Bez stručnjaka koji razumiju kako se proizvodi, teško je očekivati stabilan gospodarski razvoj, tehnološki napredak ili jačanje izvoza
U posljednjih trideset godina udio proizvodnje dobara u hrvatskom BDP‑u stalno se smanjivao. Taj je proces bio dio šireg pomaka prema uslugama, turizmu i financijskom sektoru. No, dugoročne posljedice tek danas postaju vidljive, osobito u području stručnih kadrova. Proizvodnja se može smanjiti u statistici, ali ne može nestati iz stvarnog života. Svako društvo treba ljude koji razumiju materijalne procese, strojeve, alate i tehnologiju. Tehnologiju kao sveobuhvatnu znanost o isprepletenosti tehnike, društva i humanizma.
Upravo tu nastaje problem. Generacija stručnjaka svih razina koja je nosila hrvatsku proizvodnu tehniku, proizvodnju temeljnih alata i ostale opreme tijekom druge polovice 20. stoljeća, danas je u mirovini ili je više nema. Njihovo znanje nije se sustavno prenosilo, a interes za temeljna tehnička područja postupno je slabio. Fakulteti su se okrenuli novim temama, koji poboljšavaju i ubrzavaju proizvodnju. No, bez čvrstog temelja u klasičnoj proizvodnoj tehnici te se discipline ne mogu u potpunosti razumjeti ni primijeniti. Proizvodnja nije samo skup senzora i algoritama; ona počiva na poznavanju materijala, procesa, tolerancija, pouzdanosti i odgovornosti. To su znanja koja se ne mogu improvizirati.
U HAZU-u samo jedan član iz proizvodne tehnike
Simptomatičan je podatak da je danas u vrhovnoj znanstvenoj instituciji samo jedan redovni član iz područja proizvodne tehnike. Izabran prije gotovo tri desetljeća. To jasno pokazuje koliko je ovo područje potisnuto iz središta znanstvene i društvene pozornosti. A bez stručnjaka koji razumiju kako se proizvodi, teško je očekivati stabilan gospodarski razvoj, tehnološki napredak ili jačanje izvoza.
Rasprava o udjelu proizvodnje u BDP‑u mora biti više od ekonomske statistike
Zato rasprava o udjelu proizvodnje u BDP‑u mora biti više od ekonomske statistike. Ona je upozorenje da se Hrvatska mora ozbiljnije posvetiti obrazovanju i razvoju kadrova u temeljnoj tehničkoj struci. Ako se želi modernu industriju, mora raspolagati ljudima koji razumiju njezine osnove. Bez tih ljudi, ni najnapredniji strojevi ni digitalni sustavi ne će moći nadoknaditi izgubljeno znanje.
Dan nakon što je u Hrvatskom fokusu objavljen tekst Proizvodnja kao temelj društva: od autorovih ranih radova do govora kralja Charlesa III (20. 5. 2026.), Hrvatski radio u emisiji U mreži Prvog (21. 5. 2026.) raspravlja o prioritetima hrvatske industrije do 2034. Ministarstvo gospodarstva predstavilo je Nacionalni plan industrijskog razvoja kojim se predviđa rast udjela industrije u BDP‑u sa sadašnjih 10,5 na 12,5 posto. Naglašava se važnost visokotehnološke industrije, održive energije, istraživanja i razvoja te obrambene industrije. Sve su to legitimni ciljevi.
Proizvodnja svih dobara ovisi o alatima i ostaloj opremi
No, nitko ne kaže ono što je temeljno: bez iznimke, proizvodnja svih dobara ovisi o alatima i ostaloj opremi koja omogućuje svima ostalima da proizvode. Za to su zaduženi proizvodni inženjeri. Koliko danas u Hrvatskoj postoji visokoškolskih zavoda i katedri koje obrazuju te kadrove? Koliko se još uopće školuju alatničari (zvanje), ne obrtnici, nego stručnjaci koji rade u industriji i kod obrtnika?
Treba podsjetiti: prvi proizvod čovječanstva bio je alat — kameno rezalo, anorganski polimer. Danas je jasno da je potrebna nova sintagma za podjelu materijala: polimeri i metali, umjesto zastarjele na metale i nemetale. Plastika je samo dio organskih polimera, a polimeri kao cjelina čine temelj suvremene proizvodnje.
Autor zna za fakultet koji sve to može provesti bez većih poteškoća. Ima znanje, kadrove i tradiciju. No traži se nešto važnije: da svi prihvate jednostavnu činjenicu da se materijalni svijet temelji na rezultatima proizvodne tehnike. Ako se žele nove generacije stručnjaka, mora ih se tako i obrazovati.
Hrvatska može birati strategije, ali ne može izbjeći činjenicu: bez ljudi koji razumiju kako se proizvodi, nema industrije ni budućnosti.
