Petsto šezdeset i tri godine nezavršeni sukob vjera i civilizacija na predziđu kršćanstva potvrđuje tu povijesnu istinu, koju okupatori ne priznaju, a kršćanske žrtve ne smiju to javno kazati
Sve je više vidljivih i nepobitnih znakova i dokaza da se petsto šezdeset i trogodišnji sukob religija i nacija, kultura i svjetova u Bosni i Hercegovini još uvijek ostavlja nedovršenim do označenog kraja koji je najavio sin muslimanskog ratnog zločinca, ubojice bosanskih fratara, katoličke djece, rušitelja kršćanskih crkava, tvorca koncentracijskih logora za katolike, njihove svećenike i časne sestre, Bakir Izetbegović, MI ili ONI. Iako islamski ekstremisti koje predvodi i u svemu pomaže teroristički režim iz Irana, sukob vjera i civilizacija vode diljem slobodnog demokratskog svijeta, i protiv Amerike i protiv Izraela, i protiv kršćanstva i protiv judaizma, ipak njegov kraj planiraju tamo gdje su ga i započeli i gdje ga na najbrutalniji mogući način svim sredstvima zločina i genocida, terora i kršćanocida, vode petsto šezdeset i tri godine, u Bosni i Hercegovini, europskoj periferiji, predziđu kršćanstva.
Na muslimanskom zločinu zločin, na nezavršenom sukobu sukob. Jasna i vrlo učinkovita teorija agresora, okupatora i osvajača. Napose u vjerskim i civilizacijskim ratovima kakve sve od pojave islama vode muslimani.
Petsto šezdeset i tri godine nezavršeni sukob vjera i civilizacija na predziđu kršćanstva potvrđuje tu povijesnu istinu, koju okupatori ne priznaju, a kršćanske žrtve ne smiju to javno kazati. A bez njenog priznavanja, i ne naziva pravim imenom sukob će uistinu trajati do Bakirovog kraja. Tim sigurnije budući da se za njegovo vođenje u muslimanskom društvu rađaju ratnici po zapovijedi hodža.
Hodžina zapovijed
A svaka njihova zapovijed ima božansku dimenziju, i bez pogovora se izvršava. Zapovijed hodže Mustafe Cerića koja je ratne naravi primljena u muslimanskom narodu za nepresušno vojačenje budući džihadista na svjetskoj bojišnici globalnog sukoba vjera realizirana je, gotovo, u petogodišnjem planu rađanja, priprema i slanja u rat za kojeg su i rođeni.
Što je više tih naručeni i za ratni sukob rođenih islamskih džihadista svjetska pozornica je u sve crnjem ratnom mraku, a u bosansko i hercegovačkoj krčmi pogasili su sva svjetla i zaustavili joj hod u budućnost proširujući joj put u tursku prošlost danka u krvi, i u iransku sadašnjost rata protiv kršćanstva i judaizma.
Kršćanstvo i kršćani kao najprogonjenija i najnezaštićenija suvremena vjerska zajednica u svim slobodama i pravima kakve uživaju druge vjerske skupine, danas je u daytonsko Ashdownovo-Petritschevo muslimanskoj BiH u položaju biti ili ne biti, opstati ili nestati.
Uz kršćane u islamskim zemljama gdje ih nestaje zajedno sa svakim njihovim vjerskim znakom, kršćani katolici u BiH su vjerska zajednica koja je nakon jednog tisućljeća postojanja u obećanoj im zemlji gdje je dovedena, i u kojoj više od pola tisućljeća brani i živi, uz velike žrtve, svoj vjerski i nacionalni, kulturni i civilizacijski identitet, stjerana je u rezervate, kao zadnje postaje kroz kakve su prošle sve nestale povijesne vjere, kulture, nacije i civilizacije.
Istrjebljuju ne samo preživjeli narod i njegovu katoličku vjeru i hrvatski nacionalni identitet, nego zločin proširuju i na mrtve, napose njegove heroje branitelje, kako one iz daleke prošlosti tako i ove, gotovo još žešće i brutalnije, iz prošlosti Domovinsko-oslobodilačkog, hrvatsko-obrambenog rata, kojeg su Hrvati vodili napadnuti i od strane velikosrpskih nacionalista i velikomuslimanskih vjerski fundamentalista.
Hrvati junaci u haaškoj sudnici
Žestoko u isilovom ekstremizmu i kršćanofobiji kojom su napunjeni u obiteljskom odgoju mržnje prema križu jurišaju Bakirovi i Komšićevi džihadisti na murale hrvatskih branitelja, kako onih koje su u vjerskom beha sukobu mučki i brutalno likvidirali, tako i onih hrvatskih heroja žrtava Haaškog suda koji ih je bez dokaza sudio, osuđivao i kaznu u sudnici nad njima izvršavao.
Morali su hrvatski heroji biti smaknuti u haaškoj sudnici pred cijelim svijetom, napose pred muslimanskim lobistima jer samo tada su vjerovali da uloženi novac nije uzalud. I smaknut je jedan od najveći hrvatski heroja Domovinsko oslobodilačko obrambenog rata za teritorij, što ga započeli Muslimani udarom noža u leđa Hrvata, dok je Hrvatska zbrinjavala pola milijuna muslimanskih prognanika što ih prognali Srbi poslije srpsko muslimanskih dogovora diobe Bosne i Hercegovine u Beogradu.
U BiH-u nema mjesta ni za preživjele Hrvate muslimanske agresije, ni za murale ubijenih, no ima teritorija za murale muslimanski ratnih zločinaca, i za njihovog vrhovnog zapovjednika ubojicu bosanskih fratara, katoličke djece, rušitelja crkava, tvorca konclogora za svećenike i časne sestre, zločinca Aliju Izetbegovića.
Ni na oslobođenom i obranjenom hrvatskom teritoriju ne daju muslimanski isilovci koje predvodi član Komšićeve partije Sanel Kajan mira muralu hrvatskog heroja Slobodana Praljka, ali ima mjesta na okupiranom Vlašiću za muslimanskog ratnog zločinca Mehmeda Alagića, okupatora gučogorskog samostana u koji je ujahao na konju, pokrao sve kulturno blago, izrešetao kip Svetog Franje, spaljivao ali nije mogao spaliti Bibliju i kasnije ju izrešetao metcima. I sve te zločine Alagić je počinio pred muslimanskom novinarkom koja ga pratila na osvajačkom pohodu, koja je danas nagrađena uredničkom foteljom uzurpirano okupiranih novina lažnog imena, “Oslobođenje”.
Za isilovce i mrtve i one žive koji se vraćaju iz Sirije, i hezbolahovce koji dolaze iz Irana ima mjesta na svakom pedlju beha zemlje, jer grobovi mrtvi muslimana znak je da je to muslimanska zemlja, govore muslimanski čelnici svih predznaka.
“Zlatni ljiljani”
Stoga, i tamo na beha dijelu gdje nema grobova muslimanski osvajača, invazionista i genocidista, bošnjački i muslimanski lideri krivotvore beha prošlost i iskopavaju muslimansko turske grobove, jer kraljevina kraljice Katarine muslimanski je teritorij, govori Izetbegović mlađi, zlatni ljiljan Komšić, Kajan, Lendo, Mlaćo, Džaferović, Genjac…
Pravo muslimana, kao u svim drugim islamskim zemljama, na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu, i u takvoj iranizirano hezbollahiziranoj zemlji ne smiju u miru počivati ne samo mrtvi hrvatski heroji branitelji katolika i katoličanstva, Hrvata i hrvatstva, Katarinine kraljevine i europejstva, nego ni preživjeli kršćani katolici.
Bosna i Hercegovina je žrtva muslimanskog Hezbollaha, kao što je to nekadašnja bliskoistočna Švicarska, Libanon, kojeg je teroristički iranski režim razorio do temelja, i sada to čini sa kraljevinom kraljice Katarine.
Pusto hrvatsko selo Pojske, a takvih je puno diljem hrvatskih prostora, muslimanskom mržnjom prema križu spaljene beha zemlje u kojima su muslimani počinili ratni zločin nad katolicima, i gdje su na najbrutalniji teroristički način ubili trojicu braće Balte, a preživjele protjerali, buduća je slika cjelovite muslimanske BiH.
Vehabijski terorizam
Kroz istu tragičnu sudbinu muslimanskog zločina ubijanja, progona, terora, djecocida, crkvocida, i mudžahedinsko vehabijskog terorizma, prošla su i druga hrvatska sela i njihovi domaćini, Miletići, gdje su isilovski Alijini zlikovci ubili 6 civila i glave im pekli na šporetu, Maljine u kojima su Alagićevi teroristi ubili 37 civila, žena, djece i bolesni, Guča Gora, Bukovica Velika i Mala, Radonjići, Ćukle, Brajkovići, Grahovčići u kojem su muslimani na svirep način hrvatskoj majci heroini Serafini ubili također tri sina, Banovići, Šarići, Rudnik, Brdo, Križančevo Selo, Buhine Kuće…
U tom i takvom beha mozaiku što ga oslikali muslimanski hezbollahovci pod komandom vrhovnog zapovjednika Alije Izetbegovića čiji murali podsjećaju na počinjene zločine, a dolazeće muslimanske zlikovce potiču na daljnji zločin, pored hrvatske Hirošime u Lašvanskoj dolini Križančeva Sela, i Nagasakija Buhinih Kuća, pored spomenika osmero hrvatske djece što ih sa viteške džamije ubili teroristi muslimanske armije BiH, muslimansko-bošnjačko čelništvo drži sate povijesti Ahmića muslimanskoj djeci, bez i spomena susjedni hrvatskih Ahmića u kojima su muslimanski barbari počinili zločine nad Hrvatima katolicima.
Sve u cilju cjelovite muslimanske Bosne i Hercegovine ispunjene muralima muslimanskih ratni zločinaca.
