Dva lica francuske glazbe, dar HRT-u i povratak plesnog programa u Lisinski subotom!
Zvijezda prvog koncerta ove sezone bio je pariški orguljaš Thierry Escaich uz dirigenta Pascala Rophéa i Simfonijski orkestar HRT-a. Ravnateljica Lisinskog i voditeljica njegova Muzičkog informativnog centra uručile su 83 jedinstvena notna izdanja hrvatskih skladbi ansamblima HRT-a.
Uz naglasak „Bez nota nema izvedbe“ Nina Čalopek i Jelena Vuković predale su dar rukovoditeljici Radne jedinice Glazba HRT-a Ivani Kocelj. Muzički informativni centar priređuje i tiska mnoga najvrednija djela hrvatskih skladatelja, koja su ranije postojala samo u rukopisima, često nečitkim i s grešakama. Jer, velik dio hrvatske glazbe uopće nije tiskan, a to je preduvjet da se hrvatskoj glazbi dodatno otvori put na domaće, a pogotovo strane pozornice!
Ravnateljica Lisinskog istaknula je skoru 45 obljetnicu koncerta koji je bio začetak glavnog ciklusa Dvorane, Lisinskog subotom, a održan je 20. ožujka 1981.
– Bio je to sasvim nov koncept: vrhunski klasični koncert, razgovor s umjetnicima i – zabavni program s plesom – podsjetila je.
Martin Kosovec – pun pogodak
A upravo potonje je obnovljeno protekle subote – u predvorju Velike dvorane publika je zaplesala uz pobjednika The Voicea, mladića čarobna glasa Martina Kosovca i benda. I ovaj put oduševio je pjevanjem sve prisutne.
Nina Čalopek prije koncerta je također istaknula da u ciklus Lisinski subotom i ove sezone dolaze neki od najboljih domaćih i svjetskih orkestara, dirigenata i solista.
Širiti hrvatsku glazbu svijetom
Jelena Vuković je rekla da su orkestri i zbor HRT-a ponos hrvatske kulture te da imaju slično poslanje kao i MIC: širiti hrvatsku glazbu svijetom.
– Hvala vam! Skladba koja postoji samo u rukopisu je kao glasovito jelo o kojem ste slušali, ali ga nikad niste mogli kušati – slikovito je uzvratila Ivana Kocelj. – Često smo se jako mučili odgonetavajući note iz rukopisa i zato je posao MIC-a neizmjerno važan!
Otkriven zahvaljujući crtanom filmu
Čitav subotnji koncert bio je posvećen francuskim skladateljima. Počeo je Uvertirom Polyeucte Paula Dukasa iz 1891., njegovim skladateljskim debijem. Uvertira je zamišljena kao glazbeni uvod istoimenoj drami Pierrea Corneillea o kršćanskom mučeniku Polieuktu iz 3. stoljeća u Armeniji. Zanimljivo je da je Dukas nakon smrti 1935. pao u zaborav, a za njegovu renesansu zaslužan je – Walt Disney, koji je glazbu njegova Čarobnjakova učenika 1940. godine uvrstio u svoj čuveni crtani film Fantasia.
Orguljama kroz glazbene epohe
Potom je Thierry Escaich, skladatelj, improvizator i orguljaš (i katedrale Notre-Dame) sjeo za kraljicu instrumenata kao solist u vlastitoj skladbi: Trećem koncertu za orgulje, nazvanom Quatre Visages du Temps (Četiri lica vremena). Riječ je o šetnji kroz glazbene epohe od renesanse do danas, s povratkom na početak.
Ta suvremena skladba (koncert ima četiri stavka u odnosu na klasična tri), napisana prije samo nešto više od godinu dana, u srpnju 2024., nastala je na narudžbu Orkestra Kanazawa, Nacionalnog orkestra iz Lyona i Američke udruge orguljaša. Publika je sa zanimanjem slušala djelo i ne tako čest glazbeni oblik – koncert za orgulje i orkestar, te srdačno zapljeskala.
Veliki biser za kraj
„Povratak tradiciji“ donio je završetak koncerta – čuvenu Treću simfoniju u c-molu, op. 78, Orguljsku, Camillea Saint-Saënsa. Tu su orgulje bile ravnopravan član orkestra, a publika je također dugim aplauzom nagradila domaći orkestar, njegova šefa-dirigenta i dragoga gosta iz Pariza.
Dok je u predvorju već trajao zabavni program, u Velikoj dvorani s dirigentom i solistom razgovarala je Jelena Knešaurek Carić.
Pascal Rophé rekao je da je Paul Dukas značajan skladatelj, koji se danas u Francuskoj mnogo izvodi i snima.
Umjetnik svojega vremena
Upitan koje je od „četiri lica glazbe“ njemu najdraže, Thierry Escaich je odgovorio da nema favorita među glazbenim epohama, uživa u djelima iz sviju njih.
– Saint-Saëns je bio pravi francuski skladatelj svojega vremena – kazao je maestro Rophé na upit je li veliki majstor bio tradicionalist. – Na poseban način tretirao je orkestar i kao svaki veliki skladatelj upijao i druge utjecaje. Bio je pasionirani wagnerijanac, sve do francusko-pruskog rata…
Kako nastaje improvizacija
Zadnje je bilo pitanje Thierryju Escaichu o tome kako improvizira. Naime, smatraju ga nasljednikom slavne francuske škole improvizacije na orguljama, a i kadenca na kraju trećeg stavka njegova koncerta izvedenog te večeri je solistička improvizacija.
– Ne razmišljam unaprijed o improvizaciji. Obično me inspirira nešto neposredno, oko mene i tako improviziranje krene svojim nepredvidivim tijekom – nasmijao se veliki umjetnik.
