“I Isus je na kraju svog djetinjstva otišao u pustinju prije nego što je započeo svoju veliku zadaću. Čovjek koji se tako pripremi za nju, istinski će ju i svjesno provoditi”
Prigodni govori Maria Montessori (1870.-1952.) održani od 1932. do 1952. godine objedinjeni su u knjigu “Odgoj i mir” (Salesiana, Zagreb, 2023.).
Neki su se “spasili” od brodoloma čovječanstva i okrenuli se jednostavnom i aktivnom životu, životu djeteta. Ti koji su se spasili i koje nazivamo “svecima”, pokazali su svetu ljubav koja unaprjeđuje cijelo čovječanstvo.”
“Dijete koje osjeća snažnu ljubav prema svojoj okolini i živim bićima, koje pronalazi radost i oduševljenje u onome što radi, budi u nama nadu da se čovječanstvo može razviti u nekom novom smislu.”
“Psihička energija djeteta, jednom kad se potakne, razvijat će se prema vlastitim zakonitostima, odražavajući se i na nas. Život s bićem koje se razvija an taj način može u nama probuditi novu energiju. Dijete koje se usklađeno razvija i odrasla osoba koja se usavršava u njegovoj okolini čine uzbudljivu i privlačnu sliku.”
“Politički internacionalizam uzeo je u obzir interese samo jedne strane čovječanstva i teži k jedinstvu utemeljenom na zanemarivanju prava ostatka čovječanstva i na uništavanju njihovih posebnih moralnih dijelova.”
“Jasno je da su nacionalisti, jednako kao i unitaristi koji zagovaraju internacionalizam, pokazali da, kada se želi usmjeriti narod prema nekom cilju, to se više ne radi kao prije. Prije se gledalo na pripremu odrasle osobe, ne uzimajući u obzir dijete. Danas obje strane uključuju i žene i djecu u mehanizam pripreme.”
Država i djeca
Zanimljiv je ovaj stav Montessori: “Državi je u interesu urediti dječji život. Nakon dvanaeste godine djeca bi već trebala sudjelovati aktivno u društvenom životu, stvarati, prodavati, raditi, ali ne kako bi naučila neki zanat, nego jer raditi znači biti u dodiru sa životom, sudjelovati u stvaranju natprirode. Trebalo bi razumjeti razmjenu među ljudima, vrijednost novca i svjesno sudjelovanje u stvaranju.”
“I Isus je na kraju svog djetinjstva otišao u pustinju prije nego što je započeo svoju veliku zadaću. Čovjek koji se tako pripremi za nju, istinski će ju i svjesno provoditi.”
“Rad ruku uvijek mora pratiti rad uma, zahvaljujući djelujućem jedinstvu osobnosti. U školama je međutim uobičajeno odvajati motoričku aktivnost od intelektualna rada.”
“Zanimljiva je činjenica da se djeca ne mogu usredotočiti na riječi, dok se jako lako usredotoče na neki predmet.”
“Prilično bismo se umorili pokušavajući nabrojiti sva otkrića iz područja fizike, ali koja su od njih vezana uz čovjeka, njegov život, njegove ciljeve, pogrješke i istinu?”
“Čovjek može izliječiti svoje psihičke probleme radeći i na taj način može doseći duhovni život. Rad je sredstvo za ispravak svih čovjekovih nedostataka.” (previše optimistično, op. T.T.)
“Taj čovjek posjeduje prave vrijednosti: ljubav, a ne privrženost; disciplinu, a ne pokoravanje; sposobnost dolaska u dodir sa stvarnošću, bez izmišljanja.”
Ljubav spaja ljude
“Općenito znamo za ljubav koja spaja ljude. To je prolazna ljubav. Ali moramo spoznati da ljudski duh veže ljubav koja nije prolazna, koja se ne mijenja i ne umire. Čovjek ju izražava kada govori da voli nešto više od svoje obitelji. Tada govori o ljubavi prema domovini, prema Bogu.”
“U nerazvijenoj odrasloj osobi očituje se sklonost posjedovanju, sklonost moći što uopće nisu obilježja normalnog čovjeka. (?, vidjeti film “Građanin Kane”, op. T.T.)
“Ljubav prema okolini tajna je cijelog ljudskog napretka i razvitka društva. Očituje se u ljudima koji su preživjeli, koji su zadržali svoju čestitost ili koji su ju ponovno pronašli unutar sebe. Ljubav prema okružju vodi nas do spoznaje, do učenja, do rada.”
“Nije važan predmet ljubavi, već je sama ljubav ta koja vodi k inteligentnom djelovanju, stvaranju, čovjekovu radu na Zemlji.”
“Umor i mržnja predstavljaju tamu posjedovanja koja zamračuje inteligenciju. Pogrješke proizlaze iz mržnje.”
U kritici darvinizma Montessori ističe: “Samo religija, koja sadrži toliko nepoznanica, uvelike brine o ljudskoj vrsti.”
“Psihoanaliza nas upućuje na novi životni put. Ona kaže da biće vuče privrženost drugom biću sve dok ne počne misliti kako ne može bez njegove pomoći i dok ga ne počnu mučiti neki psihički poremećaji. Ne može ozdraviti ako se ne oslobodi te psihičke pomoći.”
“Već od prve godine života čovjek izražava temeljnu potrebu za redom… Što kaže Biblija: “U ljudskom društvu postoje velike stvari, kraljevi, bogatstva; ali jedna stvar nikada nije viđena, a to je stega.” To je razlog propasti mnogih civilizacija.”
“Ako smo protiv osmišljenih programa koji pretvaraju čovjeka u roba, to ne znači da smo protiv reda i stege, stvarnih zakonitosti.”
“Dijete, slobodan čovjek, mora pokazati nama i društvu što su to smirenost, red, stega i sklad. Kad mu pomažemo, također cvjeta ljubav, koja nam je uvelike potrebna kako bismo spojili ljude, stvorili sretan život.”
Pomagati djetetu
“Moramo istinski pomoći djetetu u njegovim potrebama, pustiti ga da djeluje samostalno jer se samo djelujući može živjeti. Moramo ga pustiti da radi samostalno. Biće koje ne radi obolijeva i često srećemo djecu koja boluju od pravih duševnih bolesti.”
“Egoizam se javlja samo ondje gdje je i moć. Egoizam djeteta isti je kao onaj kod čovjeka koji se želi odvojiti i udaljiti od društva kako bi njegovao vlastitu dušu poput pustinjaka.”
“Vjera se mora tumačiti i predstaviti djeci kao Božja zaštita pojedinca. Nad djetetom uvijek bdije anđeo čuvar koji nikako nije zlostavljač. A dijete moli Boga da čuva njega i njegove najmilije molitvom osobne zaštite. Dijete zna da postoji netko tko se brine o njemu, tko ga voli, tko ga štiti.”
“Mogli bismo reći da su intelektualci osakaćeni, a radnici obezglavljeni ljudi.”
Istinski ispiti trebaju biti duhovni, treba pokazati svoju sposobnost djelima; tako bi se znala vrijednost pojedinaca, oni bi bili prepoznati kao korisni ljudi, i nakon što bi postali svjesni svoje odgovornosti, smatrali bi ju niti vodiljom.”
“Ako je dijete gospodar ljubavi zamislimo u svakoj obitelji da ima djece i da je to načelo ljubavi živo u svakoj obitelji. Kad se dijete pojavi, majka postane ljepša, otac bolji, a ako već pri rođenju stvara raspoloženje ljubavi, tada otkriva one zakone razvoja koji, onima koji ih pažljivo promatraju, pokazuju podrijetlo veličine i ljudske osobnosti. Dijete je obdareno neslućenim sposobnostima i inteligencijom. Njegovo je srce osjetljivo na pravednost, pa se za njega kaže, kao što je rekao R. W. Emerson (1803.-1882.), da je Mesija koji se uvijek vraća među pale ljude kako bi ih odveo u kraljevstvo nebesko.”
(Svršetak)
