Kraljevi su za hrvatske banove postavljali redovito članove hrvatskih velikaških obitelji
Poglavnik je 10. listopada 1942. uspostavio časnu službu hrvatskoga protonotara (prabilježnika), koji će biti na čelu „Državnog vieća“. Tom prigodom želim prikazati, što je nekada u Hrvatskoj bio državni protonotar.
Kraljevi su za hrvatske banove postavljali redovito članove hrvatskih velikaških obitelji. Ban je u Hrvatskoj bio „prorex“, t.j. zamjenik samoga kralja. Zato je u Hrvatskoj nastala riječ: „Kralj kraljuje, a ban vlada“.
Ban je — uz ostala prava — imao takodjer pravo, da izmedju hrvatskih plemića odabere i u Hrvatskom Saboru imenuje podbana. Niti ban niti podban ne moraju biti pravoznanci.
Pa ipak netko kod hrvatske vlade mora poznavati javno i običajno pravo, po kojemu će se vladati. Ova je dužnost bila namienjena hrvatskom protonotaru, kojega ne imenuje niti kralj, niti ban, nego ga bira hrvatski sabor.
Protonotar bijaše duša nekadašnje uprave u Hrvatskoj. On je naime vodio hrvatsku državnu kancelariju (pisarnu), te je za Hrvatsku bio isto, što je u drugim državama bio „kancelar“. Protonotar sastavlja sve upravne i sudbene odluke, radi čega ima kod sebe državni i banov pečat, koji stavlja na te odluke.
Protonotar piše i pečatom ovjerovljuje zapisnike Hrvatskih Sabora.
Protonotar je bio izvjestitelj banskoga suda, koji se zvao „oktavalni sud“ jer se sastajao na oktavu (osmicu) stanovitih blagdana.
Oktavalni sud
Kako su banovi gdjekada bili zapriečeni doći na „oktavalni sud“, prepustili su protonotaru da neke parnice rieši sam. Tako se uz banski oktavalni sud vremenom razvilo posebno protonotarsko sudovanje (judicatus et forum protonotariale). Taj sud je rješavao i sve nasljedne poslove hrvatskoga plemstva. Zato je protonotar obavijao diobe izmedju zakonitih baštìnika. On se brinuo za udovice i djecu umrlih plemića i velikaša; on je nadzirao skrbnike i primao tužbe protiv njihova djelovanja; on je tražio obračune od skrbnika; on je i sudio skrbnicima, ako su pronevjerili sirotinjski imetak, koji im je bio povjeren.
Kasnije se znatno proširio djelokrug protonotarova sudovanja.
Protonotar je sudio takodjer o nepriepornim dugovima (processus liquidi debiti), pa o drugim stvarima. Kralj Karlo III. dozvolio je godine 1723., da se u Zagrebu za takve parnice osnuje „zemaljski sudbeni stol“, kojemu je predsjedao protonotar.
Članovi su Hrvatskog Sabora uviek pomno pazili na to, da za protonotara izaberu čestitoga čovjeka: koji je bio poznat kao vrstan pravnik, te koji je stekao dovoljno životnog iskustva. Zàto se nikada u hrvatskoj poviesti ne spominje bilo kakva nečastna afera, koja bi bila povezana s imenom hrvatskoga protonotara.
Obično je izabrani protonotar svoju službu vršio do konca života svojega. Ovdje ćemo iznieti imena nekih uglednih i zaslužnih protonotara hrvatskih.
Takav je god. 1527. bio magistar Baltazar Hobetić od Dubovca. Protonotarsku je službu od god. 1529. do god. 1531. vršio magistar Petar Konjski, vlasnik imanja Konjščine u Hrvatskom Zagorju, a god. 1539.—1554. magistar Mihalj Ravenski, vlastnik imanje Raven kod Križevaca.
Protonotor Mirko Petev
Hrvatski Sabor je 9. svibnja 1569. za protonotara izabrao magistra Mirka Peteva. Iza njegove smrti izabran je za protonotara 20. travnja 1586. Martin od Subotišta, a iza smrti ovoga izabran je 5. siečnja 1592. magistar Matija Sekelj. Kad je Sekelj umro, izabran je 1. veljače 1600. na Hrvatskom Saboru u Varaždinu bivši podban Gašpar Petričević, a po njegovoj smrti izabran je na saboru u Zagrebu 11. studenoga 1602. za protonotara Matija Andrejašić od Novaka.
Kad je umro Andrejašić, jednoglasno je na Hrvatskom Saboru u Zagrebu 12. listopada 1615. bio za protonotara izabran Stjepan pl. Patačić, vlastelin od Zajezde. On je spadao medju najumnije i najbolje Hrvate 17. stoljeća. Njegovim se radom plemićka obitelj Patačić uzdigla visoko, te je polučila barunstvo, a kasnije i grofovstvo. Iza Patačićeve smrti bio je za protonotara na Hrvatskom Saboru u Zagrebu 29. listopada 1629. izabran Petar pl. Znika, koji je ovu častnu i odgovornu službu vršio 12 godina. Zniku je u službi protonotara 27, kolovoza 1641. nasliedio varaždinski podžupan Gabriel pl. Crnkovečki.
Kad je pak umro i Crnkovečki, jednoglasno je 4. travnja 1644. bio protonotara izabran Ivan pl. Zakmardi, rodom Križevčanin. Zakmardi je protonotarsku službu vršio dugo i častno. On uobće spada medju najvrstnije hrvatske sudce i upravnike u 17. stoljeću.
Redovito je hrvatski protonotar imao svojega pomoćnika i zamjenika, koji se zvao „viceprotonotar“. Hrvatski Sabor bira i toga viceprotonotara, koji kasnije obično biva takodjer biran za pravoga protonotara. Tako su u 16. stoljeću službu viceprotonotara vršili: Ivan pl. Petrlčević god. 1565.—1585., Mihalj od Vurnovca god. 1585., Petar Pojatić (umro god. 1591.) i Gašpar pl. Petrlčević god. 1591.—1596. Od viceprotonotara u 17. stoljeću spominjemo Stjepana pl. Berislavića god. 1602.— 1608., Stjepana pl. Patačića god. 1610. do 1615., te Petra pl. Zniku god. 1628. do 1629. Petričević, Patačić i Znika bijahu kasnije izabrani za prave protonotare.
Protonotar je na čelu hrvatske vlade stajao do god. 1767., kad je kraljica Marija Terezija uredila hrvatsko namjestničko vieće.
Kada su Madžari g. 1730.—1848. nastojali madžarizlrati Hrvatsku, glavnu su borbu, prava vodili hrvatski protonotari, poimence: Josip pl. Kušević i Stjepan pl. Ožegović. Za to su Madžari nagodbom od god. 1868. ukinuli častnu protonotarsku službu, koju je eto sada uskrisio Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske.
HRVATSKI PROTONOTAR (PRABILJEŽNIK) – Poviestna uloga hrvatskog protonotara – Prof. dr. Rudolf Horvat, „Hrvatska gruda“, broj 115.
