Nekad su mi molitve uslišane, upokoje me, donesu olakšanje, otjeraju malodušje
Moje su molitve tajne, riječi i metafore same se slože. Nekad su tihe, nekad glasne. Najčešće tražim od Boga blagoslove da ih dijeliti mogu, mir srca i svjetlo duši.
Nekad su mi molitve uslišane, upokoje me, donesu olakšanje, otjeraju malodušje. Presuše suze. No, često mi se molitve čine uzaludne, čak pomislim da ometaju Boga, ne dopuštaju mu da odahne.
Kako god, najgore bi bilo odreći ih se, ostati bez tog djelotvornog lijeka. Ne izreći ih. Svaki put kad ih izričem, one su mlaz kiše suhoj zemlji, one su zrake svjetla, još jedna zrela kruška, još jedna procvala ruža, još jedna upaljena svijeća…
Bez obzira na uslišane ili neuslišane molitve, moram moliti još više, biti u molitvama ustrajnija.
