TKO ĆE OTVORITI MOGILU? – U spomenik su unijeti mnogi predmeti, s namjerom da to bude poruka za budućnost

Dana 15. kolovoza 1925. godine, predstavnici sokolskih društava su vreće sa zemljom istresli na humak uz fanfare i pjesme budnice

Izgradnja “Mogile” u Maksimiru, Zagreb, počela je 1925. povodom proslave 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva. Cijeli projekt je osmišljen i kao “vremenska kapsula” – u spomenik su unijeti mnogi predmeti, s namjerom da to bude poruka za budućnost. Vrijeme predviđeno za otvaranje ove vremenske kapsule je stotinu godina! Točnije, ova godina. Mi danas smo budućnost i nada ondašnjih Hrvata, kako ćemo i mi dostojno obilježiti događaj od prije 1100 godina: ustoličenje prvoga hrvatskoga kralja Tomislava i međunarodnog priznanja Hrvatskoga kraljevstva.

Na samom vrhu spomenika nalazi se skulptura raskriljenog sokola, slikovito, nad svom hrvatskom zemljom.

Sokolska mogila u Maksimiru najčešći je naziv cijelog spomeničkog kompleksa, koji je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Sokolska mogila

Mogila je samo jedan od brojnih spomen obilježja iz tog vremena: brojne građevine, spomenici, paviljoni glazbe u parkovima, drvoredi po gradovima .., a tim povodom u Zagrebu se od 14. do 16. kolovoza 1925. godine održavao III. hrvatski svesokolski slet kao jedan od brojnih događanja povodom obilježavanja tisućugodišnjice Hrvatskog kraljevstva. Hrvatski sokolski savez je u spomen na taj događaj odlučio podići ovaj spomenik, koji je projektirao hrvatski arhitekt Aleksandar Freudenreich. U svezi s ovom proslavom kao sveobuhvatnom sastavnicom hrvatskoga društva i hrvatskog etničkog prostora, bitno „u režiji“ Stjepana Radića, a pod pokroviteljstvom i namjerama kralja Aleksandra I., danas, sto godina poslije, još nismo sigurni je li proslava tisuću stote godišnjice počela ili je ne će biti.

Bože, samo da i to ne bude postmodernistička dekonstrukcija kakve kontinuirano plaća ili podupire „ova“ hrvatska ministrica kulture, s umijećem za opravdanje rada njenog ministarstva i uvjeravanje da su njene ruke u svemu čiste. Bože, samo da ne bude Nadilaženje nacionalne paradigme: nova knjiga podnaslova: od historiografskog nacionalizma do transnacionalnih pristupa, urednici Branimir Janković i Nikola Tomašegović, nastavnici na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: „Zbornik polazi od pretpostavke da bismo trebali osvijestiti prisutnost nacionalne paradigme u historiografiji, prestati uzimati zdravo za gotovo nacionalne kategorije koje se neprestano koriste – poput etničkih sukoba i nacionalnog identiteta – te iz temelja promijeniti načine na koje govorimo o povijesti. Ne znam ima li u ovome kakvu ulogu popularni dvojac povjesničara,  Klasić – Jakovina, ali očito ih sada ima i za kartaški turnir u beli u četvero na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od izgradnje do tajne

Mogila: naziv je za prapovijesni humak od zemlje ili kamenja, najčešće podignut iznad groba, ali i kao spomen-obilježje.

Za gradnju mogile, donesena je zemlja sa 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva važnih po nekom povijesnom ili kulturnom događaju, te spomenice s opisom mjesta i povijesnog događaja koji se zbio na mjestu s kojeg je uzeta zemlja za mogilu. Dana 15. kolovoza 1925. godine, predstavnici sokolskih društava su vreće sa zemljom istresli na humak uz fanfare i pjesme budnice. Posljednju je vrećicu istresao gvardijan iz Knina uz riječi: „Polažem grudu svete zemlje koje su nosile prvog i posljedneg Hrvatskog kralja.“

U temelje su postavljeni brojni predmeti iz hrvatske kulturne baštine (knjige, novine, časopisi, narodne nošnje…). Oko humka je posađeno 10 lipa koje simboliziraju deset stoljeća hrvatske državnosti. Mogila je dovršena 1926. godine.

Prvotno je bilo planirano da se na vrh postavi kamen s brončanim kipom sokola skupljenih krila, rad kipara Ive Kerdića. No, sokol je razbijen u kiparevom ateljeu i kameno postolje je ostalo prazno. Uništenje kipa se dovodi u svezu s burnim političkim događanjima između dva svjetska rata i čestu umiješanost, fizički prilog policije u takvim događajima pa i u uništavanje kipa sokola sklopljenih krila. Na poticaj Družbe »Braća hrvatskog zmaja«, 1994. godine kreće obnova mogile, pri čemu je u humak dodana gruda hrvatske zemlje koju je poljupcem blagoslovio Ivan Pavao II. 10. rujna 1994. godine u zagrebačkoj zračnoj luci. Dana 28. svibnja 1995., Ministarstvo obrane Republike Hrvatske povodom dana oružanih snaga postavlja skulpturu sokola. Skulpturu je osmislio i izradio u glini akademski kipar pater Marijan Gajšak. Zbog smrti Marijana Gajšaka prije dovršetka djela, skulpturu sokola je dovršio akademski kipar Mladen Mikulin. Ispod nogu sokola postavljena je 1995. ploča s tekstom:

1995.

ZA OSTVARENI SAN HRVATA:

SLOBODNU, NEZAVISNU

I MEĐUNARODNO PRIZNATU

HRVATSKU DRŽAVU

SOKOLA POSTAVI MINISTARSTVO OBRANE REPUBLIKE HRVATSKE

Zahvaljujući znanstvenom tekstu Zdenke Baždar „Sokolska mogila u maksimirskom perivoju u Zagrebu, 1999., obuhvaćene su sve poznate činjenice i povijest Sokolske mogile, kao i popis položenih predmeta. Tekst je dostupan na svemrežju – https://hrcak.srce.hr/file/310356  “Na vrhunac humka vodi uska staza. Vrh je ukrašen jednostavnim kamenom. Taj kamen nosi na strani okrenutoj proslosti, na zapadnoj strani natpis: “925. Tomislav prvi krune se Hrvata, s njom da kruni – ponos Hrvata ! Na strani kamena prema istoku, – prema budućnosti, – stoji natpis: Za vijekove nove hrvatskog rada, sokol će biti život i nada ! U sredini mogile ugrađena je mala “komorica”, bez ulaza, bez pristupa.” Otvor mogile zapečaćen je velikom betonskom pločom, zalivenom rastopljenim olovom, dok je sama komora u temeljima mogile dizajnirana i sagrađena tako da onemogući ulaz vlage.

Najveća tajna vremenske kapsule

Prema objavljenom popisu Zdenke Baždar: „Nešto malo relikvija iz sarkofaga, od skeleta hrvatskog kneza Zdeslava, položene u starinsku brončanu teku, zapečaćenu pečatom Hrvatskog starinarskog društva u Kninu“. Prema Večernjem listu, „Tajna od stotinu godina: Počiva li drevni hrvatski vladar u mogili u Maksimiru?“,

Damir Stanić, 3. prosinca 2020. „Isti navod nedavno je u svom radu o vezi između podizanja sokolske mogile i povijesnog narativa objavio kolega Ivan Majnarić. Dakle, o kostima tog vladara, ovdje očito pogrešno identificiranog kao knez Zdeslav (Trpimirov sin, vladao 878.- 879) čak se i pisalo, a da o tome ipak nije bilo refleksije u široj, stručnoj ili zainteresiranoj javnosti. Ali i dalje ostaje intrigantna činjenica da se tijekom posljednjih stotinu godina iz javnosti gotovo izgubila spoznaja da je u širem središtu Zagreba, na mjestu gdje vikendom prolaze tisuće ljudi, pod humkom kojim se uspinju i spuštaju razigrana djeca, tu pred našim očima i pod našim nogama, leže zakopani jedini ili barem rijetki poznati, odnosno pronađeni ostatci hrvatskog vladara iz razdoblja vladanja domaće dinastije. Čini se da mogila ipak nije samo simbolično mjesto „gdje počivaju svi naši narodni velikani, junaci, kraljevi“ već i realna lokacija privremene pohrane ostataka jednog iz plejade tih izgubljenih hrvatskih vladara.“

Uzdajmo se u velike mogućnosti suvremene znanosti i objektivnu analizu, ali i u izbor tko će otvoriti Sokolsku mogilu. „Skrivena komora ispod Mogile otvorit će se točno stotinu godina nakon njezinog zatvaranja, dakle 2025.“

Spomenuti „ostatci ostataka“ kostiju hrvatskoga vladara iz 9. stoljeća, rezultat su neuspješnog arheološkog iskapanja na lokalitetu sela Biskupija kod Knina, zapravo pogibeljne avanture s obzirom na raspoloženje okolnog pravoslavnog stanovništva kod svakog dolaska arheologa, ali i danas ako dođete sami i bez zaštite razgledati starohrvatske spomenike, recimo crkvu sv. Spasa na vrelu Cetine. Tako je i ovaj rijetko bogat nalaz sarkofaga uglavnom uništen! Kostur, viđen pokriven plaštom , razmrvljen je grubom silom „lokalnog stanovništva“ koje je provalilo na još nezaštićeno nalazište. Možda su sakupljeni ostatci, možda preko seoskog smeća, kao i posmrtni ostatci naših suvremenika , nestalih Vukovaraca i branitelja, našli put za spas za buduća vremena pohranom u komoricu Sokolske mogile. Ova se nada temelji na arhivskim istraživanjima, ali to je duga priča – pričekajmo otvaranje Sokolske mogile.

„Dakle, tu u sociopolitičkom središtu naše države, kolokvijalno rečeno, pred našim očima vjerojatno se nalazi sveti gral nacionalne historiografije, ostatci jednog ranosrednjovjekovnog hrvatskog vladara, a da ni šira, a čini se ni uža javnost o tome ništa ne zna!“ (D. S.)

„ …pok. arheolog Mate Zekan, djelatnik i ravnatelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu; 1987–92., jednom je prilikom spomenuo kako je u arhivi Muzeja pronašao podatak da je lubanja pronađena u sarkofagu pohranjena u komori mogile koju su u zagrebačkom parku Maksimir …

Željko Sušek