Suvremeni liberalizam je najopasniji protivnik jer se krije pod plaštom slobode i demokracije, a ustvari sve se svodi na razgradnju tradicionalnih svekolikih vrijednosti
Osamdesetih XX. stoljeća Saša Zalepugin (1931.-2022.) vodio je emisiju “Nedjeljom u dva”. Otac mu je bio ruski emigrant. Saša se pisao Jugoslavenom. U emisiji su često davali Irca Davea Allena (1936.-2005.) čiji vješto ispričani vicevi su se pretežno ticali Crkve (katoličke) i naravno erotike. Nedostajao mu je kažiprst kojega je izgubio kao dječak igrajući se na zupčaniku seoskoga mlina. Kasnije je bezočno lagao da je otac skrivio nesreću tupim oruđem. Bio je vrlo popularan na čuvenom (tzv. “objektivnom i neutralnom”) BBC-ju gdje je dobivao udarne termine. Nije poznato odakle mu tolika antipatija prema Crkvi.
Naravno Saša Zalepugin nije puštao viceve na račun socijalizma, za takve viceve, kao i na račun maršala Tita išlo se u zatvor! Usput budi rečeno, uvijek su me grozili vicevi u kojima su Haso i Mujo prikazivani kao čudaci, naivčine i glupaci, a Fata kao nemoralna žena. Nevjerojatno kako su takvi skandalozni vicevi dobrodušno i inertno prihvaćani u SFRJ.
Crkva je izdržala…
Crkva u socijalizmu je šutjela i nastojala raditi s pukom i ne zamjerati se vlastima koje su ne tako davno brojne svećenike ubili, zatvorili, maltretirali.
Uopće kako se postaviti prema komunistima, fašistima, socijalistima, liberalima?
Možda je liberalizam najopasniji protivnik jer pod plaštom slobode i demokracije podupire liberalnu agendu u kojoj je sve dopušteno, gubi se jasna granica između dobra i zla, te interes i subjektivno uvjerenje postaju moralni kompas. Smisao u narcisoidnosti i hedonizmu, te materijalnom uspjehu.
Od vrsnoga teologa Hansa Künga (1928.-2021.) pa do njemačkih biskupa (ne svih) dolazi se do načelnog dopuštanja eutanazije i pobačaja, toleriranja homoseksualne prakse (pače i proglašavanja te devijacije normalnom), te protestantizacije i liberalizacije Katoličke Crkve pri čemu se forsira i feminizam, pa i rodno spolne neznanstvene ludorije. Feminizam ne znači danas legitimno pravo žene da bude jednaka muškarcu u poslu, pravima i obvezama; on od žene pravi neurotičnu muškaraču koja se ponaša kao razmažena i egoistična kraljica.
Crkva u Njemačkoj ima vrlo lijepe prihode (porezni sustav), te zaboravlja da su to preteški utezi za slobodan let. Sustavno opada broj vjernika (i u EU-u), doseljava se stanovništvo druge rase (nebitno) i druge kulture (bitno) što ostavlja prostor za buduće nemire i sukobe ukoliko dođe do ekonomskoga opadanja. Ako se toj praksi protiviš, dobit ćeš etiketu fašista i protivnika evanđelja, baš od vladajućih medija koji su zdušno podupirali imperijalističke intervencije upravo protiv drugih kultura.
Naravno, Europa u ekonomskom, tehnološkom i još više demografskom (biološkom) pogledu nije značajna, te se težište katoličanstva prebacuje na Amerike, Afriku i dijelove Azije. Vidi se to i po izboru dvojice američkih Papa.
Prošlo je doba kad je većina čovječanstva bila kavkaskoga tipa. Danas je pretežno pravoslavna Etiopija sa 133 milijuna stanovnika brojčano za petama Rusiji.
Više od dvije petine čovječanstva su Azijci. I u toj Etiopiji Kinezi su izgradili moćnu branu koja će donijeti industrijsku i gospodarsku renesansu.
Važan rad s mladima
Što danas ostaje Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj? Ostaje joj jedno moćno oružje, moćnije od novca i nekretnina. To oružje je u radu s djecom i mladima, u pomoći starijim osobama i u kulturnoj borbi. Katolički vrtići i škole, kao i katolički mediji pripomogli bi popravku stanja. Pa i Katolička banka koja bi ulagala uz male kamate u razumno obrtništvo i poljoprivredu.
Kulturna borba je potrebnija danas više no ikad. Sadašnji HDZ nije HDZ dr. Franje Tuđmana u kojemu je bilo i utjecajnih katolika, on je de facto filijala Europske pučke stranke koja provodi i u vanjskoj politici i u kulturi briselsku politiku. Time premijer i pogotovo ministrica kulture postaju žrtveno jare jer su prisiljeni podupirati i plaćati projekte koji ismijavaju, pljuju i blate hrvatski narod i državu.
Nemam ništa protiv toga da se čuje i drugi (drugačiji) glas, ali ako niz uradaka nevladinih i neprofitnih (ako nisu profitni što će im novac, ako nisu Vladini što parazitski sisaju vladin proračun) udruga financijski prolazi, a ne prolaze Jakov Sedlar (nisam ljubitelj niti prijatelj istoga), 1100 godina hrvatskoga kraljevstva, ili Izložba 12 dubrovačkih umjetnika u Osijeku tada ćemo vidjeti da je u pitanju sustav!
Drugi je par opanaka Milorad Pupovac koji je legitimno izabrani predstavnik (po vrlo čudnom sustavu) hrvatskih Srba. Ne ćemo ići za tim da kao Bošnjaci izabiremo Hrvatima Željka Komšića, ili svojedobno Srba kada su na Kosovu postavili Albancima Sejdu Bajramovića.
Međunarodni odnosi su nikad oštriji, pravila više i nema. Samo će pošteni staviti znak jednakosti između autonomnih prava Grenlanda, Kosova, bosanskih Srba, Gorskog Karabaha, Kašmira, Eritreje, Palestine, Krima itd. Krokodilske suze nad nesretnim Palestincima ne će pratiti jednaka sućut prema stradanjima Kurda, Židova, Jezida, Ujgura, Indijanaca, Baska, Eskima, Čerkeza, Tatara, Armenaca, Sirijaca, Ruanđana, Kongoanaca pa i Hrvata kad su paljeni Ravno i Dubrovnik. Tada to “nije bio naš rat”.
Nadbiskup Dražen Kutleša (1968.) vrlo se umješno postavio u ovoj mutnoj situaciji u kojoj nema ozbiljne katoličke političke opcije na koju se može osloniti. Ali ima kreativnih ljudi poput svećenika fra Ante Vučkovića, don Damira Stojića i don Josipa Mužića. Stoga dajte dite Materi!
