Valja pobiti rusku laž o navodnom nepostojanju ukrajinskoga jezika

Trebali bismo prihvatiti jednostavnu činjenicu da se hrvatski identitet ostvaruje u kontekstu slavenskoga identiteta, a hrvatski je jezik točno klasificiran kao južnoslavenski, a ne iranski

Premda obično pišem o judaizmu, jezikoslovlje je moj glavni svjetovni interes i stoga bih komentirao iranske Hrvate koji se spominju u članku “Hrvatski korijen Kijiva?”

Latinska se inačica imena Hrvata spominje prvi put u rukopisu kao Trepimirus dux Chroatorum ‘Trpimir vladar Hrvata’ iz IX. stoljeća. Etnonim je naslijeđen iz praslavenskoga doba. U Hrvatskoj se etnonim najprije (do X. st.) odnosio na područje koje je obuhvaćalo Liku i Krbavu, Bosnu do rijeke Plive i zadarsko, trogirsko i splitsko zaleđe. Dublja je etimologija nejasna (Matasović, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, 2016., str. 338.).

Ako je etnonim Hrvat pouzdano naslijeđen iz praslavenskoga, a dublja je etimologija nejasna, ne možemo o iranskim Hrvatima govoriti kao o povijesnoj činjenici. Koliko su se dugo među Slavenima očuvali jezici stepskih naroda (iranski, protobugarski, avarski itd.) nije moguće utvrditi: sve je te jezike prekrio većinski praslavenski jezik (Matasović, Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, 2008., str. 44.).

Turcizmi i drugi izmi

Neki su turcizmi i u turski izvorno dospjeli iz drugih orijentalnih jezika, npr. perzijskoga (čarapa, kavez, nišan, šećer), ali to nije izravan utjecaj perzijskoga na hrvatski jezik. Umjesto preuveličavanja toga utjecaja, trebali bismo prihvatiti jednostavnu činjenicu da se hrvatski identitet ostvaruje u kontekstu slavenskoga identiteta, a hrvatski je jezik točno klasificiran kao južnoslavenski, a ne iranski (Težak-Babić, Gramatika hrvatskoga jezika, 2009., str. 9.).

Budući da izvorni članak spominje Ukrajinu, valja pobiti rusku laž o navodnom nepostojanju ukrajinskoga jezika, a time i ukrajinskoga naroda. Tipična ukrajinska obilježja pojavljuju se u tekstovima iz Galicije i Volinje iz XII.-XIII. stoljeća. U stoljećima koja slijede ukrajinski je bio jezikom neobrazovanih nižih slojeva jer je plemstvo u ukrajinskim zemljama govorilo poljski ili ruski. Tek u XVIII. stoljeću dolazi do prvih pokušaja stvaranja pravih književnih djela na ukrajinskom (npr. spjev Eneida Kotljarevskoga iz 1798.), no punu književnu zrelost ukrajinski doživljava tek u radovima Tarasa Ševčenka (1814.-1861.). 

Hrvatski Noahid

Židovski odred / Jewish Task Force

https://jtf.org/forum/index.php

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva