Korice (omot) karlobaških likaruša čine fragmenti glagoljaškog misala iz XV. stoljeća
Karlobaške likaruše iz 1603. godine i 1707. godine imamo u izdanju HAZU-a iz 2009. godine, najviše trudom dr. Željka Poljaka (1926. – 2024.). Doktor Poljak je radio na Šalati kao otorinac, specijalnost alergolog i imunolog. Liječnik je od 1952., doktor znanosti je od 1969., primarijus od 1972, sveučilišni profesor od 1976., kasnije član Akademije medicinskih znanosti i Društva hrvatskih književnika.
Njegove zasluge u borbi protiv ovisnosti (alkohol, pušenje), publicistici (120 znanstvenih radova) nemjerljive su. Planinarenje mu je strast od 1947. godine, o planinama i planinarenju je pisao, a 1994. je objavio knjigu “Hrvatska planinarska književnost”. Bavio se novinarstvom i književnošću. Za pohvalu je što nije bio član nijedne stranke. Osim Karlobaških likaruša izdvajam “Tri rinologa” iz 2003., “Život na planinarski način” 2005., te “Liječničke svaštice” iz 2017. godine.
U žalosnim i opljačkanim ostacima Hrvatskoga Kraljevstva godine 1599. nije bilo liječnika, stoga Sabor povjerava Kaptolu, ali zbog kuge dr. Danjel Theri tek 1603. dolazi u Zagreb. U isto vrijeme nastaje prva karlobaška likaruša, koja svakako ima vrlo malo veze sa medicinom, no to je ne čini manje zanimljivim povijesnim izvorom.
I nemojte se smijati starima zbog neznanja i predrasuda, naš naraštaj koronomanijaka, zdravohranaša i tabletomana imat će sigurno svoga Molierea da ga opiše. Likaruša je pronađena u ostavštini Polakovog kolege dr Branimira Gušića (1901. – 1975.), nakon što je žena Marijana Gušić (1901. – 1987.) medicinski dio knjižnice svojega muža poklonila knjižnici klinike. Gušić je bio vrstan fotograf i povjesničar i etnograf, njegove radove o Mljetu visoko cijenim.
Zamalo nije likaruša završila u peći, jer je klinika Šalata pokazala zanimanje samo za novije stručne knjige. (je li to dr Poljak spasio?, op. T.T.)
Djelo na sjevernoj čakavici
Ne znamo odakle ta knjiga dr. Gušiću, imamo samo potpis gospodina Abiganića iz Karlobaga i godinu potpisa 1841. na knjizi.
Likarušu iz listopada 1603. pisao je izvjesni “mnogo grišni” Jandre Pribimnić, “va vrime cesara Rudolfa”, “izbirajući po knjigah ča mi biše vidit za bolše od svake nemoći”.
Koliko se to djelo na sjevernoj čakavici ima utjecaja štokavskih i kajkavskih, te je li autor prepisivao formulacije starih glagoljaških vrela, o tome ne bih, jer nisam lingvist.
Druga likaruša je nastala na praznim listovima prve, po upisanom nadnevku rođenja nekog Jure Rupčića smatra se oko 1707. godine.
Likaruša iz 1707. daje gotovo mističnu moć ružmarinu. Njen rukopis je nečitak, možda ju je pisao pravi doktor kao recept? Šalim se.
Pređimo na zanimljivije odlomke prve likaruše. Protiv oblaka koji nosi grad (dažd) moli se Bogu, djevici Mariji, arhanđelu Mihaelu, Ivanu evanđelistu, Petru i Pavlu, i 9 zemljskih rodica (bližikami) Cesara stršnoga velikoga. Lijepo je čuti dijalog svetoga Petra i Isusa na čakavici, koji se čita protiv glavobolje.
Molitva od dice kad im škodi misečina – Napišite besede zdola podpisane ha harti (papiru) od dergamini (pergamene), zove se virgine. Dan sunce ne ožežet tebe ni luna noćju. Gospodin hrani (čuva) te od svakog zla.
Molitva od červi ili gusinic pomoći človiku. Nakon Oca i Sina I Duha Svetoga spominju se sveti Kuzma i Domijan (Damjan), navodno arapski liječnici, kršćanski mučenici iz 3 stoljeća. (Narod ih je u starini nazivao svetii vrači, jer je vrač i doktor za njih bilo skoro pa isto op. T.T.)
Zazivaju se u pomoć i evanđelisti, te 4 arhanđela, Gospa i ponovo Kuzma i Damjan.
Zaklinje ih Isukerstom milostivim da padete (nametnici) kao cvet protuletni itd
Za grižu je dobro izmiješat jesenak i ancijanu. Također preporuča “vazmi ježa i rasparaj ga i položi u peć raspalenu i suši ga i istuci u prah i daj piti bolnomu – to je dobro”.
Prah od kertinca (krtice) po sličnom postupku za padavicu. Za padavicu je dobro uzeti žužnu (kod moliških Hrvata u Italiji to znači vezica, vjerojatno i naši Primorcima znači isto) od jelenove kože i kad padne čovjek veži mu na grlo, i tako neka nosi to oko vrata dok neki čovjek ne umre, tada neka se nemoć veže “žužnjom” za umrloga i s njim zakopa. (takva liječenja su bila još živa u narodu, pa i iza Drugoga svjetskoga rata op. T.T.)
Ima i normalnih “likarija”, recimo za vrućicu glogov trn i cvijet, hren sa octom natašte za zdravo srce, sljez kuhan u vinu za vodeni zatvor, za slabe noge (komu su nogi zle) kaša od žila (ljiljana), muke (brašna) i mora (morač?), time obložiti noge, za opekline verbenu (berbeč).
Ipak ne vjerujemo da protiv uroka pomaže mazanje jelenovim mozgom, niti da za rast kose pomaže trljanje ispečenih pčela po vlasištu.
Kad rana ne može zarast “vazmi puža černa na komu ni kore i privij ga na ranu…”.
Da žena lakše rodi
Da žena rodi “sina a ne šćere – vazmi pupak u divojke kad se rodi ter ga stavi va sunčeno mesto i daj ga psu, a ne psici (!) – rodi se sin, a ne divojka (ima i recept sa srcem od zeca za dobiti sina!)
Kada nima dice sa ženom uhiti jastreba i snami (skini) mu žuć i maži se večer i muž i žena i budu dica.
Ki ogluhne vazmi vranove žuče i stavi ju u uho.
Oružje da stoji svitlo vazda vazmi olova ter ga limaj (struži) i stavi ga u jednu zdjelicu, stavi k njemu ulja i da skupa stoji 9 dan pak onim maži oružje, oće svitlo stati i čisto.
Koga želudac boli neka uzme lajna (balege) od baka (bika), te ga podgrij na ulju “i pritisni ga ondi kad želudac gre.”
Žitu se pomaže da ga miši ne jedu tako da se uzme “vučiju kožu i učini s n(j)e rešeto i probi na tridev(e)t (39) škul (rupa) i prosijaj s njom žito.
Koga kača (zmija) ujije vazmi kokoš živu ter ju pritisni na ranu i drži dokle krepa, kako perva krepa, a ti drugu pritisni i čini tako…”
Narod je bio nepismen, pa se određena slova glagoljice rabilo da bude mir među mužom i ženom, ili da djeca ne plaču.
Kad žena ne ljubi muža uzmi repca (vrapca) živa i zmami mu srce i najdi dva drva razlika ka su skupa srasla i učini od njih ražan i speci srce i daj otima (tima) isti (jesti).”
Za ugriz zmije prekriži se prst i umoči u desno uho, s tim smradom pomaže se rana da ne otiče.
“Od kervi komu teče piši ove riči i naveži na gerlo : jote jiot hon agla ulci jele ikon.”
“Za šence (uši) da biže iz glave vazmi konjskoga sala i soka od pitomog žira i snjim mišaj skupa i maži glavu.”
Ima i drugi recept protiv ušiju , znatno pametniji, od otrovne biljke vratič.
“Za prasce kada cerkaju napiši ove besidi na kruh i daj iziti pra(s)cem i nete pocerk(a)t + kujum konkuficem+ kokufikum.”
Komu suze s očiju teku vazmi mužu mlika od oslice ka doji samca (jedno muško mladunče) i maži oči. (ženi se maže od magarice koja doji žensko mladunče – magareće mlijeko je najsličnije mlijeku ljudske matere. Dokazano je ljekovito. op. T.T.)
Kako otkriti lopova
Postoji i recept za bolne oči – prah od lastavice i pelina, “rožena (ružina) voda, mliko žene, istuci, smišaj” i stavljaj na oči preko rupca kad “greš spat”.
Lopova se otkrije tako da se na trolist bršljana nariše petokraka, taj sinjal (znak) staviš pod ubrus, i lopov ne može izdržat, mora ustati od stola.
Stavljanje sažganoga crnoga boba ili praha od jelenova roga na bolni zub mi se ne čini dobrom idejom.
“Jaje mehko ali kuhano to čini človika moćna i zdrava; ako ga ji tverdo pečeno ali kuhano, čini človika ukorna obraza.”
Iz druge likaruše (oko 1707.) izdvajam remedij (lijek) za potribu od konj – valja pripraviti jeda(n) sić vode friške i učini se da kapla po kapla kaplje na glavu od konja, pa će vadlje ozdravit.”
Kada konju na oči dojde (što?) vazmi na oči dva puta na dan praha od pavučine, od dimnjaka saj (čađa).
“Koga bole članki od nog ali ruke zemi sapuna mehkoga unac 6, živoga japna ince tri, luga od loze unce tri, smišaj sve skupa i stavi kadi (gdje) boli.”
Kako će žena lahko roditi – najde se u pužu jedna kostćica mala, ka se poškropni vodom žilja (ljiljana) beloga, ka košćica ima jednu drugu moć – da ju nosi ženska glava noseća, ne će dite izverć.”
Komu vlasi padaju operu se u belom vinu i va ulju od rožic i pokriju se.
Za zubobolju trati zube nogama od raka, ili za ujed “psa bisna” korijene od ružica svake sorte stući i staviti na ranu, ili za kamenac piti u bijelom vinu prah od ptice zebe zvuči blesavo.
Pomaže li sjeme od koprive i papra za lišaj? Kopriva za kašalj ima smisla.
“Od kosti, ali ledja koga bole rastari lajna (izmeta) od zeca i privij ga na kosti – to je tomu lik kruto dobar.”
Ako želiš znati hoće li nemoćnik ozdraviti ili “umrit” stavi u jednu kupicu vode, dodaj “žensko mliko” i “mišaj”. Ako se voda pomiješa sa mlijekom živjet će. Ako tekućine uslijed različite gustoće se odvoje, tad šarlatan očekuje smrt pacijenta.
Koga bole usta vazmi lajna (izmet) od vuka i dece od vina i to kuhaj i teplo privijaj. Od toga ozdraviš.”
Ki po noći piša poda se na postel ako je muška glava, tako dažgi od kozjega jarca roga i daj mu popit. (za ženu isto sa prahom roga od koze)
Za matrun (grč. kolike) criva od vuka dobro čisto oprat pak osušiti…” Stići u prah pa dati popit u vodi, ili bolje u juhi koliko stane na vrh noža.
Ako se dijete u majčinoj utrobi miče na desnoj strani bit će sin. Ako žena ima gusto mlijeko rodit će sina; vodenasto kćer.
Korice (omot) karlobaških likaruša čine fragmenti glagoljaškog misala iz XV. stoljeća, to je zasebna tema koju ne ću obraditi, ali se nalazi u knjizi.
