Zabraniti komemoracije pod parolom “osuda svih ratnih zločina i svih totalitarizama”
U prethodnom članku na ovo portalu pisao sam o umjetnom mitu hrvatskog domoljublja, slučaju obitelji (Aleksandra) Zec, te o čudnovatim kljunašima – komemoracijama u Hrvatskoj (na Bleiburgu), “osudi svih totalitarizama” bez imenovanja žrtve i krivca, Jasenovcu – znamo, sasvim suprotan Bleiburgu.
Za početak, malo ironije i šale na račun onih koji “osuđuju sve totalitarizme”… što Rusi spominju i osuđuju 9. svibnja u Moskvi? I razaranje Kartage? Pa zapadni Saveznici na dan D? Spominju li oni… napad Mongola na Japan, ono, kad su nastale kamikaze?
Upravo se ovo može reći za komemoraciju hrvatske vlasti za komemoraciju na Bleiburgu, Promini i žrtvama 6. Ličke u Zagrebu. Gdje se osuđuju “svi ratni zločini”, pa se spominje Jasenovac, Grubori i “ostala stratišta srpskog naroda”. Ili se na tim komemoracijama, posebno na Bleiburgu, gdje se “osuđuju svi totalitarizmi” osuđuje samo NDH? “Na Bleiburgu nije bilo nevinih, svi su oni odgovorni za Jasenovac”? Dakako. Kada se “osuđuju svi totalitarizmi” na prvom mjestu je NDH.
Zato treba donijeti zakon, da se na određenoj lokaciji, na komemoraciji hrvatske vlasti spominje i imenuje samo žrtva i krivac. A da na lokaciju sumnjive prošlosti (Jasenovac i Grubori), predstavnik hrvatske vlasti ne ide na komemoraciju… “Jasenovac “700.000” pa “85.000 žrtava”? “Jasenovac logor smrti”?
Lažne poruke s komemoracija
“Jasenovac – dokaz hrvatske genocidnosti”? Pa Grubori? Nepoznate ubojice i nalogodavac? Kako to može komemorirati hrvatska vlast? Dakle, komemoracije pod parolom “osuda svih ratnih zločina i svih totalitarizama” nad hrvatskim kostima te imenovanje krivca i žrtve u Jasenovcu, Gruborima i na Jadovnom – srpski (SANU-ov) zločinački pothvat u Hrvatskoj? Jest!
Isto kao slučaj obitelj (Aleksandra) Zec! U prethodnom članku na ovom portalu, spominjem i prozivam mnoge naslove u Hrvatskoj zbog slučaja obitelji (Aleksandre) Zec. A zaboravio sam postaviti pitanje: Tko je, zapravo ubio Aleksandru Zec? Pa to sad pitam: odvjetnika Antu Nobila, dramaturga Olivera Frljića, “gradonačelnika Zagreba” Tomislava Tomaševića, njegova zamjenika Luku Koarleta, političarku Radu Borić, književnika Velimira Viskovića, novinara Ivicu Đikića (Čulara?), odvjetnika Čedu Prodanovića, HHO (Žarko Puhovski) i književnicu Slavenku Drakulić.
Tko je ubio Aleksandru Zec? Hrvatski vojnik! Dobro. A njegovo ime i prezime? Njegova slika na televiziji? Njegova postrojba? Njegova biografija? I imena njegovih roditelja?
Jer kad se piše knjiga i kad se izvodi igrana kazališna predstava o jednom konkretnom zločinu, mora se navesti ime, i žrtve i počinitelj zločina. A u moderno doba, kada se zna(lo) tko, koga, kako, gdje i kada je ubio, ako je bilo više ubojica (“5 pripadnika MUP-a”), forenzika je morala utvrditi od čijeg je metka Aleksandra umrla. I slika tog “pripadnika MUP-a” koji je ubio Aleksandru Zec, s obzirom na karakter zločina, morala je biti na televiziji. Ali toga nema. I ubojica Aleksandre Zec je na slobodi. To kaže “gradonačelnik Zagreba” Tomislav Tomašević i (ne)svjesno priznaje da on zna tko je ubio Aleksandru Zec. Vrhunac manipulacije s ubojstvom Aleksandre Zec? Optužuju državu, narod (Hrvatsku) za državno i političko ubojstvo, a štite ubojicu.
Tko je Bajramović!?
Pritom treba podsjetiti, i urednicu HRT-ove emisije Razgovor s razlogom Moranu Kasapović, da je njezin “ugledni gost” Ivica Đikić (Čular?) autor Bajramovićeva intervjua Feralu. Zbog kojeg je Hrvatska imala, i međunarodnih problema. A iz tog intervjua je nastala, i tužba protiv hrvatskog generala Tomislava Merčepa i drama Olivera Frljića Obitelj Zec. Međutim, na sudu optuženi hrvatski general Tomislav Merčep kao nalogodavac ubojstava kaže kao on nije poznavao dotičnog Bajramovića. Što je vjerojatno istina. A pisac tužbe Ivica Đikić? Pa imamo fenomen “nalogodavac ubojstva ne zna tko je ubojica, a novinar tužitelj to zna”.
Kao i još neki koji optužuju državu (Hrvatsku) za to ubojstvo, npr. odvjetnik koji je na sudu u Hrvatskoj izvukao financijsku odštetu od države za ubojstvo Aleksandre Zec. Bez imena ubojice! To pitam ministra pravosuđa.
Slučaj obitelj (Aleksandra) Zec – SANU-ov zločinački pothvat u Hrvatskoj? Dakako. U kojem sudjeluje, i opet “uvaženi gost” Morane Kasapović novinar FAZ-a Michael Martens. Koji između ostalog kaže kako on ne kaže da su pola milijuna Hrvata (Thompsonov koncert) fašisti. Što on, upravo govori kada kaže kako je hrvatsko obrazovanje krivo što na Thompsonovu koncertu viču Za dom. Što je suludo. Jer isti oni koji govore kako je hrvatsko obrazovanje krivo za vikanje za dom, znaju da je školski sat u bivšoj državi počinjao sa “Smrt fašizmu” – ustaši. I znaju da su Dnevnici Ane Frank i Diane Obexer Budisavljević obvezna lektira u hrvatskom školstvu. Pa udžbenik “Zašto je povijest važna”, Dalibor Janković i Kosta Nikolić? Pa kontroverza FAZ-ova novinara Michaela Martensa – “Nisu oni koji su bili na Thompsonovu koncertu fašisti, ali je hrvatsko školstvo krivo što viču za dom”? “Problem hrvatskog školstva” mit kao slučaj Aleksandra Zec? Pa ove komemoracije?
Stoga ja kažem da bi javno postavljeno pitanje: Tko je, zapravo, ubio Aleksandru Zec uzdrmalo političku arenu u Hrvatskoj. To bi najprije izazvalo nered, onda red. Mnogi bi se morali povući iz politike. Koji su odgovorni za ovo stanje. Na podlozi “Hrvatsko školstvo je odgovorno za vikanje “Za dom” i “Aleksandra Zec je ubijena po nalogu hrvatskog generala, samo zato što je bila srpkinja” iako joj je majka Hrvatica! A “nalogodavac” nije znao tko je ubojica.
