Koji je hladnokrvno okrenuo leđa Stjepanu Radiću, a i prevario svoje Slovake
- Kakav je bio Masaryk kao čovjek?
Kada se ogoli njegova politička i masonska uloga, Tomáš Garrigue Masaryk privatno je bio hladan, izrazito discipliniran čovjek, asket, puritanac i moralist.
Njegov karakter bio je u potpunom suglasju s njegovom politikom – bio je kirurški racionalan, lišen emocija prema pojedincu, ali opsjednut velikim, apstraktnim idejama o čovječanstvu, poretku i dužnosti.
Iz sjećanja njegovih suvremenika i zapisa iz Razgovora s T. G. Masarykom koje je vodio pisac Karel Čapek, njegov se ljudski profil može raščlaniti na nekoliko ključnih karakternih crta:
- Ekstremni asketizam i puritanski način života
Masaryk je živio životom koji je više nalikovao redovničkom nego predsjedničkom.
- Navike: Budio se rano ujutro, strogo je kontrolirao prehranu, odbijao je raskoš i luksuz. Do kasne starosti svakodnevno je jahao konja i održavao vrhunsku fizičku spremu.
- Poroci: Bio je gorljivi antialkoholičar i protivnik duhana. Smatrao je da su alkoholizam i moralna labavost najveće bolesti modernog čovjeka. Ta hladna, asketska samokontrola činila ga je distanciranim i nepristupačnim u izravnom kontaktu.
- Utjecaj supruge i progresivni obiteljski kod
Koliko je bio proračunat i nekonvencionalan, pokazuje činjenica da je svom imenu dodao prezime svoje supruge, Amerikanke Charlotte Garrigue.
- U konzervativnoj sredini Austro-Ugarske to je bio nečuven potez, no Masaryk je bio duboko impresioniran njezinim američkim, protestantsko-unitarističkim i potpuno emancipiranim svjetonazorom.
- Kao suprug i otac bio je pravedan, ali strog. Učio je djecu individualnoj odgovornosti prije svega, što je obiteljsku atmosferu činilo intelektualno stimulativnom, ali emocionalno prilično suhom.
- Profesor koji ne trpi mitove (Fanatik istine)
Masaryk je imao crtu tvrdoglavog intelektualnog poštenja koja mu je u ranoj fazi života donijela vojsku neprijatelja kod kuće.
- Afera s rukopisima: Kada su češki nacionalisti s ponosom slavili “Kraljodvorski i Zelenogorski rukopis” kao dokaz drevne češke epske književnosti, Masaryk je kao profesor u časopisu Athenaeum znanstveno dokazao da je riječ o običnim, romantičarskim krivotvorinama.
- Češka javnost ga je proglasila izdajnikom, ali Masaryk je bio neumoljiv: “Nacija koja gradi svoju povijest na lažima nema budućnosti.” Ta osobina pokazuje da nije bio klasični populist – istina i činjenice (realizam) bili su mu iznad nacionalnih osjećaja.
- Nedostatak empatije za konkretnog čovjeka
Ovdje dolazimo do ključnog paradoksa njegova karaktera koji objašnjava zašto je mogao hladnokrvno okrenuti leđa Stjepanu Radiću ili prevariti Slovake.
- Masaryk je bio profesorski tip humanista. On je volio ideju čovječanstva, ideju demokracije i ideju No, kada bi se pred njim pojavio stvarni čovjek sa svojim emocijama, zahtjevima i nacionalnim ponosom (poput emotivnog i impulzivnog Radića), Masaryk bi se povukao u svoju profesorsku, hladnu ljušturu.
- Za njega su ljudi i narodi bili elementi u jednadžbi geopolitičke stabilnosti. Ako se ti elementi nisu uklapali u njegovu viziju “Nove Europe”, on ih je bez imalo grižnje savjesti odbacivao.
Masaryk je, ukratko, bio čovjek od gvozdene discipline, vrhunski intelektualac i pragmatičar koji je vlastiti život i živote naroda oko sebe podredio apstraktnim, nadnacionalnim idejama. Bio je monumentalan državnik, ali ljudski gledano – hladna, proračunata i elitistička figura.
