Dok je on čamio u zatvoru dotle su kasniji praxisovci pohađali komunističke univerzitete u Moskvi
Ovdje je riječ o autentičnom antifašistu, partizanskom borcu i protivniku staljinizma koji je u nas zanemaren i gotovo potpuno zaboravljen. Dok je on čamio u zatvoru dotle su kasniji praxisovci pohađali komunističke univerzitete u Moskvi.
Miroslav (Fritz) Feller, književnik i estetičar (Donja Stubica, 5. III. 1901. — Silba, 30. V. 1961.). Sin Eugena Viktora, ljekarnika i poduzetnika. Školovao se u Zagrebu; prekinuo studij medicine. Dvadesetih je godina – kada mu pod pseudonimom izlazi prva zbirka pjesama, a u Beču, gdje boravi 1922.–1924. surađuje u listu Der Abend – u više navrata zatvaran i zadržavan u sanatoriju na promatranju. Potkraj 1928. u Zagrebu je osnovao Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju »Imago«, u kojem s grafičkim suradnicima (S. Glumac, B. Kocmut, Anka Krizmanić, V. Mirosavljević) razvija moderne tržišne vizualne komunikacije. Pokrenuo je i reklamne časopise Reklama 1929. u Zagrebu te Werbeberater 1930. u Berlinu. Zanimanje za reklamu zaokružio je psihoanalitički zasnovanom teorijskom knjigom Psycho-dynamik der Reklame (1932.). Tridesetih se godina na istoj teorijskoj osnovi, psihoanalizi i marksizmu, u studijama bavi antisemitizmom (Antisemitismus) i variranjem Freuda (Das Unbehagen in der Zivilisation).
Iz Švicarske 1932. odlazi u Sovjetski Savez, a do povratka u domovinu živi 1933.-1936. u Parizu. S nasljedstvom koje je tada dobio, na Mljetu, gdje se nastanio, potiče osnivanje ribarske zadruge. O tom iskustvu 1939. piše socijalni roman Don Quijote na otoku Mljetu koji je ostao u rukopisu. Talijanske okupacijske vlasti ga 1941. interniraju, prvo na Mamuli (otok u Boki nedaleko hrvatske Prevlake), potom u logoru Visco kraj Udina, 1943. se pridružuje slovenskim partizanima. Na početku 1946. je uhićen, nakon što je bez uspjeha tražio izdavača te sam publicirao knjigu Teorija života, svijesti i spoznaje. U zatvoru u Beogradu je zadržan trinaest mjeseci, a 1949. upućen je na prisilni rad. Do kratkog preokreta dolazi kada je nakon članka Pisma Oskaru Daviču u Đilasovoj Novoj misli (1953.) Feller »zabljesnuo meteorski na našem kritičkom nebu« (D. Cvitan).
Javljao se u vodećim glasilima, držao predavanja koja su pobuđivala »upravo fantastično zanimanje« (Z. Posavac), stekao sljedbenike i polemizirao. Pisao je o kazalištu, glazbi, slikarstvu, dječjoj umjetnosti, o satiri, u više navrata o Krleži. Nakon 1956. iznenada se povlači na Silbu, gdje gotovo zaboravljen umire. Fellerov osnovni poticaj uvijek je teorijski. Želi prodrijeti do biti (ili prauzroka) pojave, odrediti njezinu definiciju, a zatim tu definiciju razumjeti kao dio sustava. Prauzroke nerijetko otkriva u području biologije. Narav svojega rada (u uvodu u knjigu Psycho-dynamik der Reklame) opisuje ovako: »Put me je od istraživanja umjetnosti poveo preko psihologije do psihoanalize, masovne psihologije, kulturne filozofije. Od tuda dalje preko etnologije u dubine antropologije.«
Godine 1993. Lasić detektira u njegovim tekstovima obrise »teorije ljudskog ponašanja uopće« (1993.). Blisko mu je prepoznavati nužnosti (povijesne, psihoanalitičke, biološke provenijencije). Svoju esencijalističku motivaciju voli socijalno ambijentirati (spominje »teme dana«, neposredne poticaje, suradnike i sugovornike, tekstovi često imaju posvete). Sklon je gnomskim, drastično formuliranim ocjenama osoba, bilo pozitivnima (K. Kraus, J. Offenbach), bilo negativnima (M. Reinhardt, G. B. Shaw).
Objavljivao je u časopisima i listovima Piedestal, Der Abend, Vijenac, Zenit (Beograd), Novi list, Reklama, Werbeberater, Nova misao, Republika, Vjesnik, Vjesnik u srijedu, Narodni list, Naprijed, Krugovi, Globus, Mogućnosti, Teatar, Život. Prema vlastitim i neprovjerenim navodima, objavio je kao samostalna izdanja još nekoliko studija (Zur Farbentheorie, Berlin 1932, Der Fall Matuschka, Beč 1934. i dr.). Rukopisna ostavština čuva se u obiteljskom posjedu.
DJELA: Vapaji za nadčovjekom (pseud. Miroslav Evgenijić Godovsky). Bjelovar 1920. — Antisemitismus. Berlin 1931. — Psycho-dynamik der Reklame. Bern 1932. — Hitler und die Zukunft. Wien 1933. — Psychodynamik des primitiven Denkens. Leipzig—Wien 1933. — Das Unbehagen in der Zivilisation. Bern 1933. — Bit kulture. Zagreb 1946. — Teorija života, svijesti i spoznaje. 1. Molekul života. Zagreb 1946.
Literatura
LIT.: Lj. Micić (Lj. M.): Pesnik u ludnici. Zenit (Beograd) 5(1925) 36, str. 13. — J. Popović: Egzemplari. Borba (Beograd), 11(1946) 21, str. 2. — Umro M. Feller. Vjesnik, 22(1961) 5128, str. 4. — D. Cvitan: Suvremena književna kritika (u: Panorama hrvatske književnosti XX stoljeća. Zagreb 1965, 722). — N. Batušić: Hrvatska kazališna kritika. Zagreb 1971, 279–282, 288. — O. Davičo: Rituali umiranja jezika. Beograd 1974, 13–26. — R. Gotthardi-Škiljan: Plakat u Hrvatskoj do 1941 (katalog izložbe). Zagreb 1975, 52–53. — Z. Posavac: Umjetnost i psihoanaliza. Republika, 33(1977) 1/2, str. 1–17. — B. Kovačević: Neprilike s dijalektikom. Gordogan, 2(1980) 5/6, str. 387–393. — J. Šintić: In memoriam M. Feller (1901–1961). Ideja, 1981, 10, str. 14. — S. Lasić: Mladi Krleža i njegovi kritičari. Zagreb 1987. — J. Šintić: »Reklama« Miroslava Fellera: i danas aktualne poruke. Ideja, 1988, 1, str. 54–55. — S. Lasić: Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, 4. Zagreb 1993, 240–247. — I. Reberski: Anka Krizmanić. Zagreb 1993. (https://hbl.lzmk.hr/clanak/5886)
Kod Fellera još uvijek je puno nepoznanica. Posebno i stoga što je kao zagrebački Židov, koji je primijenio Freudovo učenje na industriju oglašavanja, završio u duševnoj bolnici, što znači da su partizani i komunisti poslije Drugoga svjetskog rata progonili, zatvarali i ubijali svakoga onoga tko je znao više od njih i koji im je za to smetao u svom ludom naumu stvaranja novoga čovjeka bez Boga. Miroslav Feller je samo jedna od brojnih žrtava takve sulude politike i takve sulude politike koja nije nestala, nego se regenerira u suvremenoj globalizacijskoj agendi.
