Katolička Crkva je institucija koja je svladala kontinuitet
Postoji vrsta mudrosti koja nije glasna. Ne traži pozornost. Ne vrišti da bi se vidjela. Jednostavno postoji, tiho, duboko i vječno. To je mudrost Katoličke Crkve, tijela koje je nadživjelo carstva, preživjelo raskole, izdržalo skandale, a ipak ostalo stajati, postojano i sveto. Katolička Crkva nije trend. Nije društveni val. To je institucija koja hoda s vremenom, ali osluškuje vječnost.
Dok se svijet bavio predviđanjima, sastavljajući popise važnih kardinala, analizirajući političke saveze i kružećim teorijama o tome tko će biti sljedeći papa, Kardinalski zbor odabrao je drukčiji put. Ignorirali su buku. Okrenuli su se od svjetla reflektora. Ušli su u sveto i vratili se s imenom koje svijet nikada nije zamišljao. Papa Lav XIV. Ime koje se nije šaputalo u hodnicima nagađanja. Čovjek nepoznat naslovima. Izbor koji je ušutkao svakoga analitičara i resetirao kompas božanskoga odabira.
To nije slučajnost. To je potvrda božanskoga poretka.
Vatikan nije samo izabrao novoga papu. Uputili su poruku svijetu. Podsjetili su čovječanstvo da Bog ne slijedi trendove. On ih postavlja. Da se pravo vodstvo ne nalazi uvijek u očitom. Da ponekad onaj koji nosi plašt nije onaj kojega svijet očekuje, nego onaj kojega nebo odobrava. To je misterij božanskoga nasljeđivanja, obavijen tišinom, odjeven u molitvu i zapečaćen u svetom promišljanju.
Duhovna jezgra
Nisam katolik. Ali svakim danom koji prolazi jasno vidim zašto ova institucija i dalje izaziva poštovanje. To nije zato što su njezini članovi besprijekorni. To nije zato što su njezini vođe imuni na pogrješke. To je zato što, unatoč ljudskoj nesavršenosti koja postoji u njoj, Katolička Crkva ostaje ukorijenjena u svetom redu, strukturiranom upravljanju i duhovnoj disciplini. To je institucija koja je svladala kontinuitet. Njezina dugovječnost ne održava se praktičnošću nego posvećenjem.
Ni jedna Crkva nije savršena. Ni jedna ljudska institucija nije bez mane. Katolička Crkva nije iznimka. Unutar nje muškarci su i žene različitoga stupnja svetosti, iskrenosti i traganja. Ali usred svega toga, ostaje duboko duhovna jezgra, središte koje drži, sustav koji funkcionira, ritam koji se ne prekida. Unutar njezinih zidova postoje oni koji služe Bogu u duhu i istini, tiho, ponizno, žarko. Njihova odanost nije predstava. Njihova vjera nije moda. To je život.
Ono što se dogodilo izborom pape Lava XIV. nije samo politički ili crkveni događaj. To je ogledalo ostatku kršćanskoga svijeta. Usporedbom otkriva kaos koji vlada u mnogim modernim crkvenim okružjima, posebno u pentekostalnom prostoru. U nekim od tih zajednica, borbe za moć zamijenile su molitvu, a ambicija je utopila pomazanje. Vodstvo se nasljeđuje poput imovine. Izborima se manipulira poput poslovnih dogovora. Propovjedaonica je postala platforma za predstavu, a ne mjesto transformacije. Oltar je postao izložbeni prostor, a ne svetište.
Čak i među takozvanom braćom, ljubav se ohladila. Odanost je transakcijska. Bratstvo je prazno. Tragedija je da mnoge pentekostalne Crkve ne mogu ni zamisliti tako transparentan, duhovan i nesebičan proces nasljeđivanja. Pomaganje kolegi svećeniku smatra se prijetnjom. Ideja jedinstva u vodstvu zamijenjena je konkurencijom i sumnjom. Sveto se žrtvuje na oltaru uspjeha.
Kraljevstvo Božje nije buka nego red
Ali danas nas je Katolička Crkva podsjetila na nešto što smo zaboravili. Da kraljevstvo Božje nije buka nego red. Ne parada nego disciplina. Ne popularnost nego čistoća. Podsjetila nas je da kada se Bogu dopusti govoriti, često će odabrati onoga koga nitko nije očekivao. Uzdići će čovjeka koji je skriven. Uzdići će onoga koji je bio na tajnom mjestu.
Izbor pape Lava XIV. pouka je Crkvi i svijetu. To je poziv na povratak strukturi, svetosti, donošenju odluka vođenih duhom. To je dokaz da institucija može biti stara, a opet ne zastarjela. Drevna, a opet ne irelevantna. Tradicionalna, a opet ne stagnirajuća. To je mudrost u djelovanju.
To je mudrost vječne Crkve. To je misterij božanskoga reda. To je moć svetoga. I u svijetu koji se utapa u zbrci, sjaji poput svjetla koje se ne može skriti.
Neka svako uho koje ju čuje posluša. Neka svako oko koje ju vidi uči. Neka se svako srce koje ju razumije vrati drevnomu putu koji vodi u život.
Uistinu, Bogom se ne može manipulirati kao našim mnogim afričkim izborima!! Božji Bog zauvijek!
Aggrey Otsyula Muchelule kenijski je pravnik koji trenutačno obnaša dužnost sudca Žalbenoga suda u Nairobiju. Godine 2022. imenovan je i za glavnoga sudca Suda pravde Zajedničkoga tržišta za Istočnu i Južnu Afriku (COMESA).
Aggrey Otsyula Muchelule, The Journal Nigeria, HKV, https://www.hkv.hr/vijesti/inozemni-tisak/45661-nekatolik-iz-afrike-o-izboru-pape-zapravo-o-katolickoj-crkvi.html
Izbor novoga pape: Katolička Crkva uputila je poruku svijetu. Katolička Crkva je institucija koja je svladala kontinuitet
Katolička Crkva, papa, katolik, Nigerija,
