao poziv na prepoznavanje istine i dobra koji ne zastarijevaju, stoga „ne zaboravimo njegove riječi nade: mržnja nikad nema zadnju riječ – ljubav pobjeđuje. Neka to bude i naše uvjerenje kad smo suočeni s nepravdom ili trpljenjem“, poručio je Kutleša i još jednom podsjetio na važnost molitve, jer nas iskrena molitva vodi do iskustva praštanja. Nadbiskup zagrebački izrazio je nadu da će Crkva jednoga dana Slugu Božjega Franju Kuharića uzdići na čast oltara. Nadajmo se!
Oni koji su nas uvalili u probleme ne mogu nas iz njih izvući
- Čitajući izvatke iz ove divne propovijedi nadbiskupa zagrebačkoga Dražena Kutleše moramo se prisjetiti masonske Europe i njezinih protukršćanskih postupaka u svakom svom obliku djelovanja. U uglavnom katoličkoj Nizozemskoj, kao i u drugim zapadnim državama u susjedstvu uče najmlađe naraštaje o islamu odvodeći kršćansku djecu u tamo nedavno otvorene džamije u kojima su donedavno bile kršćanske crkve da našu kršćansku djecu uče o islamu. Koje li bezbožnosti!? Zato treba pozorno pročitati dio iz geopolitičke analize političkoga analitičara Zorana Metera u kojoj nam ukazuje na problem i tvrdi kako one iste elite koje su nas uvele u skupe i blago rečeno netransparentne „igre“ s cjepivima i p(l)andemijom Covida-19 zbog kojih je opustošeno europsko gospodarstvo, u neprestana vrludanja sa zelenom tranzicijom – skupom i nedovoljnom za osiguranje strateške energetske stabilnosti elementarno nužne za gospodarski razvoj, i u konačnici u preduboko i nekontrolirano uvlačenje u ukrajinski rat pod Bidenovom dirigentskom palicom na način da se sada iz njega nemoguće neokrznuto izvući kako to upravo čini SAD (sav teret naoružanja i obnove Ukrajine nakon postignutog mirovnog sporazuma past će na teret Europe) – sada nam, dakle (upravo te iste elite), nude novu recepturu za izlazak iz krize (https://www.geopolitika.news/analize/meter-od-danas-pocinje-trgovinski-rat-sad-a-i-eu-a-zasto-trump-ne-popusta-i-tko-ce-pobijediti/). A to nije moguće s istim ljudima, tim pokvarenim ljudima koji svoju kršćansku djecu šalju u džamije da „uče o islamu“. Pa to je potpuna zamjena teza. To je potpuni propast judeokršćanske Europe. Bez povratka!
Hrvati su morali podržati Dodika
- Muslimansko-bošnjački lov do srži pokvarene međunarodne zajednice za Miloradom Dodikom i njegovim suradnicima još je jedna potvrda dvolične politike eurobirokrata. Milorad Dodik nije nevinašce, ali ga treba pohvaliti što se na lukav način bori za interese svoga srpskoga naroda u BiH. Srbi su u Daytonu 1995. dobili pola BiH iako su bili agresori i to je činjenica. Od tada su prošla tri desetljeća a i dalje se i Srbi i muslimani-Bošnjaci prisežu da su za Daytonski sporazum. Dakako, ne misle svi na svoj način. Srbi ga žele zadržati kako bi zadržali status quo, dok muslimani-Bošnjaci od Daytonskoga sporazuma uzimaju samo inicijalne osnove da se ne podijeli BiH na tri dijela, a za Daytonski sporazum ustvari nisu bili ni 1995., a ni 2025. Oni su za unitarnu BiH i Dodik im smeta. Zato naši, hrvatski političari, Dragan Čović u BiH i Andrej Plenković u Zagrebu, griješe kada izjavljuju gluposti da su za mir. Prije svih za mir u BiH nisu muslimani-Bošnjaci, niti sada, a niti 1995., jer im je unitarna i muslimanska BiH osnovni cilj od kojega ne će odustati osim na bojnom polju. Zato podržavam Dodikov poziv Hrvatima, i u Mostaru, i u Zagrebu, da ga podrže i zajedničkim snagama suprotstave se velikomuslimanskim unitaristima u Sarajevu, a što se tiče aktualnoga „visokoga predstavnika međunarodne zajednice“ Bavarca Schmidta, on je prolazan kao i svi oni prije njega unatrag tri desetljeća. Nitko Hrvatima u BiH ne će pomoći ako si sami ne pomognu i uz pomoć Zagreba. A ovakva Plenkovićeva pomirljiva politika nezamjeranja vodi nas sve u propast. I Hrvate u BiH i Hrvatsku kao susjednu državu u čijoj se utrobi nalazi – geopolitički gledano – oteta nam od Osmanlija povijesna hrvatska Bosna i povijesna hrvatska Hercegovina. I tu činjenicu nikada nitko od hrvatskih vladara ne smije ni zanijekati, a i ne napustiti. Kao što su stoljećima naši preci od turske okupacije Bosne i Hercegovine do 1878. na početku zasjedanja Hrvatskoga sabora spominjali hrvatske povijesne zemlje Bosnu i Hercegovinu.
Lažne ankete
- Najnovije ankete navodno pokazuju da je HDZ izgubio primat i da ga je pretekao SDP. Ne vjerujem u ankete jer su izmišljene da potencijalne birače navedu na krivi trag, ali je zanimljivo koliko se Hrvata uhvatilo na ovaj mamac. Uostalom da SDP na izborima pobijedi HDZ ništa se ne će promijeniti jer je Plenkovićev HDZ danas ljeviji od Hajdašova SDP-a. A i ta priča da je SDP ojačao ne stoji, jer SDP i prije za Grbina, a i danas za Hajdaša ništa nit je radio a ne će raditi ni ubuduće jer oni nisu radnici. Oni su politički neradnici. Zato su ankete same sebi svrha.
Smrti zbog cijepljenja uvijek su – “iznenadne”!
- U subotu, 8. ožujka 2025., umro je Carles Minarro Garcia, član liječničkog tima Barcelone. Umro je poslijepodne nakon objeda, otišao je odmoriti se prije utakmice i nije se probudio. Mediji javljaju da je njegova smrt „iznenadna“ i „šokantna“. A umro je zbog cijepljenja protiv COVID-a, vjerojatno više puta. Osim smrti ovoga Katalonca posebno je nejasno to što se iz agencijskih vijesti ne zna koliko je Barcelonin liječnik bio star. Španjolska Marca piše da je imao 50 godina: „Liječnik iz Barcelone iznenada umire u dobi od 50 godina prije utakmice s Osasunom…“ (https://www.marca.com/en/football/barcelona/2025/03/08/67ccaa5946163f07ad8b45b3.html), piše Marca. Uvjetno „naš“ Večernji list piše da je „umro 40-godišnji liječnik Barcelone“ (https://www.vecernji.hr/sport/detalji-sokantne-smrti-u-barceloni-otisao-je-u-sobu-odmoriti-nakon-rucka-i-nije-se-probudio-1844026), dok, također „naš“, Index piše da je iznenada umro Carles Minarro Garcia star 53 godine (https://www.index.hr/sport/clanak/iznenada-umro-carles-minarro-garcia-53-lijecnik-barcelone-odgodjena-utakmica-barce/2649542.aspx). Nakon svega postavlja se opravdano pitanje zašto nije ujednačena vijest o liječniku koji je umro na spavanju ili je i to dio globalizacijske COVID igre da se zbuni ljude i pokuša uvjeriti da su cijepljenja bila potrebna i korisna, upravo onako kako nas pokušava uvjeriti vitez Željko Reiner, a i Svjetska zdravstvena organizacija na čelu s etiopskim marksistom Tedrosom Adhanom Ghebreyesusom, koji nas ponovno straši tobožnjom pandemijom i prijeti iz Ženeve novim cijepljenjima i zatvaranjima jer svoje opasne laži nakon dolaska Donalda Trumpa na vlast više ne smije širiti iz New Yorka.
Uvijek su nas trovali i lagali
- Bogat je popis najvećih nagodbi postignutih između Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Država i farmaceutskih tvrtki od 2001. do 2013., poredanih prema veličini ukupne nagodbe (https://en.m.wikipedia.org/wiki/List_of_largest_pharmaceutical_settlements). Iznos nagodbe uključuje i građansku (Zakon o lažnim tvrdnjama) nagodbu i kaznenu novčanu kaznu. Glaxova nagodba od 3 milijarde dolara uključivala je najveću građansku nagodbu prema Zakonu o lažnim tvrdnjama u povijesti, i Pfizerovu nagodbu od 2,3 milijarde dolara (3,5 milijardi dolara u 2022.), uključujući rekordnu kaznenu kaznu od 1,3 milijarde dolara. Pravni zahtjevi protiv farmaceutske industrije uvelike su se razlikovali u posljednja dva desetljeća, uključujući prijevare Medicare i Medicaid, promociju izvan oznake i neadekvatne proizvodne prakse. Što se tiče off-label promocije, savezni sud je prvi put prepoznao off-label promociju kao kršenje Zakona o lažnim tvrdnjama u Franklin protiv Parke-Davisa, što je dovelo do nagodbe od 430 milijuna dolara. Iako su platili velike kazne farmaceutske kompanije i dalje nastavljaju po staromu, što znači da su puno više zaradile, nego što su platile kazni.
Ursula se nikada ne će promijeniti…
- Nacionalne prijestolnice članica EU-a strahuju da će predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen iskoristiti ovu krizu kako bi proširila ovlasti Bruxellesa na nova područja i ojačala svoj utjecaj na nacionalne vlade. Tijekom pandemije Covid-19 zaobišla je zemlje da kupuju cjepiva u njihovo ime, a na početku rata u Ukrajini preuzela je vodstvo u sankcijama Rusiji i isporuci oružja za Kyiv… Čelnici EU-a ne žele da se to ponovipo osjetljivom pitanju kao što je potrošnja na obranu. Obrana je još uvijek u velikoj mjeri i nacionalna odgovornost. I zato se mnoge članice Unije protive prema obrambenom novcu kojim upravlja Komisija. Zemlje poput Poljske i Finske posebno žele zaštititi obranu od pokušaja Komisije da prekorači ovlasti.
Gordi Albion je uvijek na – pravoj strani!
- Nedavno je UK Reloaded – čija se adresa registriranog sjedišta nalazi na 20 Catherine Road St Johns, Worcester, Worcestershire, WR2 4JL – objavio četiri točke o odnosima između SAD-a i EU-a. Dakako iz interesa za veliku Britaniju. Pogledajmo ih:
»1) Sjedinjene Države su još uvijek u Europi i još uvijek u NATO-u. Šezdeset i pet tisuća aktivnih američkih vojnika trenutno je stacionirano diljem kontinenta, a Europljani još uvijek uživaju obrambeni kišobran naših američkih saveznika. Europski mediji vole se pretvarati da je Trumpova obustava pomoći Ukrajini jednaka odlasku Amerike iz Europe, vole se pretvarati da Amerikanci više nisu naši saveznici, ali to nije istina. Budući da su Amerikanci još uvijek u Europi, uživaju ogroman utjecaj na europsku politiku. Obustava pomoći Ukrajini samo je prvi korak eskalacije koji je dostupan Trumpu. On može prisiliti europske političare da prihvate bilo koji mirovni sporazum koji slučajno zaključi pukom prijetnjom povlačenjem američkog sigurnosnog kišobrana. Europljani imaju izljev bijesa, ali na kraju će se složiti s Trumpovim programom ako Trump to zaista želi.
2) Bilo bi bolje za sve, dugoročno, da Amerikanci napuste Europu. Između ostalog, njihova prisutnost ovdje pokrenula je monstruoznu inflatornu ideološku spiralu. Mi Europljani ne moramo brinuti o vlastitoj sigurnosti, stoga možemo slobodno trošiti svoj novac na sulude stvari kao što su energetska tranzicija i raskošni programi socijalnih prava. Možemo zamisliti da smo dio nekog postnacionalnog globalnog poretka. Rezultirajući poremećeni ideološki otpad zatim se vraća na Sjedinjene Države, gdje se naš dugotrajni kulturni prestiž koristi za tvrdnju da bi se i središte carstva trebalo uključiti u sve vrste političkih i društvenih ludosti. U idealnom svijetu, Amerikanci bi postupno smanjili svoju prisutnost na kontinentu, dopuštajući europskim nacijama poput Njemačke razdoblje političkog i kulturnog prestrojavanja. Cijeloj našoj političkoj klasi trebat će neko vrijeme da odraste. Je li to u američkom interesu potpuno je drugo pitanje, a još gore, naši idiotski vladari pokazuju vrlo malo svijesti o svom položaju u svijetu. Ako ne mogu obuzdati svoju bijesnu moralnu aroganciju i amerofobiju, samo će potkopati jedan međunarodni odnos koji omogućuje njihovo postojanje.
3) Ukrajina trenutno gubi rat iscrpljivanja od jačeg protivnika. Do sada su gubili ovaj rat uz europsku i američku podršku, a počet će ga gubiti još brže kada Ukrajinci nemaju ništa osim “koalicije voljnih” Keira Starmera i njegovih sramotnih ljubičastih natpisa “OSIGURAVANJE NAŠE BUDUĆNOSTI” na leđima. Što više teritorija Ukrajina gubi i što je više uništena njihova vojska, to će Rusi osjećati manji poticaj za sklapanje bilo kakvog mira i gori će uvjeti tog mira biti kada dođe. Eurotardi trenutno zagovaraju smjer djelovanja koji će dati lošiji rezultat za Ukrajinu, u ime obrane Ukrajine.
4) Zapadna podrška Ukrajini i kampanja za proširenje NATO-a koja joj je prethodila proizlaze iz birokratskog, medijskog i političkog giganta kojeg je Ben Rhodes nazvao američkom vanjskom politikom “Blob”. Od rata u Iraku, Blob je postao izrazito intervencionistički i imao je duboku podršku diljem američkog političkog establišmenta, upravljajući poslovima i pod demokratskim i republikanskim predsjednicima. Trumpovo drugo predsjedništvo odrubilo je glavu Blobu i lišilo ga sve moći, ali europski političari ipak ostaju žestoki Blobovi lojalisti. To je dovelo do vrlo bizarne situacije u Europi, u kojoj se naše vojno slabe nacije iznenada distanciraju od sve tri globalne sile, uključujući Sjedinjene Države. Jedini entitet koji sada može zapovijedati njihovom lojalnošću je Ukrajina, čija je obrana odjednom postala sveto načelo – doista najveći prioritet u europskoj politici. Ovo je bizarno i iracionalno.« (https://ukreloaded.com/__trashed-17/). Na svakomu je od nas da izvuče zaključak za koji misli da je moguć.
Europljani ne igraju nepošteno samo u trgovini
- Trgovinski deficit Sjedinjenih Američkih Država s Europljanima pršle godine iznosio je oko 217 milijardi eura. Mnogi se Mercedesi i BMW-ji mogu vidjeti u New Yorku i zato je tijekom predsjedničke kampanje Donald Trump rekao: “Oni ne žele naše automobile, ali prodaju milijune, milijune svojih automobila u Sjedinjene Države. Morat će to platiti”. Međutim, prema Trumpu, Europljani ne igraju nepošteno samo u trgovini. Predugo su također bili u džepovima Amerikanaca kada je riječ o sigurnosti. Prisjetimo se skupa NATO-a 2018. godine, kada je Trump pred kamerama očitao bukvicu Europljanima, jer je nijedna članica osim SAD-a u to vrijeme nije plaćala potrebnih 2 posto BDP-a za vojnu potrošnju i zato ovih dana američki predsjednik više nego opravdano govori: “Štitimo ih od Rusa, a oni u isto vrijeme plaćaju Rusiji milijarde dolara godišnje za svoj plin.” I nakon svega neki Europljani optužuju Trumpa a i ne pokušavaju priznati da on govori istinu. A govori istinu i kada kaže da je Europska unija osnovana samo kako bi prevarila Ameriku. Ali bez obzira što se javno bune, Europa i Europljani morat će sada platiti za svoje neuspjehe u opskrbi energijom, vojnoj sigurnosti, tehnološkom razvoju. Platit će ili će im SAD zatvoriti slavinu za gorivo, jer je Trump zaprijetio Europljanima carinama od 25 posto na sve proizvode. Ako žele izbjeći carine, mogu brzo učiniti jednu stvar kupiti naftu i plin od Amerikanaca. A Ameri imaju ove energije, jer već dulje vrijeme koriste frakturiranje za vađenje plina iz škriljevca i nafte iz nepropusnih stijena. Ova metoda ne samo da je učinila SAD energetski samodostatnim, već ga je već nekoliko godina vratila na kartu najmoćnijih proizvođača nafte i plina. Trump sada želi učiniti sve što može kako bi proširio tu moć. “Buši, dušo, buši” njegov je moto. Također je ponovno pokrenuo izgradnju LNG terminala nakon što ih je njegov prethodnik Joe Biden stavio na čekanje. Budući da opskrba daleko premašuje domaću potrošnju, Amerikanci imaju veliki interes za prodaju ukapljenog plina, nazvanog LNG, Europi i Aziji.
Dok su Europljani šurovali s Rusima, Ameri su razvijali proizvodnju iz škriljevca
- Od ruske ratne agresije na Ukrajinu, Europljani su također bili vrlo sretni zbog toga, jer su morali zamijeniti ruski plin koji se transportira plinovodima. SAD je postao najveći europski dobavljač LNG-a. U 2025. potražnja će se vjerojatno dodatno povećati. Europljanima je potreban ukapljeni plin jer su zbog pogrješne tzv. energetske tranzicije demontirali alternative poput nuklearnih elektrana i elektrana na ugljen. Osim toga, žele se potpuno odvojiti od ruskih zaliha, a 7 posto plina iz plinovoda i dalje dolazi iz zaraćene nacije. U Europi su vrata širom otvorena za Trumpove LNG tankere, čak i ako političari i promatrači s pravom upozoravaju da se ovisnost o Rusiji sada kreće izravno u američku. Međutim, trenutno ne postoje alternative.
Rast cijena Bitcoina
- Nakon što je Donald Trump imenovao najbolje kovanice koje će SAD držati u federalnim kripto rezervama cijena Bitcoina raste. Porasla je, premašivši 92.000 dolara i nakratko dosegnuvši 95.136 dolara nakon što je bivši predsjednik Donald Trump ponovio svoju predanost osnivanju američke Federalne kripto rezerve. Trumpova izjava na Truth Socialu potvrdila je da će Bitcoin (BTC) i Ethereum (ETH) biti središnji za pričuvu, zajedno s drugom digitalnom imovinom. Kripto tržište odgovorilo je širokim rastom, pri čemu je Ethereum skočio iznad 2.400 dolara, XRP je porastao za 24 % na 2,80 dolara, Solana je porasla za 17 % na 169 dolara, a Cardano za 57 % na 1,06 dolara.
