Imam iskustva u vezi sa strukturiranjem energetskih projekata, vođenja pregovora s dioničarima i ostalim uključenim stranama te razumijevanje širih regulatornih i komercijalnih okvira
Jedna od grana gospodarstva koja je danas iznimno dinamična i izložena stalnim tržišnim promjenama i bezbrojnim rizicima koji iz toga proizlaze svakako je energetika. Investicije, međunarodni projekti, ugovori među tvrtkama i zemljama, sporovi, arbitraže – bez vrhunskih stručnjaka za pravo u energetici danas jednostavno više nisu mogući. Na tu problematiku i ulogu pravnika i odvjetnika u energetici i srodnim područjima kao što je zaštita okoliša, osvrnula se Ana Stanič, britanska, irska i australska odvjetnica s više od tri desetljeća iskustva u području energetike, zaštite okoliša i međunarodnog prava, direktorica i osnivačica odvjetničke tvrtke E&A Law iz Londona. Između ostaloga, ona smatra i da europsko energetsko pravo i pravo zaštite okoliša značajno ograničavaju mogućnosti zemalja kao što je Hrvatska za razvoj vlastitih energetskih politika.
- Za početak kratko: s obzirom na globalnu energetsku tranziciju, kako se mijenja pravni krajolik u energetici?
– Pravni krajolik u energetici značajno se promijenio te više nije neuobičajeno – štoviše, sve se češće i očekuje – da odvjetnici koji se bave energetskim pravom istovremeno budu i stručnjaci za pravo zaštite okoliša. Konačno se energetskim i infrastrukturnim projektima pristupa cjelovito i holistički.
- Danas se također čini da je pravo u energetici važnije nego ikada. Zašto je to tako? Koje nove izazove to donosi?
– Energija je oduvijek imala i nastavit će imati ključnu ulogu u gospodarstvu jer predstavlja ključni ‘input’ za gotovo sve gospodarske aktivnosti. Ona izravno utječe na produktivnost, profitabilnost te ukupni gospodarski rast društva. Osim toga, energija je neophodna i za održavanje našeg trenutačnog životnog standarda jer se izravno koristi za grijanje, hlađenje, rad naše opreme i uređaja (računala, hladnjaka itd.), zagrijavanje tople vode i rasvjetu. Ukratko, ona je osnova naše svakodnevnice i udobnosti života.
Trenutačno savjetujem trgovačka društva
- Vaša stručna područja su energetika, pravo Europske unije i međunarodno pravo. Postoji li nit koja ih povezuje i čini ih Vam posebno zanimljivima?
– Točno, i tu bih nadodala da moja ekspertiza obuhvaća i pravo zaštite okoliša. S energetskim pravom počela sam se baviti prije 25 godina, kada sam započela raditi na projektima izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Indiji i plinovoda od Srednje Azije do Europe. Uspješno odrađivanje takvih kompleksnih međunarodnih projekata zahtijeva poznavanje različitih grana prava, ali i mnogo više od toga – za njihovu uspješnu provedbu ključno je razumijevanje aktualne geopolitičke situacije. S vremenom sam proširila područje rada i na projekte u području nuklearne energije, vjetroenergije i solarne energije.
Kako su zaštita okoliša, državna pomoć i energetika snažno regulirane na razini prava Europske unije, s vremenom sam razvila i stručnost pravu Europske unije u tim područjima. Tako sam, primjerice, još 2018. godine dala iskaz pred Europskim ekonomskim i socijalnim vijećem o odnosima europskog energetskog prava i međunarodnog prava mora.
Trenutačno savjetujem trgovačka društva, ali i države diljem svijeta, o tome kako smanjiti ugovorne rizike u području energetike, osobito u vremenu rastućih geopolitičkih napetosti. Uz to, posljednjih godina često sam imenovana arbitrom u arbitražnim postupcima u svrhu rješavanja složenih komercijalnih sporova pred nadležnim arbitražnim tijelima.
Željela sam postati energetski stručnjak
- Što Vas je pak motiviralo da prije dva desetljeća pokrenete vlastitu praksu?
– Svoje odvjetničko društvo osnovala sam 2007. godine, stoga ove godine moj ured slavi 18 godina postojanja. Odvjetničko društvo sam osnovala jer su u odvjetničkom uredu u kojem sam radila do 2007. godine bili veliki pritisci da se specijaliziram u jednom od dva područja kojima sam se bavila – području energetike i rješavanja sporova, a ja sam željela nastaviti raditi u oba područja. Uz to, oduvijek sam imala snažnu želju profesionalno se razvijati i u području prava Europske unije, što me i potaknulo da postupno usmjerim svoju karijeru prema toj pravnoj grani.
Moja ambicija je bila postati energetski stručnjak ‘od 360 stupnjeva’ – osoba koja razumije sve ključne pravne aspekte energetskog prava. Dakle, netko tko ima iskustva u vezi sa strukturiranjem energetskih projekata, vođenja pregovora s dioničarima i ostalim uključenim stranama te razumijevanje širih regulatornih i komercijalnih okvira.
Istodobno, dubinsko znanje o energetskoj regulativi EU-a omogućuje mi da svojim strankama pružim ne samo pravnu, već i stratešku podršku u rješavanju sporova, dok mi iskustvo stečeno u vođenju kompleksnih sporova daje vrijedan uvid u načine smanjenja pravnih, regulatornih, ugovornih i drugih rizika već u fazi planiranja i strukturiranja projekata. Takva trosmjerna perspektiva, koja objedinjuje preventivu i rješavanje problema, rijetko je dostupna unutar velikih odvjetničkih sustava jer su njihovi timovi najčešće strogo podijeljeni po specijalizacijama, s ograničenim međusobnim operativnim doticajem. U takvom sustavu odvjetnici rijetko prate puni životni ciklus projekta ili spora, što otežava stvaranje cjelovite slike i pružanje sveobuhvatnih rješenja.
Budući da nisam željela da moj ured preraste u još jedan veliki odvjetnički sustav, odlučila sam poslovanje svog ureda koncipirati na način da za svaki projekt i svaki spor u kojem sam angažirana stvaram svoj tim ‘po mjeri’ klijenta, sukladno potrebama pojedine stranke, a u koji uključujem najbolje pravnike i druge stručnjake iz cijelog svijeta.
Posljednjih godina imenovana sam među 12 najboljih britanskih odvjetnika za plin i naftu te među najboljih 15 na području energije od Chambers & Partners, vodećeg društva za rangiranje odvjetničkih ureda. Također, već više od pet godina me Legal 500 svrstava među vodeće britanske stručnjake u području međnarodnog prava. Ove godine se nadam da ću biti rangirana i među vodećim britanskim pravnicima za područje zaštite okoliša.
Dobila sam spor za Šibenik
- Koji su najčešći tipovi energetskih sporova s kojima se susrećete?
– U zadnjih 25 godina radila sam na vrlo različitim vrstama energetskih sporova. Tako sam, na primjer, radila na više od milijarde dolara vrijednim sporovima dioničara velikih energetskih tvrtki, na arbitražnim sporovima u pogledu cijene plina u Europi i Aziji, nadalje na investicijskim arbitražnim sporovima o velikim energetskim infrastrukturnim projektima protiv zemalja bivše Jugoslavije, Gruzije i Grčke, zatim na međudržavnim sporovima u vezi s graničnim sporovima u Europi, na Bliskom Istoku i u Africi, na sporu oko gradnje terminala za LNG između Slovenije i Italije, kao i na sporovima u vezi s tranzitom plina.
Isto tako, zastupala sam i države u sporovima protiv Europske unije. Tu moram napomenuti kako sam uspješno obranila Republiku Hrvatsku u investicijskom sporu u vezi s investicijom u Šibeniku, gdje se rodio moj dida Paško Kronja, a na što sam vrlo ponosna. Jedan od razloga zašto smo u tom sporu pobijedili bilo je to da su mi Šibenčani osobno pomogli u prikupljanju dokaza.
- Ima li promjena u svemu tome u posljednjih desetak godina, s obzirom na dinamiku tržišta i političke promjene?
– Puno se toga promijenilo posljednjih godina, posebice zbog rata u Ukrajini i uvođenja sankcija Rusiji. Cijene energije u Europi trenutačno su 3 – 4 puta više nego što su u SAD-u, tako da je europska industrija strukturno nekonkurentna. Udaljavamo se od liberalnog tržišnog modela i to me jako zabrinjava.
Nadam se da ćemo do početka rujna ove godine s vodećim energetskim ekspertima pripremiti energetsku analizu izvješća bivšeg predsjednika Europske središnje banke Marija Draghija o budućnosti europske konkurentnosti i na taj način pokrenuti raspravu o budućnosti energetike u Europskoj uniji.
Arbitraža pruža bržu i pouzdaniju zaštitu prava investitora
- Zašto su danas iznimno bitni međunarodni sporazumi o investicijama u energetici, pogotovo u svjetlu promjena u energetskim politikama država?
– Takvi sporazumi iznimno su važni zbog povećanih regulatornih i geopolitičkih rizika koji prate investicije. Zahvaljujući njima, investitorima se omogućava pravo na arbitražu – depolitizirani i učinkovitiji način rješavanja sporova sa stranim državama u kojima se takve investicije realiziraju. Za razliku od redovnih pravnih postupaka predviđenih u okviru pravnog sustava stranih država, koje često traju predugo, arbitraža pruža bržu i pouzdaniju zaštitu prava investitora.
Isto tako, Njujorška konvencija o izvršenju arbitražnih odluka iz 1958. godine, koju je potpisala većina država na svijetu, omogućava njihovo izvršenje u državama potpisnicama, a što nije slučaj sa sudskim presudama. To je još jedna bitna prednost arbitraže i odgovor na pitanje zašto se trgovačka društva odlučuju za arbitražu, i to ne samo za rješavanje sporova s državama, već i s drugim trgovačkim društvima.
Najveći broj investicijskih arbitraža na području Europe do sada je pokrenut protiv Španjolske u vezi s promjenom iznosa i trajanja ‘feed in’ tarifa. Većina investitora koja je pokrenula arbitražne sporove je u njima naposljetku pobijedila, dok je većina onih investitora koji su pokrenuli redovne sporove pred španjolskim sudovima bila neuspješna. Slično je bilo u Italiji i u drugim državama u Europskoj uniji.
No, kako su i Europska komisija i Europski sud pravde podržali Španjolsku u stajalištu da se ne treba pridržavati međunarodnih arbitražnih odluka, investitori koji su ishodili arbitražne odluke sada izvršavaju arbitražne odluke diljem cijelog svijeta, uključujući i SAD. To samo povećava rizike vezane za investicije u energetiku na području Europske unije i najvjerojatnije će dovesti do toga da će se investitori ubuduće odlučivati za komercijalnu arbitražu umjesto za investicijsku arbitražu, kao način rješavanja sporova s državama.
Sve veća pravna nesigurnost
- Geopolitičke nestabilnosti često utječu na energetsko tržište. Kako pravni savjetnici mogu pomoći klijentima u prevladavanju rizika povezanih s političkim i regulatornim promjenama u opskrbnim lancima energije?
– Kao što sam ranije spomenula, trenutačno savjetujem brojna trgovačka društva diljem svijeta, uključujući i ona u Kini, o načinima smanjenja ugovornih rizika u energetskim ugovorima, i ne samo onih koje potpisuju s državama, već i s trgovačkim društvima iz drugih država pa i s domaćim privatnim partnerima.
Posebno kompleksno područje predstavlja utjecaj međunarodnih sankcija na ugovorne obveze. Primjerice, trgovinske tarife uvedene tijekom mandata predsjednika Trumpa, kao i mjere koje su druge države uvele kao odgovor na njih, značajno povećavaju pravnu nesigurnost. U takvom okruženju razmišljanje izvan okvira i pristup bez ideoloških predrasuda postaju ključne kvalitete suvremenog odvjetnika.
Novi izazovi dolaze i s ratom koji se razvija između Izraela i Irana – nadam se da će se posljedice tog sukoba ograničiti ‘samo’ na energetski sektor. No, neizvjesnost i rizik širenja sukoba, pa i do razine nuklearne eskalacije, stvaraju dodatne brige i nesigurnosti koje pravnici moraju znati anticipirati i upravljati njima.
- Kao stručnjakinja za pravo EU-a i energetiku, kako vidite utjecaj pravne stečevine EU-a na oblikovanje energetskih politika i pravnih okvira u članicama EU-a iz regije, poput Hrvatske, a i u zemljama kandidatkinjama?
– Europsko energetsko pravo, pravo zaštite okoliša, pravila o državnoj pomoći i sve veći opseg sankcija koje se uvode na razini Europske unije značajno ograničavaju mogućnosti zemalja kao što je Hrvatska za razvoj vlastitih energetskih mogućnosti i politika. Još je gore za države kandidate za članstvo u Europskoj uniji koje nemaju nikakvu mogućnost utjecaja na izradu prijedloga takvih pravila jer nisu punopravne članice EU-a.
Ne može se postati energetski neovisan
- Hrvatska i zemlje u okruženju suočavaju se s izazovima i prilikama u kontekstu energetske tranzicije. Koji su, prema vašem mišljenju, najveći pravni i regulatorni izazovi za sve te zemlje u postizanju energetske neovisnosti i održivosti?
– Po mojem mišljenju, postizanje potpune energetske neovisnosti danas je praktički nemoguće. Bez obzira govorimo li o plinu, obnovljivim izvorima ili o nuklearnoj energiji, određena razina ovisnosti o drugim državama uvijek postoji. Ta ovisnost može biti vezana uz nabavu lopatica turbina, baterija, kritičnih minerala, ili drugih komponenata lanca opskrbe koja jedna država ne može samostalno osigurati.
Umjesto da države teže potpunoj neovisnosti, države bi trebal težiti održivosti i ‘win-win’ međuovisnosti – modelu u kojem države i sustavi surađuju uz uzajamnu korist. Pritom, kada govorim o održivosti, ne mislim isključivo na energetsku održivost, već na širi koncept održivog odnosa prema svim resursima – uključujući ljude i okoliš.
Protiv sam iskorištavanja mora
- Jadransko more je i važan izvor resursa i koridor. Možete li komentirati pravne aspekte vezane uz pomorske energetske projekte (npr. istraživanje plina, terminali za ukapljeni prirodni plin) u regiji, s posebnim osvrtom na međunarodno pravo i interese priobalnih zemalja poput Hrvatske?
– Vrlo sam zabrinuta zbog toga što se na oceane i mora svuda u svijetu gleda kao na novi resurs koji treba iskoristiti, ne uzimajući u obzir negativne posljedice koje nastaju njihovim neplanskim iskorištavanjem. Također, njihovo iskorištavanje postaje novi prostor geopolitičke utrke država i investitora.
- Koje su ključne poruke koje prenosite budućim pravnicima o budućnosti energetike i ulozi prava u njoj? Koje biste ključne savjete dali onima koji žele izgraditi karijeru u tom usko specijaliziranom području?
– Poručila bih da energetika uopće nije usko specijalizirano područje – naprotiv, riječ je o izuzetno kompleksnom, zanimljivom, dinamičnom i intelektualno izazovnom području koje dotiče gotovo sve sfere društva. Danas, više nego ikad, dobar pravnik u području energetskog prava mora imati znanja ne samo iz područja energetike, već i prava zaštite okoliša, međunarodnog prava i ljudskih prava.
Izazovi s kojima se suočavamo su veliki, ali upravo zbog toga i prilika za doprinos boljem i održivijem svijetu nikada nije bila veća. Naša je odgovornost da iskoristimo svoje znanje, mogućnosti, integritet i angažman kako bi se taj doprinos uistinu i ostvario.
