Zašto je vrijeme da redefiniramo medicinska zvanja u XXI. stoljeću
U javnosti se često govori o „liječnicima“ kao jedinstvenoj profesiji, no suvremena medicina odavno je prestala biti homogeno područje. Danas se pred našim očima odvija tiha, ali duboka transformacija. Dio liječnika postaje prvenstveno informacijski stručnjaci, dok drugi ostaju materijalni majstori ljudskog tijela. Vrijeme je da se tu razliku jasno imenuje i razumije.
Liječnici informatičari: majstori podataka, slika i algoritama
U mnogim granama medicine liječnik više ne dodiruje tijelo pacijenta. Njegov je glavni alat informacija. To su: digitalne slike (CT, MR, PET), laboratorijski podaci, algoritmi i protokoli te računalni sustavi za potporu odlučivanju.
Radiolozi, patolozi, anesteziolozi, internisti i mnogi drugi danas rade u okruženju u kojem je informacija primarni materijal, a računalo glavni instrument. Njihov rad sve je bliži informatičkim disciplinama nego klasičnom medicinskom zanatu.
To ne umanjuje njihovu vrijednost — naprotiv. Ali zahtijeva novo razumijevanje njihove uloge.
Liječnici materijaličari: kirurzi kao vrhunski zanatnici tijela
Kirurg je paradigmatski materijaličar. On radi rukama, alatima i materijalima. Njegov svijet nije virtualan, nego fizički: rezovi, šavovi, implantati, instrumenti, alati, materijali i neposredna manipulacija tkivom.
Kirurg je, u najdubljem smislu, majstor materijalnog svijeta. On je zanatnik ljudskog tijela, stručnjak koji razumije materiju, sile, otpore, strukture. U tom smislu kirurg je bliži inženjeru i majstoru nego informatičaru.
Zašto je ova podjela važna?
Zato što se bez nje ne može razumjeti: različite kompetencije i odgovornosti, e-oblike obrazovanja, vrste pogrešaka i rizika, potrebe u zdravstvenom sustavu te modele vrednovanja i plaćanja.
Kada se sve liječnike trpa u isti koš, čini se šteta i njima i pacijentima.
Lekcija iz tehnike: zvanja se razlikuju prema materijalu. U tehnici je odavno jasno: zvanje se definira prema materijalu s kojim se radi. – Drvodjelac radi s drvom, metalac metalom a informatičar s informacijom.
Zašto bi medicina bila iznimka?
Ako kirurg radi s materijalom, ljudskim tkivom, on je materijaličar. Kada radiolog radi s informacijom, slikom, on je informatičar.
Ova jednostavna, ali moćna distinkcija otvara put novoj klasifikaciji medicinskih zvanja.
Prema novoj medicinskoj klasifikaciji
Prijedlog, u javnosti i struci treba koristiti jasnu podjelu. Liječnicima informatičarima je specijalnosti primarni materijal informacija. Specijalnost liječnicima materijaličarima primarni materijal je ljudsko tijelo. Podjela nije hijerarhijska, ona je ontološka i operativna. Pomaže razumjeti što tko radi, kako radi i zašto su njihove kompetencije različite.
Zaključak
Nastupilo je vrijeme za novu jasnoću. Moderna, učinkovita i pravedna medicina, traži precizan jezik koji započinje jasnom klasifikacijom. Podjela na liječnike informatičare i liječnike materijaličare prvi je korak prema razumijevanju medicine XXI. stoljeća i prema boljem zdravstvenom sustavu za sve.
2 komentara
Zašto ne objavljute moj komentar
Pročitavši ovaj članak ostao sam zgranut.
Predmetak izpred Vašeg imena je ono što je smetnja ovom sadržaju.
Liečnik je onaj koji lieči bolesnika, a ove nebuloze o klasifikaciji i potrebi za novom klasifikacijom za XXI stoljeće je blizko onoj narodnoj “bezposlen pop i jariće krsti”.
Primarna medicina, a to je svaki liečnik koji je završio fakultet i obvezni staž te položio stručni izpit, sam je prepušten da svojim stečenim znanjem obavlja poslove uzimanja anamneze, pregleda pacienta, kojega obvezno mora skinuti, popipati i preslušati (perkusija, aukskutacija …). Anamnezom dolazi do podataka koje smetnje od kada i kojeg intenziteta ima (još uviek) pacient. Pregled započinje svlačenjem osobe (primjerice ženska osoba može u licu izgledati zdravo, a kada se svuče, može biti ikterična-žuta). Cieli niz podataka se može prikupiti pregledom tiela, kože, vlasište … Pipanjem se nalaze izbočine, bolna mjesta, povečane jetra, slezena pa, čak i pulzacije aortae ili čak aneurizme. Tada liečnik iz svega prikupljenog promišljanjem i stečenim znanjem kreće s nastavkom, a to je liečenje ili traženje drugih nalaza i pregleda prema medicinskoj specialnosti. Tada metodom potvrđivanja ili izključivanja (ovisi koji put je brži i kraći) usmjerava daljnje radnje.
Zato je to jedna od najznačajnijih radnji i dužnosti liečnika (što je danas, nažalost, rietkost).
Sve ostalo što je navedeno u teksu su u medicini specializacije i subspecializacije.
Nikakve umjetne “inteligencije” ne mogu zamieniti ono što, kroz stečena znanja i vještine radi ČOVJEK u ovom slučaju liečnik.
Invazivne djelatnosti popravljaju nedostatke na tielu bolestnika, do kojih dolazi povrjedama i bolesnim stanjima, a nisu nužno samo kirurzi.
Da ne spominjem osvrt na one koji rade s materialima npr. drvo. Tesar, stolar, drvotokar, … slično je s metalima i ostalim materialima.
A liečnici informatičari, u koje staviste vrlo površno radiologe, anesteziologe, patologe je podpuno površna izmišljotina. Patolog donosi konačnu diagnozu i to razudbom, a ne tek čitanjem nekih podataka.
Komentari nisu aktivni.