Biblijske, medicinske, bioetičke, pravne i teološke perspektive ove osjetljive i društveno važne teme
Povodom Međunarodnog dana priziva savjesti, u Splitu je u petak, 16. svibnja 2025. u organizaciji Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva i Katoličkog bogoslovnog fakulteta) Sveučilišta u Splitu održan znanstveno-stručni skup „Reproduktivna etika i antropologija (ne)plodnosti: znanstveni, bioetički i teološki obzori“. Skup je okupio vrhunske znanstvenike i stručnjake iz područja teologije, medicine, prava i bioetike koji su raspravljali o izazovima suvremene reproduktivne medicine, neplodnosti, pravnim i etičkim pitanjima te antropološkim dimenzijama plodnosti.
Skup je pozdravnom riječju otvorio prodekan za znanost prof. dr. sc. Ivan Bodrožić. Kroz tri tematske sesije sudionici su imali priliku poslušati niz izlaganja koja su obuhvatila biblijske, medicinske, bioetičke, pravne i teološke perspektive ove osjetljive i društveno važne teme.
Prvu sesiju otvorila je doc. dr. sc. s. Miljenka Grgić s Katedre Svetog pisma Starog zavjeta na KBF-u u Splitu na temu „Postaborativni sindrom neuspjelih pokušaja postpomognute oplodnje“. Profesorica Grgić analizira kako je biblijska misao kroz vrijeme oblikovala stav prema plodnosti i neplodnosti. Pokazuje kako je neplodnost u početku bila percipirana kao negativna – kao nedostatak ili kazna. Iznosi primjere šest biblijskih žena koje su unatoč neplodnosti postale ključne figure za povijest izraelskog naroda (Sara, Rebeka, Rahela, itd.). Objašnjava teološki pomak – kako kasniji tekstovi i Novi zavjet razvijaju ideju da duhovna plodnost može biti vrjednija od biološke.
Drugo izlaganje „Neplodnost danas iz perspektive liječnika“ održao je dr. sc. Stipe Dumančić, ginekolog s Klinike za ženske bolesti i porode KBC Split, koje je priredio u koautorstvu s prof. dr. sc. Jelenom Marušić s Katedre za ginekologiju i porodništvo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Oni su iznijeli podatak da se danas u Hrvatskoj svaki šesti par suočava s problemom neplodnosti, a da bi kroz idućih deset godina udio neplodnih parova mogao narasti i na 30 %. Uzroci neplodnosti podjednako su zastupljeni kod muškaraca i žena, a osim zdravstvenih uzroka neplodnosti značajno doprinose i neki socijalni čimbenici, poput odgađanja rađanja u dob iza 35. godine života, zagađenja okoliša, zračenje i druge „blagodati“ modernog doba. Važan doprinos u borbi protiv neplodnosti imaju prevencija neplodnosti edukacijom mladih o štetnim čimbenicima za reprodukciju te rano otkrivanje i liječenje bolesti koje umanjuju plodnost. U 30 % slučajeva neplodnost se može liječiti konzervativnim metodama ili operativnim zahvatima, a 70 % uzroka zahtijeva liječenje metodama pomognute oplodnje.
U trećem izlaganju „Restorativna reproduktivna medicina kao alternativa medicinski pomognutoj oplodnji“ prim. dr. Boris Ujević s Odjela za humanu reprodukciju i endokrinologiju Kliničke bolnice Sveti Duh rasvjetljuje kompleksne ideološke i bioetičke izazove suvremene reproduktivne tehnologije. Predavanje otvara pitanje redefinicije roditeljstva i spolnog identiteta kroz prizmu rodne ideologije. Fokusira se na tehnologije koje obećavaju „savršeno dijete“, ali izazivaju duboke etičke dvojbe o granicama ljudske intervencije u život.
Lorena Šamal, mag. med. techn., s Klinike za pedijatriju KBC Zagreb osvrnula se na postabortivni sindrom nakon neuspjelih pokušaja medicinski pomognute oplodnje. Budući je stopa neuspješnosti nekih postupaka medicinski pomognute oplodnje velika, što rezultira čestim gubitkom implantiranih ili kriokonzerviranih embrija, učestala je i pojava postabortivnog sindroma, kojem izostaje dijagnostička prepoznatost, a samim tim i odgovarajuća podrška. Ove žene često nemaju pristup odgovarajućoj psihološkoj i duhovnoj podršci zbog nedostatka specijaliziranih bioetičkih savjetovališta, dostupnih psihoterapijskih intervencija i integriranih medicinskih pristupa u ginekološkim ordinacijama. Društvena stigmatizacija, osjećaj osobne krivnje i samopreispitivanje dodatno otežavaju položaj žena zbog čega je još više apsurdna činjenica da ovaj sindrom još uvijek nije prepoznat kao klinički entitet te nije uvršten u međunarodnu klasifikaciju bolesti.
U izlaganju „Billingsova ovulacijska metoda – metoda samopraćenja u službi prevencije, dijagnostike i liječenja neplodnosti“ izv. prof. dr. sc. Marija Ćurlin s Medicinskog fakulteta Hrvatskog katoličkog sveučilišta prikazuje kako se prirodno planiranje obitelji može koristiti kao vrijedan alat u prevenciji i ranom otkrivanju poremećaja plodnosti. Iako sama metoda ne liječi neplodnost, omogućuje ženama da prepoznaju znakove narušene hormonske ravnoteže ili drugih zdravstvenih problema.
Pravnu regulaciju medicinski pomognute oplodnje u Hrvatskoj i pojedinim europskim zemljama u svom izlaganju opisala je doc. dr. sc. Nevena Aljinović sa Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu.
Etičke granice u biomedicinskoj praksi
Profesorica Aljinović analizira pravni okvir MPO-a u Hrvatskoj i uspoređuje ga s rješenjima u drugim europskim državama. Pokazuje kako se zakonske norme bore s izazovima koje donose nove tehnologije, uključujući pitanje roditeljstva istospolnih partnera, pravo samaca na postupke MPO-a, kao i kontroverze oko zamjenskog majčinstva. Naglasak stavlja na pravne i etičke granice u biomedicinskoj praksi, ističući napetosti između tradicionalnih shvaćanja obitelji i suvremenih mogućnosti za ostvarenje roditeljstva.
Doc. dr. sc. Boris Bačić s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu u predavanju „Rodna ideologija, MPO i genomska hibridizacija – dva lica eugenike?“ rasvjetljuje kompleksne ideološke i bioetičke izazove suvremene reproduktivne tehnologije. Predavanje otvara pitanje redefinicije roditeljstva i spolnog identiteta kroz prizmu rodne ideologije. Fokusira se na tehnologije koje obećavaju „savršeno dijete“, ali izazivaju duboke etičke dvojbe o granicama ljudske intervencije u život.
Doc. dr. sc. Damir Šehić, svećenik Zadarske nadbiskupije i docent na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, kao i suradnik KBF-a u Splitu, održao je predavanje „Zametak između nade i tržišta: bioetička dilema pohrane i selekcije embrija u postupcima pomognute oplodnje“. Profesor Šehić nudi pregled bioetičke dileme o statusu ljudskog zametka u kontekstu suvremenih postupaka pomognute oplodnje i naglašava ključno pitanje: ostaje li zametak shvaćen kao osoba od trenutka začeća ili postaje objekt tehnološke manipulacije i tržišne logike? Teološka tradicija Crkve, u kontinuitetu s naravnim moralnim zakonom, svjedoči kako ljudski život, i u svom začetku, nosi neotuđivo dostojanstvo koje nije uvjetovano razinom razvoja, funkcionalnošću ili korisnošću.
Bioetičke kontroverze
O bioetičkim kontroverzama reproduktivne medicine i prenatalnog razvojnog stadija govorile su u svom izlaganju koautorice prof. dr. sc. Suzana Vuletić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i doc. prim. dr. sc. Ružica Palić Kramarić, dr. med. s KBC i Medicinskog fakulteta u Osijeku.
Profesorica Vuletić i doc. prim. dr. sc. Palić Kramarić prikazuju kako progresivni razvoj medicinske tehnologije i reproduktivne medicine, omogućuje invazivne intervencije u prenatalni razvoj: interceptivnim i kontragestativnim farmakološkim pobačajem, invazivnim tehnikama prenatalne i predimplantacijske dijagnostike, varijacijama (pot)pomognute prokreacije, genetičkim inženjeringom, manipulacijama terapeutskog kloniranja embrionalnim matičnim stanicama te raznovrsnim eksperimentalnim istraživanjima.
Predsjednik HKLD-a izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med., u zaključku skupa je zahvalio predavačima na njihovim izvanrednim izlaganjima te je na primjeru reproduktivne medicine uputio na općeprisutni problem pritisaka na medicinsku struku kojoj se kao obveza nameću mnogi postupci koji jesu stručno i znanstveno mogući, ali su etički neprihvatljivi i nedopustivi. Osobito je veliki problem neujednačeno europsko zakonodavstvo, iz kojega proizlazi i dio hrvatskoga zakonodavstva, koje neke medicinske postupke ili uopće ne regulira ili ih loše regulira, a iz čega proizlazi nedopustivi pravni pritisak na liječnike i druge medicinske djelatnike koji se i zbog toga ponekad opravdano pozivaju na svoje pravo priziva savjesti.
Prof. dr. sc. Ivica Grković, dopredsjednik HKLD-a i jedan od suorganizatora skupa, predložio je da se u medicinu, uz pojam medicine zasnovane na dokazima (EBM, od engl. evidence-based medicine) uvede i pojam etičke medicine zasnovane na dokazima (EEBM, od engl. ethical evidence-based medicine) čija bi primjena unaprijedila zdravstvenu struku i podigla razinu etičnosti suvremene liječničke profesije.
