Ne osjećaju li se današnji jugoslavenski nacionalisti poprilično sigurnim i danas jer znaju od koga su zaštićeni. Zar ti isti opet ne zazivaju rušenje nove hrvatske države koja nema crne mrlje na sebi a pokušavaju je svakodnevnim lažima prikazati slijednicom one države koju su tako brutalno uništili?
Izvrstan prilog. Ako smijem dodati Vašem izvrsnom prilogu jedan mali dodatak na ovu temu. Točnije po pitanju partizanske borbe, te za koga i za što su se isti borili i rušili, a kasnije do neshvatljivih razmjera ocrnili izmišljenim lažima NDH. Odmah po završetku Drugog svjetskog rata, kada su Broz i njegovi šumski banditi bili ideološkim spojenim posudama vezani uz Staljina i čak prijetili sukobom sa UK i SAD, britanski i anglo-američki tisak počeo je pisati o partizanskim zločinima, nepoštenom suđenju Stepincu itd. O Jasenovcu nije gotovo bilo ni riječi.
Jer ipak su Britanci a potom i Amerikanci vojnom pomoći omogućili pobjedu Titovih gerilaca. Njihov ljubimac im je usprkos velikoj vojnoj pomoći i spašavanju u svibnju 1945. godine okrenuo leđa. Negativno pisanje anglo-saxonskih medija o Titu i njegovim gerilcima nikako nije odgovarala Brozu i njegovoj kliki.
Istovremeno, u novome komunističkom jugoslavenskom “raju” ljudi su skapavali od gladi. Kada je Broz shvatio da sovjetska Rusija ne može dati koliko njemu treba, okrenuo je ploču. Jasno, britanska obavještajna služba na tome je marljivo radila. Maclean ga je posjetio nekoliko puta tijekom 1947. A po nekim podacima održavao je indirektne kontakte s Titom od odlaska iz Beograda u ožujku 1945 godine. Stepehen Clissold je kao zaposlenik britanske ambasade u Beogradu već tijesno surađivao s Oznom i lovio po Italiji i Austriji nedužne Hrvate koji su 1945. godine izbjegli četničko-partizanskom nožu na Bleiburgu.
Tito napušta Staljina službeno 1948. godine. I postaje miljenik ‘Zapada’, posebice Londona i Washingtona. Opet postaje pozitivna osoba. I zapadni tisak počinje njega i njegov partizanski pokret lažno glorificirati.
Sve laži koje su Broz i njegovi sljedbenici izmislili o NDH i Jasenovcu, njegovi saveznici na zapadu počeli su prenositi putem zapadnih medija.
Drugim riječima kolika god je odgovornost Broza i njegovih masovnih ubojica za laži o NDH i Jasenovcu, istu ako ne i veću odgovornost snose prije svega službeni London i nešto manje Washington.
Hoće li London dozvoliti da se reče istina o njihovoj sramnoj ulozi u otvorenom pomaganju partizana i njihovih zločina, posebice u svibnju 1945. godine? Hoće li London dozvoliti da se reče stvarna istina o ulozi Fitzroja Macleana i Stepehena Clissolda u događanjima od 1945.-1947. kada su mnogi hrvatski građani, među njima istaknuti intelektualci, isporučivani Beogradu iz logora u Austriji i Italiji i potom odmah pogubljeni.
Kada se ta fascinantna piramida laži još iz vremena Drugog svjetskog rata počne pošteno istraživati, doći će do pucanja tektonskih razmjera.
Hoće li to London dozvoliti? Ne osjećaju li se današnji jugoslavenski nacionalisti poprilično sigurnim i danas jer znaju od koga su zaštićeni. Zar ti isti opet ne zazivaju rušenje nove hrvatske države koja nema crne mrlje na sebi a pokušavaju je svakodnevnim lažima prikazati slijednicom one države koju su tako brutalno uništili?
