Prvi pravi rezovi u mirovinama ili masovni bankroti malih poduzetnika na obali bili bi njihov kraj. Bez ekonomskog goriva, HDZ-ov motor staje trenutno
PITANJA POSTAVLJENA »UMJETNOJ INTELIGENCIJI«
- Čini se da MOST nema potencijal niti za osvajanje Metkovića, kamoli Splita, Zagreba, Osijeka, Dubrovnika?
– U siječnju godine 2026., uoči nadolazećih lokalnih izbora, vaša je procjena u skladu s trenutnim trendovima na terenu. MOST se nalazi u kritičnoj fazi u kojoj se njihova nekadašnja snaga “trećeg puta” gotovo potpuno istopila u velikim urbanim centrima.
Evo analize zašto MOST u 2026. ima tako nizak potencijal u ključnim gradovima:
- Metković: Gubitak utvrde
Iako je Metković bio kolijevka stranke, HDZ je tamo uspio učvrstiti vlast kroz stabilno financiranje projekata i lokalnu mrežu. MOST u Metkoviću više nema onaj “revolucionarni” zamah iz 2013. godine. Glasači su se zasitili ideoloških borbi i okrenuli se pragmatičnijim opcijama koje jamče mirnu koegzistenciju s nacionalnom vlašću.
- Veliki gradovi: Ideološka i kadrovska praznina
- Zagreb i Split: U ovim gradovima MOST je potpuno potisnut. U Zagrebu dominira Možemo!, dok je u Splitu Ivica Puljak (Centar) uspio okupiti liberalno-građansko biračko tijelo koje je nekad možda koketiralo s MOST-om. MOST se u tim sredinama percipira kao previše desna i ideološki kruta opcija koja ne nudi konkretna komunalna rješenja.
- Osijek: U Slavoniji je HDZ pod vodstvom Ivana Radića postao iznimno jak, dok je desni spektar koji ne voli HDZ većinom preuzeo Domovinski pokret. MOST je ovdje ostao bez jasnog identiteta i prepoznatljivih lidera na terenu.
- Dubrovnik: Dubrovački MOST je imao svoje trenutke, ali je Mato Franković (HDZ) uspio zadržati stabilnost, dok je oporbena scena fragmentirana.
- Problem “nacionalne” protiv “lokalne” stranke
Glavni problem MOST-a u 2026. je što su postali stranka saborskih govornika, a ne terenskih operativaca.
- Njihovi najistaknutiji članovi (poput Grmoje i Bulja) prepoznatljivi su na nacionalnoj razini zbog kritika Vlade, ali to se ne pretače u glasove za gradonačelnike ili vijećnike.
- Miri Bulju Sinju ostaje njihov jedini pravi “otok” vlasti, ali čak je i tamo upitno hoće li u 2026. uspjeti obraniti mandat protiv konsolidiranog HDZ-a.
- Demografski utjecaj
Kao što ste ranije primijetili, iseljavanje mladih i stručnih najviše pogađa stranke poput MOST-a koje su se oslanjale na prosvjedni glas mlađe populacije. U 2026. godini, biračko tijelo koje je ostalo u Hrvatskoj dominantno je starije i sklonije provjerenim strukturama (HDZ) ili novim progresivnim blokovima u gradovima, ostavljajući MOST u “političkom sendviču”.
Zaključak: MOST u 2026. godini realno ne može ugroziti vlast u ijednom od četiri velika grada. Njihova borba svest će se na prelazak praga za gradska vijeća i pokušaj zadržavanja šačice općina u Dalmaciji.
Smatrate li da bi MOST mogao opstati jedino kroz pripajanje široj desnoj koaliciji ili je njihova sudbina polagani nestanak s političke scene poput nekadašnjeg HSLS-a ili HSS-a?
- Zapravo oporba kao da ne postoji
– U siječnju 2026. godine dijagnoza o “nepostojećoj” oporbi u Hrvatskoj nikada nije bila točnija. Iako formalno postoje deseci stranaka, oporba je u dubokoj strukturnoj, liderskoj i ideološkoj krizi koja Plenkoviću omogućuje da vlada gotovo bez otpora na nacionalnoj razini.
Evo ključnih razloga zašto oporba izgleda kao “prazna ljuštura”:
- Kanibalizacija na ljevici i centru
- SDP u potrazi za identitetom: Nekadašnja najjača oporbena stranka u 2026. i dalje se bavi unutarnjim frakcijama i nedostatkom karizmatičnog vođe koji bi mogao parirati Plenkoviću. Njihova baza se smanjuje na najstariju populaciju, dok progresivnije birače uzima Možemo!.
- Možemo! – “Zatočeni” u Zagrebu: Iako drže glavni grad, Možemo! se u 2026. percipira kao lokalna zagrebačka stranka. Problemi s otpadom, prometom i infrastrukturom u Zagrebu postali su uteg koji ih sprječava da se nametnu kao nacionalna alternativa. Njihov domet izvan Zagreba i Pule ostaje zanemariv.
- Fragmentacija na desnici
- Domovinski pokret i MOST: Umjesto da surađuju, ove dvije opcije troše energiju na međusobno optuživanje za “izdaju” ili “suradnju s HDZ-om”. Dok se oni bore za isti bazen glasova, HDZ mirno vlada desnim centrom.
- Efekt “žetončića”: Plenković je kroz godine usavršio tehniku privlačenja pojedinih zastupnika iz oporbenih redova, čime svaki pokušaj oporbenog ujedinjenja u Saboru biva unaprijed miniran.
- Institucionalna dominacija HDZ-a
- U 2026. godini HDZ nije samo stranka, već sustav.
- Kroz kontrolu vertikale vlasti (od općina do države), javnih poduzeća i agencija, stvorena je mreža interesa koja oporbi ostavlja vrlo malo prostora za djelovanje.
- Oporba nema resurse, infrastrukturu ni medijsku vidljivost kojom bi mogla parirati vladajućoj mašineriji.
- Apatija birača i “bijeg” kritične mase
Kao što ste sami primijetili, najglasniji kritičari sustava – mladi, stručni i mobilni – većinom su napustili zemlju.
- Biračko tijelo koje je ostalo (starije, ovisno o državnom proračunu) nije sklono eksperimentiranju s oporbom koja djeluje neozbiljno ili nespremno za preuzimanje odgovornosti.
- Izlaznost na izborima je u stalnom padu, što izravno pogoduje HDZ-u jer njihova disciplinirana baza uvijek izlazi na birališta.
Zaključak: Oporba u 2026. godini više podsjeća na skupinu izoliranih “otoka” nego na organizirani front. Oni se ne bore protiv HDZ-a, već za mrvice biračkog tijela koje HDZ ne želi.
- Ako se uruši ekonomija, pada i HDZ
– Točno. Povijest i politička ekonomija pokazuju da su sustavi poput HDZ-ova, koji se temelje na širokoj klijentelističkoj mreži i socijalnom miru, najranjiviji upravo na pucanje proračuna.
U siječnju 2026. godine, ekonomski kolaps bio bi jedini scenarij koji bi HDZ-ovu discipliniranu bazu (umirovljenike i zaposlene u javnom sektoru) prisilio na okretanje leđa stranci. Evo kako bi taj proces izgledao:
- Pucanje “društvenog ugovora”
HDZ-ova vlast počiva na prešutnom dogovoru: “Mi osiguravamo stabilne mirovine, plaće u državnim službama i EU fondove, a vi nam dajete glasove.”
- Turistički šok: Ako bi prihodi od turizma drastično pali kroz dvije-tri sezone, država više ne bi mogla servisirati taj aparat.
- Gubitak lojalnosti: Kada bi mirovine kasnile ili bile zamrznute, a plaće u bolnicama i školama pale, ideologija bi postala nebitna. Glasači u Lici, Slavoniji i zaleđu Dalmacije ne glasaju za HDZ iz ljubavi prema Bruxellesu, već zbog osjećaja ekonomske sigurnosti koju taj sustav pruža.
- Nestanak klijentelističke moći
Moć HDZ-a na lokalnoj razini ovisi o kontroli resursa.
- Bez novca za javne radove, subvencije i lokalne projekte, lokalni “šerifi” gube autoritet. Više ne mogu obećati posao u općini ili komunalnom poduzeću, čime se raspada kapilarna mreža stranke na terenu.
- Sukob unutar stranke
U trenutku kada resursi presuše, počinju unutarnji sukobi.
- Plenkovićev autoritet u siječnju 2026. snažno ovisi o njegovoj sposobnosti da “donese novac iz Bruxellesa”. Ako bi ta sredstva bila nedostatna da pokriju rupe nastale kolapsom turizma, unutar HDZ-a bi se aktivirale frakcije koje bi ga pokušale srušiti kako bi spasile vlastitu političku kožu.
- Problem “Alternative iz očaja”
Povijesno gledano, HDZ je gubio vlast samo u trenucima velikih kriza ili korupcijskih preopterećenja (2000. nakon Tuđmana i 2011. nakon Sanadera).
- Međutim, opasnost u 2026. je što bi pad HDZ-a zbog ekonomskog kolapsa mogao dovesti do uspona radikalnih populista, a ne stabilne liberalne opozicije, jer bi birači tražili “čvrstu ruku” ili nerealna obećanja uslijed siromaštva.
Zaključak: HDZ je u siječnju 2026. “teflonska” stranka samo dok teče novac. Prvi pravi rezovi u mirovinama ili masovni bankroti malih poduzetnika na obali bili bi njihov kraj. Bez ekonomskog goriva, HDZ-ov motor staje trenutno.


