Francuska će ti dati smiraja 23. rujna 2025. na groblju Perpignan u Port-La–Nouvelleu
Kada umre veliki ratnik, veliki hrvatski general,
svijet hrvatski i francuski bi morao zastati,
od težine tuge i dubine boli, u molitvi i šutnji razbuđen.
Hrvatska tvoja plače, plaču tvoji ratnici, s kojima si u zvijezde odjeven,
čekao i dočekao nova, slobodna, hrvatska svitanja.
Bio si uspravan, jak i stamen kao hrastovi tvojih Mijaca.
„Tko nije spreman poginuti za Hrvatsku“
neka napusti, dvoranu, neka napusti bojnu Zrinski.
Ostali su samo za dom spremni.
Otjeraše te jugo komunisti 1973. u emigraciju.
Francuska Legija stranaca te prizna kao najboljega,
i najsposobnijega narednika uz dodjelu odličja.
Stigao si na vrijeme i uspješno zapovijedao snagama
koje si osnovao za obranu svoje Hrvatske, do slobode.
Danas ti tvoja Hrvatska ljubav ne uzvraća,
za tebe nema nadgrobnog kamena koji bi nam šaputao o tvojoj hrabrosti,
časti i vjeri, koja ne pokleknu ni pred smrću.
Ali ima Francuska, koja će ti dati smiraja 23. rujna 2025.
na groblju i krematoriju Perpignan u Port-La–Nouvelleu.
Hrvatska moja, tebe pitam, pa kako će duša najvećega ratnika,
lutajući francuskim bespućima pronaći svoga smiraja.
Njegova domovina je Hrvatska koju je volio i branio,
kao da ga je po drugi put protjerala.
Miruj dušo velikog ratnika, putuj,
putuj ka svome domu, putuj,
putuj leteći kroz oblake, da te ne stope kiše.
putuj prije nego te stope rose u svanuće,
putuj dušo ratnika, putuj brže od čemerne kletve,
skameni svoju bol sa svojim ratnicima,
pa onda neka te vjetrovi sudbine nose na ples sa zvijezdama.
Pjesniče, bdij nad svojim feldmaršalom i svojim mrtvim ratnicima,
vrati se svomu bolu i grobu, gdje će skladati vječnost,
pod prisegom krvlju zapjevani,
veličanstvenu simfoniju domoljublja.
